Braniteljske udruge podržavaju izgradnju spomenika braniteljima iz Domovinskog rata. Evo kako će izgledati

Na jednoj od najatraktivnijih lokacija središta grada, na zapadnoj rivi, uskoro će se izgraditi spomenik hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata. Izgradnju podržavaju sve tri korčulanske udruge proistekle iz Domovinskog rata, neslužbeno doznajemo da će koštati oko 300 tisuća eura, bit će to prvi spomenik moderne arhitekture, a oplemenit će se i okolni javni prostor.

Nakon spomenika braniteljima iz Prvog svjetskog rata na Šetalištu Tina Ujevića u Hoberu te spomenika braniteljima iz Drugog svjetskog rata, Trg pomirenja u središtu Korčule, spomen obilježje dobit će i korčulanski branitelji iz Domovinskog rata koji su odigrali važnu ulogu, pogotovo tijekom pomorske bitke u Korčulanskom kanalu u studenom 1991. kad je pobijeđena Jugoslavenska ratna mornarica što je prva službena pobjeda Hrvatske vojske u trenucima kad su trpjeli poraze diljem Lijepe naše. Ideja o izgradnji spomenika došla je iz udruge Hrvatski ratni veterani Korčula na čijem je čelu Tomislav Katić, umirovljeni zapovjednik bojnog broda i ondašnji zapovjednik svih postrojbi obrane Korčule.

„Prilikom obilježavanja značajnih datuma okupimo se na groblju, položimo vijence i zapalimo svijeće, bude nas tek nekolicina, a ostatak otočana ne zna ni što se točno obilježava pa smo došli na ideju izgradnje spomenika u Korčuli kako bi se godišnjice i obljetnice obilježile na dostojan način. Naši članovi, Aldo Mikelić i Željko Tkalec osmislili su idejni projekt i izgled spomenika, čak smo pripremili i okvirni troškovnik te smo uputili službeni upit gradonačelnici s idejom da spomenik izgradimo u Gradskom parku“, prisjetio se zapovjednik Katić.

Odlučno ne!

Gradonačelnica je međutim rekla odlučno ne! Ali, ne ideji o izgradnji spomenika, već načinu na koji se taj projekt treba realizirati, a braniteljima je ponudila trenutno najatraktivniju lokaciju u gradu, zapadnu rivu koja je morski ulaz u starogradsku jezgru.

„Domovinski rat i korčulanski branitelji zaslužuju bolju lokaciju od Gradskog parka, zaslužuju najbolju lokaciju u gradu pa smo odabrali zapadnu rivu. Provedbu projekta odlučili smo napraviti profesionalno, prepustili smo je struci i to Hrvatskoj komori arhitekata koji su

raspisali natječaj za izradu idejnog urbanističko-arhitektonsko-krajobraznog i likovnog rješenja za spomenik. Na natječaj je prispjelo čak 16 radova iz cijele Hrvatske, ocjenjivalo ih je stručno povjerenstvo Grada Korčule s četiri člana“, objasnila je Nika Silić Maroević.

Moderna arhitektura

Stručno ocjenjivačko povjerenstvo uz gradonačelnicu činili su još renomirani i poznati arhitekt, inače Korčulanin Miloš Pecotić u ulozi predsjednika povjerenstva, diplomirana arhitektica Daniela Farčić, također Korčulanka te još jedna Korčulanka iz redova poznatih arhitekata Marija Burmas. Pristigli radovi ocjenjivali su se „na slijepo“, bili su šifrirani, a među brojnim rješenjima povjerenstvo je odabralo tri najbolja. Treću nagradu u iznosu nešto većem od dvije tisuće eura osvojila je grupa autora za rad pod šifrom „09“, drugu nagradu u iznosu nešto većem od tri tisuće eura osvojila je grupa autora za rad pod šifrom „12“ dok je prva nagrada i iznos nešto veći od pet tisuća eura osvojila tvrtka Onda arhitektura d.o.o. iz Zagreba za rad pod šifrom „03“. Sudbina je htjela da se među grupom autora pobjedničkog rada nađe i jedna Korčulanka, mlada arhitektica Mia Depolo zajedno s kolegama Nikom Dželalija, Marinom Penavom, Dorom Ramušćak i Krešimirom Renićem. Pobjednički je rad predstavljen 15. travnja u Maloj dvorani Centra za kulturu Korčula pred strukom, članovima braniteljskih udruga, gradskim službenicima i zainteresiranim Korčulanima.

