Jel idemo na marendu u Škver? – jedno je od najčešćih pitanja koje se ovih dana može čuti korčulanskim štradama i štekatima. Mali prolaz odmah kraj glavnog gradskog trga Plokate skriva jednu od omiljenih korčulanskih betula simboličnog imena Škver. Gotovo da i nema Korčulanina koji u ovo adventsko vrijeme nije navratio u Škver na marednu, a tajnu uspjeha ispričao nam je rođeni Sinjanin Branimir Filipović Grčić, ili jednostavno – Brane.
Oduvijek volio kuhati
U ovo vrijeme skupih restorana, egzotičnih namirnica, mikroskopskih porcija i mastechefova, Brane se izborio za jedno od vodećih pozicija među omiljenim korčunaskim kuharima – on kuha marende, jednostavno, tradicionalno, „po starinski“.
Brane je po struci inžinjer telekomunikacija, a kuhanjem se počeo baviti prije nekoliko godina. Prvi posao pomoćnog kuhara u jednom restoranu u starom gradu ponudio mu je njegov klapski kolega i prijatelj Matko ne znajući da će u njemu probuditi pravu ljubav prema kulinarstvu.
- Kad sam počeo raditi u restoranu shvatio sam da to volim, da se u tome pronalazim. Oduvijek sam volio kuhati, no prije sam se s tim bavio amaterski, kuhao sam za ekipu i obitelj. Kad sam počeo raditi u Škveru trudio sam se da jela budu spremljena k'o doma, odbacio sam normative i ostala ograničenja, ako je nekome malo jednostavno pita još, po istoj cijeni. Osim toga, trudim se da se ljudi osjećaju ugodno, da se u Škveru stvori obiteljska atmosfera. Tu je mjesto za druženje, popit piće, zapjevat, nije klasični restoran u kojem u tišini pojedeš i onda ideš doma, objasnio je Brane.
Osim kulinarskih umijeća, u Škver ljude privlači i kuharova vesela narav i sklonost klapskoj pismi pa se nerijetko iz male škverske štrade, pogotovo u ovo blagdansko vrijeme, može čuti smijeh i dalmatinska terca. No, razlog zbog kojeg se u Škveru traži stol više je prvenstveno meni na kojem su svaki dan najmanje dva jela. Što je sutra za marendu ne zna se do posljednjeg trenutka.
- Inspiraciju za meni dobijem najčešće ujutro u mesnici, na Rotondi ili u peškariji. Odaberem ono što je friško i što mi se najviše sviđa, odlučujem u zadnji tren. Često me ljudi pitaju što je sutra za marendu – odgovorim im da ne znam, kroz smijeh kaže Brane.
Adventska ponuda - kobasice i kuhano vino
Brane je iz Sinja u Korčulu došao 1996. godine. Radio je u struci, u jednoj privatnoj firmi koja je na otoku postavljala telefonsku mrežu. Već 2000. je oženio Korčulanku Mariju, a danas, nakon 22 godine života na otoku, za sebe kaže da je polukorčulanin koji najviše od svega voli zimu na škoju. Prije, dok nije radio kao kuhar, često je kuhao doma, danas nema baš vremena pa uživa u specijalitetima koje mu sprema njegova supruga.
Na pitanje što Korčulani najviše vole jesti odgovara brzo i spremno – "Tripice! I sarme! A obožavaju i ribu koju pokušavam spremati što češće. Ja volim sve jesti i sve kuhati osim piletine. Puno ljudi je voli, nije mi jasno zašto“.
Adventsku ponudu omiljena korčulanska betula obogatila je kuhanim vinom i kobasicama, a odnedavno pružaju uslugu i dostale na kućna vrata, čak i za jednu marendu i to za jednaku cijenu.
Sve što Brane u jedan dan skuha, a to je više od 60 porcija dnevno, Korčulani pojedu i to je ono što najviše voli u svom poslu.
- Volim kad vidim da je pijat doslovno polizan i volim kad me ljudi pohvale, zato ovo i radim, to mi pruža posebno zadovoljstvo. Biti kuhar je zahtjevan posao, to radiš samo ako to zaista i voliš, zaključio je za kraj.