Kad vam je netko vjeran 30 godina - ne, nije početak vica - onda to strahovito puno znači. Toliko da su takva samo dva čovjeka na širem gradskom području, u jedinim kafićima koji imaju kultni status. A jedan od njih, Vlaho Kordić, sinoć je dobio zabavu iznenađenja kojom su vlasnici i klijentela kafića Amor u Cavtatu pokazali koliko im Vlahova vjernost znači. Trideset godina nije malo, a ovaj je čovjek jednostavno neraskidivo vezan za to mjesto. Ne samo kafić kao lokal, već i za vječno dobru atmosferu u i oko njega, sjajne kolege, vlasnike kojima je i sam nekad bio šef, zabave u Amoru iz kojih se izlazilo pjevajući zorom i pogled na cavtajsku valu. Iznenadili su ga proslavom, taman prije zatvaranja kafića za ovu sezonu, poklonima, pjesmom i smijehom, još i danas je u šoku.
Glumatanje za Oscara!
-Ma kako su dobro sve odglumili! Zabava iznenađenja je bila zabava šoka, poojma nisam imao da sve pripremaju. Inače, bilo je najavljeno da će nam doći neka velika grupa od oko sto ljudi, nešto utakmica, ovo, ono, ja sam već bio lud kako ćemo sve odraditi... Dolazim na posao, sve postavljeno, stolovi i to, ekipa glumi kao sprema se za dolazak, kad ono... Ostao sam u šoku, stvarno su me iznenadili da sam i zaplakao! A bilo je jedno dvadesetak jako bliskih, dragih ljudi koji su tu odvazda, s kojima se družim, jako me dirnulo..." - priča nam Vlaho ubrzano govoreći baš kao pravi konobar onog ‘starog‘ kova, kad su zabave trajale do ujutro, a oni bi s osmijehom pošli doma, otuširali se i nazad za šank. Radi takvih se išlo u kafiće. Oni su uvijek bili zaduženi za atmosferu, muziku, dobru vibru među ljudima i naravno, okupljanje masa željnih mjesta na kojima će stvarati uspomene. Nije se nadao da će ovolike godine biti konobar.
-Ma stoput mi se dogodilo da sam promislio, ajme meni, pa neću valjda cijeli život biti konobar... Jer ja jako volim muziku, pjevam i sviram odvazda, i smijali su mi se - ma đe će on konobarit‘... Često bi usred posla uzeo barsku stolicu, sjeo i svirao gitaru i rodila bi se spontana zabava, kafić bi se napunio, znali smo doma ići pjevajući u 7 ura, kad većina ostalog svijeta prolazi ovuda kupit‘ kruh, a mi iz kafića... Divna vremena. A čak sam neko vrijeme pošao iz Amora i radio u jednom pubu u Gradu kao ispomoć prijatelju. I bio sam očajan. Nije puno prošlo, ja stalno nesretan, zamišljen, i onda sam mu rekao - stari, ne mogu ti ja ovo ođe, idem ja... I pošao nazad u Amor. Ne mogu ja bez ovoga ovdje, pogled na more koje mi je sve, ovu valu i crkvu... Tako kad bi izlazili točno je za uživat‘ u pogledu na more u zoru i prekrstit‘ se kraj crkve za još jedan dobar dan!" - priča Vlaho koji je od klape Oštro kojoj i sam pripada od početka, i drugih kolega i prijatelja dobio i svakakvih poklona. Ništa od zlatnog sata, prevelike su godine u pitanju.
Što čovjeku više treba...
-Dobio sam svašta, uokvirenu majicu na kojoj piše Amor, Vlaho, 30 godina.... ma prekrasna, i stavili su je točno ispod Elvisa čiji sam ja najveći obožavatelj, a tu je i televizija, znači svatko tko uđe morat će je vidjet‘ i pogledat‘! Pogotovo kad budu utakmice! A dobio sam puno toga još, i majicu AC/DC-ja za kojima sam bio lud prije, a eto, znaju sve o meni..." - smije se ovaj omiljeni cavtatski konobar koji ne namjerava mijenjati karijeru.
Jedan od vlasnika Branimir Martinović o Vlahu govori samo u superlativima.
-Ma to je jedna legenda Cavtata, tko je ikad bio u Amora zna o čemu govorim. On je posebna priča. Vlaho je prije rata dvije godine radio tu kao konobar, onda je tamo 94. - 95. bio gazda, a ja sam radio. A sad je obrnuto, ali sve je to za nas isto, svi smo zajedno i to je ta priča. S gustom smo mu organizirali malu zabavu, baš je bilo jako emotivno i lijepo, ma proplako je, eto..." - priča Martinović.
Da je Vlaho i inače ‘stabilan‘ čovjek govori i skora obljetnica s njegovom klapom Oštro, punih 25 godina, i najavljeni veliki koncert. Ni ljubavnici ni bračni partneri više nisu tolike godine vjerni jedni drugima, kao Vlaho Amoru!