-Nema više izbjeglica, barem ni približno kao nekad! Sad je puno više nadzornih i termo-kamera, tako da nitko ne može ovuda neprimijećen proći. Sad su i puno češće policijske kontrole, a i ljudi koji okolo grade je više, pa nema šanse da se netko provuče, a da ga ne uoče! - kaže nam ugostitelj Ređo Taganović iz crnogorskog sela Žvinj, na obroncima brda Košare. S ove strane granice od mještana konavoske Vitaljine doznajemo kako je makija, kad su nakon pandemije oživjele migrantske ture, učinkovito zaustavila dio migranata: spuštajući se od crkvice sv.Ilije prema mjesnoj crkvi svetog Spasa kao jednom od orijentira koji su granični policajci pronašli u mobitelima ‘šetača‘, zalutali su u šikari. U Vitaljini i danas prepričavaju kako su iz gustiša čuli zapomaganje nesretnika s Bliskog i Srednjeg Istoka, ‘zarobljenih‘ već kod prvih koraka do Europske unije.
Slično je i sa suprotne, sjeverozapadne strane Sutorine, na obroncima Bjelotine, u naselju Mojdež, približno na istoj nadmorskoj visini kao konavoska sela Bani i Vodovađa...
Više o novim migrantskim rutama i iskustvima Konavljana pročitajte u tiskanom izdanju Dubrovačkog.