Uz tisućitu obljetnicu benediktinskog samostana na Lokrumu održan niz tematskih predavanja

Povodom tisuću godina benediktinskog samostana na Lokrumu Studij Povijest Jadrana i Mediterana Sveučilišta u Dubrovniku, Dubrovački muzeji i Javna ustanova Rezervat Lokrum tematskim su predavanjima obilježili ovu veliku obljetnicu. Predavanja su održana u petak, 19. svibnja na otoku Lokrumu, a odazvali su se brojni zainteresirani sugrađani.

Predavanja su održali studenti, alumni i nastavnici Studija Povijest Jadrana i Mediterana te djelatnici Dubrovačkih muzeja, a obrađene su različite teme iz povijesti i kulturne baštine otoka Lokruma. Želja organizatora bila je sugrađane podsjetiti na značajne i prijelomne trenutke u prošlosti ovog autentičnog otoka uz koji se vežu mnoge značajne osobe, a povijesne su činjenice nerijetko isprepletene mitovima i legendama. Jer kako naglasiti nestvarnu ljepotu otoka, nego mitom, kako zaštititi njegovu krhkost od zlonamjernika nego prokletstvom.

Obrađene teme pokrile su gotovo sva razdoblja u povijesti otoka počevši od 11. stoljeća sve do suvremenosti. Doc. dr. sc. Minela Fulurija Vučić govorila je o prvom spomenu benediktinaca na Lokrumu pri čemu je istaknula da se u Državnom arhivu u Dubrovniku čuvaju dva prijepisa o utemeljenju samostana 1023. godine. Prema ispravi o utemeljnju vidljivo je da su gradski prior Lampridije i nadbiskup Vital zajedno sa svim plemićima grada pozvali benediktinca Petra iz samostana sv. Marije s otočja Tremiti da utemelji samostan na Lokrum. Također je istaknula da je osnivanjem samostana sv. Marije na Lokrumu započeo rad benediktinaca na dubrovačkom području koji su u prošlosti bili važni za širenje kršćanstva, te za razvoj kulture, intelektualne misli i školstva. Student Mato Pinčević obradio je temu svakodnevice lokrumskih redovnika pri čemu je naveo broj redovnika kroz različita razdoblja, kao i posjede koji su pripadali samostanu. Također je istaknuo i brigu lokrumskih redovnika o siromašnim i bolesnim građanima te naveo da se do 15. stoljeća na otoku nalazila i ubožnica, tzv. hospitium. Na otoku su se do kraja 13. stoljeća pokapali i istaknuti dubrovački građani o čemu svjedoči i sačuvana nadgrobna ploča nadbiskupa Vitala.

Studentica Gabrijela Mihanović je u svom izlaganju o mitovima i istinama o prokletstvu Lokruma nastojala proniknuti u razloge nastanka mita. U lokrumskom slučaju mit se nameće kao oblik religioznosti i nadomjestak je za odsutnost benediktinaca koji su na otoku proveli punih 775 godina, a stavljanje prokletstva na svakoga tko se usudi otići s otoka i s njega odnijeti bilo što osim osobne očaranosti otokom, znakoviti je čin zaštite otoka i jedinstven znamen njegove opstojnosti.

Ravnateljica Dubrovačkih muzeja viša kustosica Ivona Michl održala je predavanje o Lokrumskom Lazaretu. Odluku o gradnji lazareta na sjevernoj strani Lokruma dubrovački Senat donio je 1534. godine. Gradnja je s prekidima trajala do 1586. godine i nikada nije dovršena jer su Dubrovčani u međuvremenu shvatili da bi mogao poslužiti kao neprijateljsko uporište. Sredinom 17. stoljeća kamen iz Lazareta korišten je za gradnju gradskih zidina, a na njegovom području benediktinci su podigli maslinik. Izv. prof. dr. sc. Irena Ipšić je u svom izlaganju iznijela kronologiju smjene vlasnika i posjednika nad Lokrumom nakon odlaska benediktinaca pa sve do 1923. godine kada otok prelazi iz privatnog u javno vlasništvo i postaje općenarodna imovina. Interesantan je bio slijed vlasništva nad otokom u 19. stoljeću, od skupine građana još za vremena Dubrovačke Republike preko poduzetnika i bogatih pojedinaca do osoba iz carskih obitelji.

Alumni Studija “Povijest Jadrana i Mediterana” Edi Zubović obradio je temu izgradnje utvrde Royal na Lokrumu te naveo kako su upravo Francuzi počeli s preispitivanjem dubrovačkog obrambenog pojasa zbog izražene rusko-crnogoraske opasnosti. Odmah su uočili stratešku i obrambenu važnost otoka Lokruma te započeli s izgradnjom tvrđave Royal na najvišem vrhu, Glavici. Izgradnja tvrđave završena je 1808. godine, no njezina tadašnja vizura nije toliko poznata budući da je središnji kompleks, toranj kružnoga tipa, izgrađen s naknadnim doradama 1835. godine. 

Izv. prof. dr. sc. Mara Marić je u svom izlaganju o Lokrumu kao jedinstvenoj pokusnoj hortikulturnoj stanici austrijskog nadvojvode Maksimilijana I. Habsburškog govorila o novim biljnim vrstama koje je Maksimilijan donio na Lokrum te podigao eksperimentalne vrtove za aklimatizaciju egzotičnih vrsta biljaka. Muzejski savjetnik Pomorskog muzeja Đivo Bašić govorio je o potonuću brika ‘Triton’ blizu Lokruma 9. svibnja 1859. godine nakon što se u brodskoj barutani dogodila eksplozija. Tada je poginulo više od 80 mornara svih nacionalnosti.

U znak spomena na tu tragediju na sjevernoj strani otoka Lokruma podignut je kameni križ na kojemu su uklesana imena svih poginulih osoba. Dr. sc. Ana Prohaska Vlahinić u predavanju “Lokrum, otok djece” osvrnula se na rad Državnog dječjeg oporavilišta na Lokrumu koje je svečano otvoreno u lipnju 1921. godine. Bio je svojevrsna zdravstveno-socijalna ustanova u kojoj su se liječila djeca oboljela od plućnih bolesti. Za vrijeme NDH ustaške vlasti uz oporavilište osnivaju i dječji dom, odnosno zaklonište za djecu izbjeglice i djecu siročad, dok su komunističke vlasti osnovale Dječji dom Miše Simoni u kojem su bila smještena djeca koja su ostala bez roditelja u Drugom svjetskom ratu. Dom je ukinut krajem školske godine 1954./1955.

U okviru teme „Otok Lokrum u okvirima kulturnog turizma“ studentica Marija Milovac za kraj je istaknula kako povijest Lokruma kao destinacije kulturnog turizma započinje u 19. stoljeću kada je Dubrovnik bio postaja na tada popularnim proputovanjima europskih aristokrata i intelektualaca. Istaknula je da kulturni turizam ima pozitivniji učinak od generičkog, masovnog turizma jer nadilazi konvencionalnu ideju razgledavanja i odmora na moru i ima za cilj pružiti dublje razumijevanje lokalne tradicije, običaja, umjetnosti, arhitekture i načina života. Na kraju je istaknula kako je i ovo današnje događanje bilo primjer jednog kulturnog fenomena koji za cilj nije imao samo komemorirati 1000 godina spomena samostana u pisanim izvorima, nego i evocirati bogatu povijesnu i kulturnu baštinu otoka Lokruma.