FOTO: Konavljani spašavaju suhozid, trajni spomenik težačkom životu

Kućerice, međe, gumna, lokve, obori, ognjišta... spomenici su konavoskog težačkog života, potvrda nekadašnje vješte suhozidne gradnje. Očuvanje ovog dijela konavoske baštine proteklih godina se posebno intenziviralo, a upravo je završeno premještanje odnosno izgradnja tradicionalne konavoske poljoprivredne kućerice.

- Nova lokacija kućerice je u Pločicama tik uz suhozidnu lokvu koja se spominje još iz doba Dubrovačke Republike. Smještena je na parceli kojom upravlja Općina Konavle,što nam je bila olakotna okolnost – kaže krajobrazna arhitektica Anita Trojanović, članica Udruge Dragodid. Pojašnjava kako je kućericu trebalo razgraditi 'od ploča s krova koje su se ručno skidale, do dvostranih suhozida koji su se prebacivali bagerom'. No, prethodno je trebalo premjeriti kućericu, kako bi na novoj lokaciji ostala u izvornom obliku.



Inače, to je treća konavoska kućerica građena 'u suho' koja je od zaborava 'spašena' angažmanom članova Udruge Dragodid, Suhozidne baštine Konavala i volontera, a sve pod budnim okom lokalnog meštra od suhozida Iva Antunovića zvanog Mina. Kućerica je 'nikla' u šest dana, a svaki dan na njoj je vrijedno radilo šest volontera. Antunović ima samo riječi hvale za sve volontere, mještane, članove Dragodida, Općinu Konavle koja je financirala premještanje i izgradnju kućerice te za don Tihomira Šakotu koji je volonterima ustupio smještaj u Župnom dvoru.

Podsjetimo, prva kućerica premještena je na Zakrajnicu 2018., a godinu poslije druga na sam ulaz Zračne luke Dubrovnik. Kućerice su u izvornom obliku presložene s područja građevinskih zahvata u Zračnoj luci Dubrovnik, a sačuvane u suradnji Općine, Zračne luke i članova Suhozidne baštine Konavala. Akcija premještanja kućerica koje su služile težacima kako bi se u baštini sklonili od nevremena ili predahnuli, vrijedna je i u kontekstu popularizacije i osvještavanja o povijesnoj i krajobraznoj vrijednosti suhozidnih struktura u životnom prostoru.



Sačuvati jedinstven podsjetnik na mukotrpan rad konavoskog seljaka nit je vodilja mlade krajobrazne arhitektice koja uz kolege Petru Sturicu i Pava Đukana čini trojac okupljen oko imena 'Suhozidna baština Konavala'. Prije četiri godine započeli su s realizacijom ideje o inventarizaciji suhozidne baštine u Konavlima. Godine istraživanja, bilježenja, snimanja dronom, obilaska cijelih Konavala uzduž i poprijeko, rezultiralo je pronalaskom i fotodokumentiranjem suhozidnih oblika diljem Konavala.
- Negdje oko 40 kućerica, 20-ak lokvi, stotine kilometara podzidnih i ogradnih suhozida i janika, prostora gdje su se držale pčele. To nam je bilo nešto potpuno novo, najčešće smo na to nailazili u selima konavoskih brda. Pa obori, ognjišta... – nabraja Anita Trojanović sve što će se dokumentirati i u monografiji suhozidne baštine Konavala.

- Nakon završetka gradnje kućerica, možemo se u miru posvetiti bazi podataka i pisanju teksta za monografiju koju očekujemo dogodine – kaže Trojanović pa nastavlja:
- Cilj nam je sve dokumentirati da ostane zapamćeno i kroz knjigu senzibilizirati ljude da obrate pozornost na to. Djelomično smo kroz ove četiri godine uspjeli potaknuti stanovništvo na razmišljanje. Javljaju nam se Konavljani s brojnim upitima, žele nam pokazati suhozide u svojoj baštini, mnogi su nas odveli do kućerica, što nam je puno pomoglo. Održali smo brojna predavanja, radionice, posvetili smo suhozidu jedne godine i Festival moba (moba u narodu znači – ići u polje, u radnu akciju). Uspjeli smo u društvu popularizirati tu temu.



Sugovornicu pitamo o očuvanosti tog dijela konavoske povijesti u samom prostoru.
- Ona jest vidljiva, posebice u Konavoskim brdima gdje je vegetacija škrtija, dok je u donjem dijelu Konavala sve jako zaraslo i veća je zastupljenost životnih promjena, tako da je u Donjoj bandi suhozid puno lošije očuvan. Ipak gdje su manje njive, doci pa i u Konavoskom polju održavaju se kanali i međe sve ono što određuje vlasništvo. Dijelovi uz more i terase gdje su prije bili vinogradi i nasadi maslina, nažalost su zapušteni.



U listopadu se u Konavlima trebao održati i Međunarodni suhozidni kongres, no odgođen je zbog aktualne situacije s Covidom.
- Ideja je bila tri dana obnavljati suhozidnu lokvu na Pločicama blizu koje je izmještena kućerica, pa nakon praktičnog dijela odraditi predavanja u Čilipima, a kongres bi završio suhozidnom turom od najjužnijih do najsjevernijih dijelova Konavala – otkriva Anita Trojanović plan koji bi se, vjeruje, mogao ostvariti dogodine kroz međunarodni kongres u organizaciji Udruge Dragodid i u suradnji s Općinom Konavle, na kojem bi predstavili i spomenutu monografiju.