U njih je natalitet pozitivan, a kuće se grade za familije, ne za turiste. U njih je mjesto, iako malo, prepuno svijeta, a parkinga ima vazda, ali znatno manje nego netaknute prirode. Imaju sve što im treba i više, ne žale se ni zbog čega, dapače. Dječji se smijeh ori u Tušićima, malenom zaseoku kraj Grude, mjestu koje doživljava pravi baby boom i kako čujemo, nije i jedino. Uz 45 domaćinstava, Tušićani se mogu pohvaliti s čak 53 djece do 18 godina, još ih je 7 – 8 u najavi, a ovdje dodajemo još i djecu koja su prešla 18.-u, pa se brojka dobro penje.
Kako izgleda život u ovom konavoskom mjestu uvjerili smo se ovoga tjedna na tradicionalnom okupljanju u maloj tušićkoj crkvi na misi, ali smo ipak bili više koncentrirani na obližnju livadu i na desetke djece koja jurcaju i igraju se. Svetkovina Duhova njima je samo jedan od povoda za okupljanje i dok se priprema početak mise koju je vodio župnik s Grude Josip Mazarekić, negdje je zamirisao roštilj, a stolovi ispred crkve prepunili su se slanim i slatkim za mali tratamenat. Svatko donese ponešto pa se toga skupi za vojsku. Na misu je došao i načelnik Konavala Božo Lasić, ali i veliki dubrovački slikar Josip Škerlj. On je, naime, početkom 80.-ih naslikao sliku baš za ovu tušićku crkvicu, i nikad otad nije bio vidjeti je, pa je ovo bila prilika za izlet do mjesta i za zabilježiti trenutak fotografijom. Nije lako svu djecu željnu igranja primiriti na minut i svih ih zajedno fotografirati, ali nekim čudom, nakon što su gotovo uru vremena morali mirovati na misi, uz pomoć mama i tata, i to uspjelo. Još jedan dokaz da su djeca bolja što ih je više.
Što ih je više, to je lakše
Posebni po tome što otamo malo tko ide živjeti negdje drugdje, već se iz drugih mjesta vraćaju u svoje, Tušićani, jer ni ne mogu drugačije, sve slave na veliko‘.
-Kad imamo ovako puno djece naši su rođendani drugačiji, budu stvarno pravi tulumi, to su skoro obavezno napuhanci, animatori, galama, krcato djece, ali meni je to sve slatko – priča nam Nikolina Mihaica koja je u ulozi tetke troje djece pa je i njezin zadatak često sudjelovati u svemu i pripaziti na malene. Ovaj je zaseok skoro pa idealan za život, ne smeta im ni to što su stvarno jako daleko od Grada, jer malo ih je za Grad i vezano, a tko mora, taj se naviknuo voziti pa im ni to nije teško jer se iz gradskog ludila vrate u prirodu, mir i drugačiji način života. Ovdje se malo jače i ljepše živi taj obiteljski život, susjedski odnosi su dobri, a djeca odrastaju zajedno. Tri stvari koje je više rijetko sresti i doživjeti, čak i nama koji smo upravo tako odrasli. Veselje je ovdje jedina konstanta.
-Ovdje je stvarno lijep život. I ugodan! Imamo sve, dobrosusjedski odnosi su nam važni, samim time što ima puno djece selo je jednostavno živo i sve je drugačije nego negdje drugdje" – priča nam Lucijana Bokarica, mama dvoje djece. Dodaje i kako se u blizini grade i još četiri kuće, što je pouzdan znak, ne kao u Gradu da će tu niknuti apartmani ili vile za odmor, nego da će se u njima uskoro čuti još dječjeg smijeha. Kolica ispred crkve je dosta, ima i blizanaca, a oni najmanji, navikli slobodno trčkarati po selu, zaposlili su mame i tate da ih prate oko livade i dobro se oznoje.
-Jedino se ona od sve djece čuje!" - kroz smijeh govori Monika Deranja, dok se mala Eva oduševljava svime što vidi – naočalama, lažnim mobitelom i autićima, ali sve u trku i sve naglas.
