Već šest godina Romano Perić sudjeluje u internacionalnom sindikalnom projektu Cruise seminara, posvećenom edukaciji pomoraca o zaštiti njihovih radnih prava i uvjeta života na putničkim brodovima.
S timom kolega, kojeg sačinjavaju mahom bivši pomorci, a sada zaposlenici različitih međunarodnih pomorskih sindikata, otišao je na četverodnevni Cruise seminar u Gou, gdje im je zadak bio obučiti 70-ak indijskih pomoraca.
Nakon povratka prenio je predivna iskustva iz Goe:
Bazilika Bom Isusa
Goa, biser Indijske obale, često se povezuje s prekrasnim plažama i bogatom poviješću. Portugalsko osvajanje Goe započelo je 1510. godine, te je postala ključna točka u portugalskom kolonijalnom carstvu zbog svoje strateške lokacije na zapadnoj obali Indije. Nakon osvajanja, Goa je postala glavna luka i središte portugalskog prisustva u Indiji. Portugalski kolonijalni vlastodršci uspostavili su kontrolu nad regijom i provodili su kulturne i vjerske promjene, uključujući širenje kršćanstva među lokalnim stanovništvom. Tako je Bazilika Bom Isusa danas svjetski poznata i UNESCO-ova je svjetska baština.
Osim vjerskih promjena, Goa je postala centar trgovine začinima i svilom iz Indije prema Europi.
No, malo ljudi zna da se ovdje krije skriveni dragulj iz prošlosti - Crkva Svetog Vlaha. Izgrađena 1563. godine pod vodstvom dubrovačkih pomoraca, ova crkva je svjedok njihove vjere i povezanosti s ovim dijelom svijeta. Nazvana je po zaštitniku pomoraca i Dubrovnika.
Znao sam za tu informaciju od prije, ali nisam bio svjestan da se nalazimo na samo pola sata vožnje od našeg mjesta do same crkve. Svi moji suradnici su, bez oklijevanja, prihvatili da krenemo zajedno prema crkvi.
Dok smo putovali prema Crkvi Svetog Vlaha, izvanredna priroda Goe počinje se otvarati pred nama. Šuma je gusta, a cesta se vijuga kroz prirodni raj. Zamjećujemo veliki broj krava koje šeću slobodno, neopterećene prometom, kao simbol Indije.
Procesija isti dan
Dolazimo napokon do crkve. Njezina bijela fasada s crvenim krovom stoji u savršenom kontrastu s plavim nebom i zelenim palmama koje okružuju crkvu. Okolo crkve smo uočili vitraže, drvene oltare i relikvije svetog Vlaha. Pozvonili smo na zvono pastorskog doma u sklopu crkve, ali nažalost, nenajavljeni nismo imali sreće. Nitko nije otvarao vrata, ali smo ugledali crkveni kalendar događanja i spazio sam da je glavna procesija svetog Vlaha na isti dan kad i ona u Dubrovniku.
Sao Braz, mala kolonija osnovana odDubrovčana, nekad je brojila oko 10 tisuća stanovnika. Dubrovčani nisu samo trgovali indijskim začinima i tekstilom, već su također dijelili svoje stručno znanje u naprednoj tehnici brodogradnje s ovdašnjim stanovništvom. Ova kulturna razmjena ostavlja dubok i trajan trag u povijesti Sao Braza.
Zanimljivo je da tijekom održavanja svjetskih prvenstava u nogometu, stanovnici ove pokrajine otvoreno podržavaju isključivo hrvatsku nogometnu reprezentaciju i nose njena obilježja.
Zadovoljan i ispunjen sam napustio ovo posebno mjesto. Put do Crkve Svetog Vlaha za mene nije bilo samo fizičko putovanje, već i duhovno putovanje kroz prirodnu i kulturnu raskoš Goe, koje je oživilo prošlost i spoj dvije kulture u jedinstvenom okruženju.
