StoryEditorOCM
KonavleKONAVOSKI OBIČAJI IZ KUĆE KRAVIĆ

Anine jaslice nastaju spontano i nikad nemaju reprizu

23. prosinca 2019. - 10:08
Žubor vode iz mlinica, povorka pastira oko štalice, vjetrenjače u vrtnji i puno, puno životinja... Sve to nepogrešivo upućuje na betlem koji u obitelji Kravić nikad nema reprizu. Zahvaljujući umjetnici Ani, kućno uprizorenje Isusova rođenja svake je godine sadržajnije. Dok ne postavi i posljednju figuricu, ni sama autorica ne zna kakve će joj ispasti jaslice. A baš se u toj neizvjesnosti, kaže, krije posebna draž:
- Nikad ne radim planski. Volim iznenaditi i sebe i druge. Kod kićenja kuće, istina, postoji obiteljska podjela poslova. Sestre Luce i Marija pomažu oko ukrašavanja bora koji za advent uvijek ubere brat Niko. Meni su prepustili mahovinu i jaslice jer znaju da to volim i da su mi one 'specijalnost' – kaže nam Ana Kravić iz čilipskog zaseoka Masješi. Ta je konavoska meštrica od betlema od malih nogu doma stjecala iskustvo, a uređivala je dugo i nadaleko poznate jaslice u Crkvi Svetog Nikole.

Kad će Badnji dan

Danas kreativnost izražava u 'kućnoj radinosti' i ne može dočekati prosinac da se baci na posao:
- Svi znamo da je običaj kitit' bor i činjet' jaslice na Badnji dan, no 'ko bi to dočekao? Ja volim sve završit' prije, da dulje uživam u ugođaju. Ove godine sam posebno uranila, sve sam zgotovila oko petnaestoga. I već unaprijed žalim što ću ga po blagdanima morati raskititi. To me uvijek rastuži– govori Ana dok nas rukom poput GPS-a navodi kroz ovogodišnji betlem.
Zamislila je umjetnica da u sezoni 2019. bude malo manje mahovine, a više pržine za puteljke kuda prolaze raznorodne figure. Ima tu plastičnih kravica preživjelih iz Anina djetinjstva, ali i muzejskih primjeraka blaga, poput ovčica i jarca, te impozantnog sivog slona koji su krasili betleme još u mladosti Anina danas 84-godišnjeg oca, domaćina Iva. Dragocjene su te uspomene pod božićnim drvcem koje uvijek dolazi iz prirode, o čemu svjedoči i miris borovine, podsjetnik na tradiciju koja se žilavo opire promjenama u svakodnevici:
- Moj otac Ivo je sestrama Mariji, Kati i Ani oduvijek pomagao radit' jaslice pod borom. Seljani su u to doba znali reći da su u Kravićevih đevojaka najbolji bor i jaslice. Mene su roditelji naučili kitit' još u vrijeme dok je Mali Isus ostavljao darove djeci ispod kušina, a za Novu godinu dolazio Đedo Mraz. Otad do danas, jaslice su moj 'resor' – smješka se naša domaćica, zaposlenica FINA-e koja je za posjet ekipe Dubrovačkog nakratko brojke zamijenila umjetnošću. Ovom prigodom pozdravlja sve kolege, a nadasve nadređenu Josipu Prkić koja je zdušno podržala njezin adventski istup u medijima.

Dub i kartoline

A taj istup nudi i nešto povrh betlema - običaje na Badnji dan u konavoskim kućama.
- Pred večeru dolazi domaćin u kuću i unosi cjepanicu, komad hrasta-duba i reče 'Dobar večer, čestito vam Badnje večer', na što ukućani odgovore 'Hvala, i tebi također'. Na peći na drva stoji tamjan u limenoj posudici, a na stolu dvije čaše. U jednoj je crno vino, a u drugoj krštena voda s grančicama lovorike ili ružmarina. Pri ulasku, ukućani domaćina dočekuju na nogama dok on unosi badnjak i naslanja ga uz špaher. Badnjak se ukrasi grančicom lovorike i narančom i stoji tu sve dok ne prođu blagdani. Zatim ga se naloži u špaheru – opisuje Ana običaj koji se iz godine u godinu obnavlja u njezinoj familiji:
- Kad dođe domaćin na Badnju večer, svi stojimo na nogama i molimo za zdravlje u kući, za pokojne iz kuće i sve one za koje se nema tko pomoliti, poznate i nepoznate, a onda i za sve bolesne i nemoćne. Kad se to izmoli, prekrižimo se s grančicom i svatko se napije vina iz istog žmula. Nakon toga dvoje ukućana, obično najmlađi, uzmu čašicu s tamjanom i krštenom vodom pa obiđu prostorije u kući i oko kuće, da zavonja blagoslov prije ponoćke – otkriva nam sugovornica koju još jedan hobi vezuje uz Božić, a to su starinske razglednice, u doba Interneta vrsta pred izumiranjem.
- Prikupljanje božićnih kartolina hobi je koji u nas traje još od mojih tetaka. Kravići su imali puno rodbine i poznanika po svijetu, sve do Kalifornije, pa se uvijek s nestrpljenjem ček'o poštar. Prije je bila čast da ti netko piše i ti nekom odgovoriš – otkriva Ana Kravić, velika zaljubljenica u baštinu i zimske blagdane i svoj čeljadi koja s kata stare konavoske kuće od srca čestita Božić.
Pjesnikinja
U slobodno vrijeme Ana piše i pjesme:

- Što ću kad sam umjetnički tip?! Još nisam ništa objavila, ali prikupljam građu za tri zbirke različite tematike. 'Dar za Božić' je, na primjer, pjesma posvećena svim ženama, a na jednim 'Mirisima Božića' čitala sam pjesmu o božićnim običajima u našim Konavlima – prisjeća se Ana poezije i blagdanskih delicija što su čekale nakon ponoćke. Koljenice, pračje glave, suhe smokve, mantala i kontonjeta, keksi iz mašinice...teško je nabrojiti sve što se spravlja u zaseoku Masješi, gdje se susjedi iz tridesetak kuća uvijek obilaze i darivaju za blagdane. A neki među njima još koriste stari pozdrav na izlasku gosta iz kuće. Umjesto adio, bog i doviđenja, neki i danas na oproštaju reču 'Ajde, veselo!'.

15. studeni 2024 17:05