Priča o Prevlaci kompleksna je priča o nepravdi, mentalitetu, političkom utjecaju i hrvatskom pravosuđu. U ovom tekstu nećemo ulaziti u detalje spora sa susjedima, već o samom poluotoku koji je zapušten, iako je veliki potencijal za projekte koji bi mogli značajno oživjeti ovaj dio Konavala, ujedno i najjužniju točku Hrvatske.
Činjenica je da većina zemljišta stoji zapuštena i obrasla u draču, objekti koje je tu za sobom ostavila vojska propadaju, a područje je uistinu Bogom dano za realizaciju mnogih ideja kojih je u prošlosti bilo, ali su se tek nakratko ili se nikako nisu realizirale.
ŠTO SE POMAKLO?
Prevlaka je hrvatski poluotok površine nešto veće od 93 hektara, na granici s Crnom Gorom. Stari naziv joj je Ponta Oštra, prema istoimenom rtu koji je najjužnija točka hrvatskog kopna. Prije 22 godine, točnije 10. prosinca 2002., potpisan je Protokol o Prevlaci o privremenom režimu uz južnu granicu između dviju država, koji se primjenjuje od 2006. u pravnim odnosima između Republike Hrvatske i Republike Crne Gore.
Zbog potreba bivše jugovojske, Prevlaka je od 1955. godine bila zatvorena za civile. Uz dogradnju luke s unutarnje strane zaljeva, izgrađene su vojarne i radarski sustav na nadzor akvatorija i kopna Jadrana do Otrantskih vrata. Postaja je bila aktivna do 1992. godine, kada su Konavle oslobođene u Domovinskom ratu. Potom su na poluotok stigle postrojbe UNPROFOR-a koje su položaje držale do 2002. godine, kada su i ‘obični smrtnici‘ mogli obići poluotok, koji je danas u potpunosti otvoren za javnost.
No, otada do danas malo se što ‘pomaklo‘. Bilo je pokušaja revitalizacije, čak je bila osnovana i strateška državna tvrtka Park Prevlaka koji je zamišljen kao atraktivno izletište, ali nije bila dugog vijeka.
Prije pet godina osvanule su skele na austrougarskoj tvrđavi na samom vrhu poluotoka. Nadležnost nad njom je država prepustila Općini Konavle, a načelnik Općine Božo Lasić potpisao je ugovor o prepuštanju upravljanja tvrđavom na poluotoku Prevlaci na rok od 20 godina s Društvom prijatelja dubrovačke starine. Društvo je projekt obnove moralo prinudno staviti u mirovanje u vrijeme pandemije, ali u 2024. radovi napreduju. To je što se tiče tvrđave na samom vrhu poluotoka, dok veći dio zemljišta i objekata zasad nema nikakvu konkretnu namjenu.
SPOROVI JOŠ TRAJU
Dio zemljišta na Prevlaci je u državnom vlasništvu, a značajan dio i u privatnom. Saga sa sudskim sporovima u kojima je tridesetak stanovnika najužnijeg dijela Hrvatske tražilo povrat zemlje u samostalnoj Hrvatskoj, traju od 1996. godine. Oni su se tada udružili i uzeli odvjetnika koji je tražio odštetu od države za privatnu zemlju.
Neslužbeno doznajemo da je stvar još uvijek na sudu, a naši je sugovornici nazivaju ‘vječnim sudskim procesom‘. Kažu kako je odvjetnik onomad tražio oko 2 milijarde kuna od države za obeštećenje, a kako nije bio aktivan, ljudi su počeli privatno pokretati parnice. Nitko još, kako kažu, nije dobio spor, samo obećanja da mogu očekivati povrat zemlje. Država se jednostavno uknjižila na njihovo, tvrde, a stvar je toliko pravno zamršena da rasplet može potrajati još 30 godina, pesimistični su.
Nazvali smo načelnika Općine Konavle Boža Lasića:
- Društvo prijatelja dubrovačke starine već je prilično toga odradilo na tvrđavi, u kojoj pripremaju ozbiljnu muzejsku postavu. Što se tiče ovog drugog dijela, mi smo u međuvremenu uknjižili ceste, što nam općinski pripada, a ostalo je u državnom ili privatnom vlasništvu, te u povratu. Kako će to završiti, tko će to znat‘ - kazuje načelnik. - Svi ti ostali objekti su na državnom ili privatnom zemljištu, nisu na općinskom - odgovara na pitanje o bivšim vojnim objektima, ‘razasutim‘ po Prevlaci.
- Koliko znam, država tu zasad ništa ne planira, a niti ne mogu kad je veliki dio zemljišta u povratu. To je sve na sudu, a ovo što možemo, radimo intenzivno. Dobili smo čak i vodu do samog ulaza na Prevlaku, predmijevajući da će se tamo događati neke investicije. No, dok se to imovinski pravno ne raspetlja u pojedinačnim sporovima, nema od toga ništa. Ne mogu uzeti pravosuđe u svoje ruke - rekao je na kraju.