Ljubav je kriva za sve
I sve mame s kojima smo razgovarali redom kažu kako ih je u Tušiće dovela ljubav. Neke su živjele u blizini, neke u Gradu, neke i u drugim dijelovima Hrvatske, ali ovaj ih je zaseok nekako vezao.
-Ja sam recimo iz Radovčića, nisam daleko, dugo smo bili podstanari pa smo se onda kad smo ovdje obnovili kuću, doselili. Muževa ljubav prema ovom selu je presudila – govori Katija Paljetak, mama dvoje djece koja je Tušiće zavoljela kao da su njezini.
I Josipa Deranja došla je zbog ljubavi i to sa zadarskog područja.
-Jest, ja sam došla iz Svetog Filipa i Jakova, zbog ljubavi, 2012. godine. Otad su se neke okolnosti promijenile, ali ja sam svejedno ostala i to ponovo zbog ljubavi!" - priča nam kroz smijeh Josipa Deranja koja je u ovom slučaju dokaz onoga što se reče, mi planiramo, a Bog se smije. Drago joj je danas što je tu gdje jest, ne bi živjela nigdje drugo.
Tate su se držale po strani, s njima smo se sve već dogovorili, oni su nam i izbrojili djecu i familije, red je da ovaj put, slažu se i oni, zablistaju nositeljice života. Dok pričamo s mamama, sve nam govore skoro isto – ovdje je život lijep baš zato jer je daleko od one gradske gužve, vreve, galame, nervoze, u prirodi su i koliko se god netko snebivao što su daleko, razumijemo ih. Priroda i njezini zvukovi uz dječji smijeh valjda su najljepša kombinacija na svijetu i momentalno vam je u životu lakše čim to osjetite. To što su daleko ovdje nikome ne smeta, svi su uglavnom vezani za Konavle poslovima koje rade, tek rijetki su vezani za Grad, a kad idu, idu rijetko i samo ako baš moraju.
-Pa stvarno ne idemo često, to nam je nekakav kao izlet samo ako moramo, ako imamo nešto neodgodivo obaviti, inače nemamo neke potrebe za time. Jedan od razloga za odlazak meni je recimo vidjeti moje, iz Grada sam, i to s pogledom na zidine, došla u Tušiće sad će evo 19 godina – priča nam Ana Bokarica, mama troje djece.
Da nije prekale...
-Poslom sam vezana za aerodrom, pa osim vidjeti svoje, nemamo baš neke potrebe ići u Grad. Ne bih nikad bila rekla da ću ovdje ostati i to toliko dugo – smije se Ana, baš kao i Perica Salatić.
-Tako sam i ja rekla (smijeh)! Ja sam iz Mokošice i u Tušićima sam od 2011. godine. Još mi je muž na brodu, nije mi bome bilo lako naviknuti se da sam tamo negdje daleko i sama, ali evo, navikla sam se! – dodaje Perica.
I sve, ali baš sve mame koje su zbog ljubavi doselile u Tušiće, makar i samo kojih pola kilometra iz svog mjesta, imaju samo jednu jedinu zamjerku protiv koje ne mogu ama baš ništa.
-Prekala ajme! To nam je najgore, ta klima, na to se nikad naviknut‘! Mislim da smo sve bile u šoku kad smo takve promjene u temperaturama doživjele kakve se događaju ovdje i na to se teško naviknuti. Sve ostalo je super, ali prekala..."
Više manje u Tušićima su sve mlade familije, neke imaju i petoro djece, bit će toga još najavljuju. Podjednako je muške i ženske djece, a zaseokom, što je od gusta vidjet, dominiraju sve visoki ljudi.
-Da nije do tvrde vode? - pitamo mame za taj blagoslov puno djece.
-A može bit‘! Ali i do lijepoga života je" – uvjeravaju nas. A ne trebaju, već nam je na prvi pogled bilo sve jasno, ovo je jednostavno prelijepo mjesto za život.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....