Miris zimzelenog drveća zavladao je Gružom. Na parkiralištu za autobuse u luci stigla su božićna drvca, stigla su zapravo drvca, a božićne će tek postati kad ih Dubrovčani kupe i okite. Tek na tri mjesta se može kupiti stabalce, jedno prodajno mjesto još nije otvoreno iako je ‘zelena‘ roba već spremna za prodaju, a na ostalim dva uz robu su stigli i prodavači. Jedan od njih je Metkovac Ivica Crnčević, već deset godina redovito dolazi u Dubrovnik i prodaje jelke koje inače dolaze s plantaže iz Garešnice.
Nude se nordijska jelka, metar košta 200 kuna, obična smreka koja po komadu stoji 200 kuna te srebrna smreka u grasti čija cijena doseže 400 kuna.
- Stigao sam jučer i već sam prodao 15-ak jela. Nisam očekivao da ćemo ih odmah prvi dan toliko prodati. Cijene su veće nego lani, ali skočili su troškovi proizvodnje i transporta, samo troškovi za transport veći su za 50 posto u usporedbi s lanjskim. U biti, cijena je porasla za 20 kuna po metru, kaže Ivica ističući da ga svake godine zovu i pitaju je li stigao.
Među prvima posjetile su ga tako dvije gospođe iz Lapada koje su ga prethodno zvale da provjere je li stigao jer se već poznaju. Odabrale su jelke i tri četiri kutije mahovine, a za ‘list‘ mahovine treba izdvojiti 15 kuna, te ih kupili. Potom su slikali nakićenu jelu i jaslice i pokazale mu kako to sad izgleda. U roku od 24 sata doma su sve pripremile za najradosniji kršćanski blagdan.
Ne krije Metkovac kako očekuje da će prodaja ove godine biti dobra bez obzira na cijene jer je i sezona bila bolja od prošle pa će Dubrovčani moći izdvojiti za jelku. Kaže kako ljudi itekako cijene prirodno drvce i nije im problem izdvojiti novce, a prodaja je možda bila najbolja tijekom najgorih dana pandemije u 2020. Obično ostane prodavati jelke negdje do 22. prosinca, sve dok još ima nešto za prodati, a svake se godine sve proda.
- Ima ljudi koji zovu i pitaju hoćete li biti tu i 25. prosinca? - priča Ivica, ističući kako su navike kupaca različite, neki odmah kupe jelku, a neki pak čekaju zadnji dan jer misle kako će cijena pasti, ali zna se dogoditi u sasvim suprotan scenarij. Razlog kupnji u zadnji tren leži i u raširenom običaju kićenja jelki na sami Badnji dan.
- Najviše se traži nordijska jela jer se ne osipa kao recimo obična smreka. 95 posto potražnje opada na nordijsku jelu. Sporije raste, kroz 12-13 godina nordijska jela naraste dva metra, a običnoj smreki je dovoljno 8 godina da izraste, uspoređuje Ivica.
Ove godine se Gruž ranije zazelenio, a šali se prodavač jelki kako nikad nije dovoljno rano.
- Kad god dođem ljudi pitaju: ‘kako nisi došao ranije?‘ - veli sugovornik s osmijehom.
Prije su znali krenuti s prodajom 17., 18., prosinca, ali i sad, takoreći na početku prosinca ima interesa. Iz prethodnih godina sjeća se kupca koji je uzeo jelku i uz to još osam paketa mahovine, a svaki paket sadrži oko osam ‘redova‘ mahovine! Jednostavno, neki jedva čekaju blagdane i strastveno se unesu u cijelu božićnu priču, jedva čekaju najljepše doba u godini. Ima i onih koji su mu se znali pohvaliti kako drže nordijsku jelku sve do Svetog Vlaha! A i jele u grasti su isto tražene, ako ih se premjesti u veću grastu mogu u njoj izdržati barem dvije godine, a potom ih se može presaditi.
Najčešće ljudi svraćaju petkom i subotom dok je nedjeljom najmanje kupaca. Par dana prije Božića se obično kupuju obične smreke. Primijetio je još jednu neobičnu pojavu: kad je loše vrijeme, prodaja skoči. Jelke se tijekom kiše natope vodom i daleko su teže jer su mokre su, ali bez obzira na to, ljudi ih kupuju i po kiši i vjetru! Na svojoj poziciji će Ivica ostati sve dok sve ne proda, što će se vjerojatno dogoditi par dana prije Božića.
Odmah preko puta Ivice je Dubrovčanin Ivan Prkut koji također nudi nordijske jelke, obične i srebrne smreke. Stigao je tek danas te govori kako svako drvce ima svoju cijenu, a cijene se kreću od 150 kuna pa nadalje. Priznaje kako se poskupljenje troškova proizvodnje, transporta i najma prostora odrazilo na cijenu stabalaca. Jelke dolaze iz Bjelovara, a Ivan prodaje jelke već 15-ak godina, već imaju stalne mušterije koje znaju doći sa slikama nakićene jelke s mobitela i s komentarom: ‘Prošle godine je bila odlična, hoćemo opet ovakvu!”
Cijeli dan je Ivan na svom prodajnom mjestu, a kad pada kiša zaštiti se kabanicom, jelke vežu uz ogradu kako ih ne bi nosio vjetar, a uskoro će staviti i šator kako bi se on i njegovi kolege koliko-toliko zaštitili od vremenskih uvjeta. Malo-malo, vjetar tu i tamo sruši po neku jelku na pod, ali je Ivan lijepo podigne i namjesti, skoro svaka ima stalak koji košta 100 kuna. Mahovini je cijena ista kao i kod ‘susjeda‘ – 15 kuna.
- Sve manje i manje se traže obične smreke, ali ih možete staviti u vodu pa će iglice kasnije početi opadati. A kad se na nordijskoj jeli iglice počnu sušiti ne krenu opadati. Srebrna smreka dosta miriše pa ljudi jelu vole kupiti i čak zbog samog mirisa. A ljudi traže svakakve jelke, netko bi gušću, netko rjeđu, netko veću, manju, užu, širu... Uglavnom, žene su te koje odlučuju, a nađe se i komplicirani muškarac! Muškarci uglavnom dođu u izvidnicu da vide kakve su cijene pa onda nakon toga dođu sa suprugama kupiti jelku. No, svake godine se sve proda do 24. prosinca, rijetko na sami Badnjak ostane stabalaca. Sve ranije i ranije počinje božićna čarolija, a ima i onih koji su kupovali umjetne jelke pa su se opet vratili na prave, prirodne, priča Prkut, koji dodaje kako je i mahovina dosta tražena jer ima dosta ljudi koji doma naprave Betlem.
Potvrđuje i Ivan kako je prodaja bila odlična tijekom korone, vjerojatno zato što ljudi nisu mogli nigdje izlaziti pa su doma htjeli napraviti pravi božićni ugođaj. Čeka i druge prodavače koji bi trebali doći, a svi međusobno imaju korektne odnose. Svakako, neće ni ove godine manjkati božićnih jelki u dubrovačkim domovima.