"Ako Hrvatska na zemljovidu nalikuje šestaru, onda su Vukovar i Dubrovnik dva vrha tog šestara", zapisano je u Povelji o prijateljstvu gradova Dubrovnika i Vukovara koju su u ime Grada Dubrovnika prije 31 godinu potpisali tadašnji gradonačelnik Petar Poljanić i u ime Grada Vukovara, povjerenik Vlade RH za Vukovar Marin Vidić – Bili.
Vukovar je tada, u ozračju neizvjesnosti i ratnih razaranja, postao prvi grad prijatelj Dubrovnika od osamostaljenja Hrvatske. I doista, nisu se slučajno u nevolji rata i sreći poraća spojili krajnji istok i krajnji jug, gradovi čije je neraskidivo prijateljstvo počelo još u uvjetima ratnih razaranja kojima su bili izloženi i jedan i drugi grad.
Plemeniti obol
Te 1993. dok je Vukovar još bio izranjavan i porušen, a Dubrovnik na nišanu teške artiljerije, potpisana je Povelja o prijateljstvu dvaju gradova heroja. Sprijateljili su se Vukovar i Dubrovnik na znakovit datum Feste dubrovačkog sveca zaštitnika Svetoga Vlaha, ujedinjeni vapajem za slobodom i sviješću o pripadnosti istoj Domovini Hrvatskoj:
- Takvi otvaraju jedan za drugoga vrata svoga života, prostor svojega duha, sjedinjuju polet svoje težnje da kao dva grada u jednom, budu mjesto mira, sklada, čovječnosti i blagostanja za svakog svog stanovnika i svakog koji tamo, u oba kao u jedan grad, s takvom nakanom dođe i prenese svoj plemeniti obol – pisalo je u povijesnom dokumentu kojim je tadašnja Skupština Općine Dubrovnik, na sjednici od 28. siječnja 1993. donijela odluku o prijateljstvu s Vukovarom.
Trideset i jednu godinu kasnije, prijateljske veze dvaju gradova ne samo da su ostale, već su se i produbile kroz različite vidove suradnje. Vukovarski umjetnici redoviti su gosti Dubrovnika, dubrovačka dječica već dobro poznaju slastan okus vukovarskih jabuka koje im stižu kroz ‘razmjenu dobara‘ iz Vukovarsko-srijemske županije, karitativne akcije za potrebite iz Grada heroja već su postale tradicija.
Posebno emotivan je, dakako, godišnji odlazak Dubrovčana na hodočašće Vukovaru, gdje ujedinjeni s ostatkom Lijepe naše, koračaju u znak pijeteta prema izgubljenim životima za mir i slobodu. Pogled s gradskih zidina najbolje govori o duhu Libertasa koji živi miljama daleko i širi se sve do vukovarskog Vodotornja koji i danas obnovljen stoji nakon pretrpljenih 640 pogodaka topničkim granatama.
Bedem slobode
I nisu slučajno upravo dubrovački miri u davnoj Povelji prijateljstva istaknuti kao bedem slobode koji ne gradi, već razbija granice između istoka i juga:
- Na šahovskoj ploči hrvatske zemlje Dubrovnik s Minčetom najslavnija je kula pred kojom stoji pješak Vukovar, onaj bez čije se žrtve ne može steći kraljica pobjeda u zajedničkoj borbi na istom polju, u ime iste odanosti slobodi koja ih pokreće, osmišlja ih, koje bez njih nema. Zidine Dubrovnika nek budu zidine Vukovara! - već više od tri desetljeća živi poruka mira koja je osnažena potvrdom povelje o prijateljstvu potpisane u Vukovaru, 3. svibnja 2001. godine. Potvrdu su potpisali, u ime grada Dubrovnika gradonačelnik Vido Bogdanović i u ime grada Vukovara gradonačelnik Vladimir Štengl.
Otad do danas, prijateljstvo Vukovara i Dubrovnika stalno se iznova obnavlja. Pogled s dubrovačkih zidina i vukovarskog Vodotornja koji je Grad pomogao obnoviti kao simbol hrvatskog zajedništva, kao i trajne spone braniteljske populacije Vukovara i Dubrovnika najbolja su potvrda prijateljstva koje s vremenom samo dobiva na snazi.