Obilaskom Macarate, grada koji još u vrijeme Rimskog carstva bio jedan od najznačajnih središta središnje Italije nastavio se drugi dan putovanja članova Agroturizma Konavle središnjom Italijom. Svaka kuća, crkva, ulica Mecarate ima svoju priču, svoju povijest… Međutim ovo mjesto nije „turistička meka“ jer ljudi žele živjeti kao što su živjeli njihovi stari – mirno, bez uzbuđenja i gužvi. Grad je poznat po skladu kojim se ne mogu podičiti i drugi gradovi u Italiji. Nije ni čudo jer ga već stoljećima nazivaju „Grad mira“.
Iz mnoštva ponude svakako treba istaknuti muzej starih kočija koje su uglavnom bogati i imućni građani poklanjali za muzej. Mnoge od njih i danas bi mogle obavljati funkciju za koju su bile namijenjene, ali nema konja ni konjušara koji bi ih povezli. Međutim u muzeju postoji nešto drugo što vam može u potpunosti dočarati vrijeme kada su kočije bile jedino prijevozno sredstvo.
Simulator kočije! Naime, radi se o zatvorenoj kutiji za četiri osobe u kojoj se lijepo raskomodite, ubacite jednu od ponuđenih ruta gdje biste se voljeli voziti i kočija krene. Tj. ne krene, ali vi imate osjećaj kao da se kreće, topot konja, glas konjušara koji vam govori kuda prolazite, lagano njihanje u sjedalima, te ekrani sa svih strana koji prikazuju mjesto kuda prolazite. Jedino nedostaje miris konja… ali i to bi se moglo kada bi željelo. Originalna ideja kako s malo novca priuštiti nekome lijepih nekoliko minuta. Ne treba napominjati kako su svi Konavljani koji su se „provozali“ kočijom odmah ideju pokušali prenijeti u naš kraj.
Na putu prema Rimu slijedeća „stanica“ bio je agroturizam Birrificio Laurus koji se bavi kao i mnogi u ovom kraju uzgojem raznih vrsta biljaka od suncokreta, pšenice, trešanja, šljiva, smokava, maralica, krušaka itd. … Sve proizvode svježe plasira u trgovačke lance, a dio sa svojih 80 hektara ostavlja sebi za daljnju preradu. Sebe smatra srednjim proizvođačem u odnosu na druge u ovoj regiji, a zemlju obrađuje iznajmljenim strojevima jer mu je neisplativo imati svoje. Ovo ni po čemu ne bilo drugačije gospodarstvo od drugih da vlasnik nije uložio velika sredstva u vlastitu pivovaru u kojoj proizvodi, po riječima svih koji su kušali, izuzetno dobro pivo.
Vinarija Quacquarini, slijedeća odrednica putovanja, proizvodi nadaleko poznati crni pjenušac koji je vrlo rijedak u kako Italiji, tako i u svijetu. Obiteljski posao započeo je prije više od 50 godina Alberto Quacquarini, a nastavili do danas njegovi nasljednici. Zanimljivost postupka izrade pjenušca je u berbi grožđa koje se potom suši u prozračnoj prostoriji, te nakon dva – tri mjeseca skida i prerađuje u pjenušac. U tijeku sušenja, grožđe izgubi oko 50 posto svoje težine, a dobiveni pjenušac vrhunske je kvalitete s brojnim nagradama po cijelom svijetu. Obitelj je razvila i izradu suhih keksa raznih veličina i okusa, sa sušenim voćem koje nudi u svojoj trgovini u sklopu vinarije.
Ostavljamo za sobom Maceratu i okolna mjesta te krećemo u Vječni grad – Rim. Jer ne kaže se uzalud: SVI PUTEVI VODE U RIM!
StoryEditorOCM
KonavleEDUKATIVNI IZLET AGROTURIZMA KONAVLE
NA PUTU ZA VJEČNI GRAD Muzej kočija, pivo, crni pjenušac...
20. studenog 2016. - 13:50
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....