Što je Pariz ili Rim bez tradicionalne, ali i moderne arhitekture, upitao se jedan posjetitelj na prezentaciji budućeg spomenika, no moderno rješenje grupe mladih arhitekata naišlo je na brojna neodobravanja branitelja. Vodeći se zastarjelim konceptom obelisknih spomenika od kamena ili željeza s istaknutim obilježjima koji izazivaju jezu banalnim rješenjima te su u svijetu moderne arhitekture u 21. stoljeću presedan, teško su mogli prihvatiti svježi, inovativni vizualni identitet budućeg spomenika. Nježno položeni, monolitni armirano-betonski vitoperi listovi spomenika intervencijom u prostor evociraju osjećaj pokreta, slobode i pobjede, ne prelazeći visinu od 150 centimetara tek umnažanjem stvaraju monumentalnost. Spomenik se ne odvaja od javnog prostora, dapače, on jest javni prostor koji je dostupan za konzumaciju lokalnom stanovništvu i posjetiteljima da na njega sjednu, odmore, razgovaraju ili gledaju magični zalazak Pelješkog kanala. Čim sunce zapadne, pali se točkasta rasvjeta koja, umnožena kroz refleksije, simbolizira vječnost žrtve, a iz obližnjih zidina spomenički fragmenti odignuti od poda otkrivaju prepoznatljivi vizualni identitet razigrane šahovnice. Važnu ulogu odigrat će i hortikulturno rješenje, sadit će se lipa, pitospora, oleandar i tamaris koji će dati dašak

perivojnog trga, a spomenička cjelina u konačnici se ni u čemu neće natjecati s gradom, već će budućim izmještanjem obližnjeg parkinga objediniti cjeloviti javni prostor.

„U prvi mah nismo shvatili da smo dobili najatraktivniju lokaciju u gradu, i mi se unutar udruge razilazimo u mišljenjima, no neke stvari treba prepustiti struci. Zapadna riva nije mala stvar, svatko tko dođe shvatit će koliko su branitelji gradu važni kad prođu pokraj spomenika. Osim toga, spomenici nisu samo za klečanje, cilj je da uđe i strukturu grada i napravi ga plemenitijim“, objasnio je zapovjednik Katić nadodajući da jedva čeka vidjeti u kolikoj će mjeri novi spomenik utjecati na dinamiku korištenja javnog prostora Korčule.

Slobodan grad

Svoja mišljenja branitelji su imali priliku iznijeti na prezentaciji, neki su napravili pristojno i sa stilom, neki nisu bili toliko razboriti pa su svoje neugodne uzvike preselili kasnije i u medijski prostor. Tražili su istaknuti simboli grba, šahovnice, natpise s upečatljivim i „jezivim“ porukama i slično. Teško je to palo mladoj arhitektici Miji Depolo koja je bila dovoljno hrabra da stane ispred zadovoljnih i nezadovoljnih branitelja i objasni svoj rad.

„Lokacija jest atraktivna, ali jako kompleksna za razriješiti. Spomenik mora biti monumentalno upečatljiv, ali razumljiv prema povijesnoj cjelini. Lokacija je točka na koju ljudi svakodnevno dolaze i odlaze, tu pristaju katamarani, brodice, brodovi i kruzeri. Osim toga, radi se o dva različita režima funkcioniranja grada, ljetni i zimski, sukladno mediteranskom stilu, Korčulanima je javni prostor važan faktor u svakodnevici. Htjeli smo dati jednoznačan odgovor, ali da nije ograničavajuć. Šahovnica je naš simbol, no ne moramo gledati banalno na simboliku, koncentrirajmo se na osjećaj. Apstraktna forma spomenika simbolizira jarbol, jedra, let ptice, ostavlja osjećaj slobode i optimizma, mi smo pobijedili taj rat i slavimo tu pobjedu! Svatko tko se borio za ovaj naš komad zemlje može sjest na spomenik, svrnuti se oko sebe i vidjeti sve bitno za što se borio, sunce, more, prekrasan zapad i slobodan grad“, naglasila je Mia Depolo sa suzama u očima nakon čega je dobila i gromoglasan pljesak.

Udruge su složne

Iskren je bio Gordan Tomić, predsjednik udruge Hrvatskih veterana Domovinskog rata Čara, ističući kako su očekivali kameni spomenik s natpisom i hrvatskim obilježjima. No, također je istaknuo da branitelji ne mogu zapovjediti kakav će spomenik biti, već samo sugerirati te da podržavaju izgradnju kojoj se i raduju. Natpis i obilježje je dio projekta koji će se na pobjedničkom rješenju, suradnjom autora, braniteljskih udruga i Grada Korčule, još

dodatno definirati. Projekt su podržali i članovi Udruge hrvatskih dragovoljaca Domovinskog rata, ogranak Korčula, na čelu s predsjednikom Krešimirom Pecotićem.

„UHDDR gradskog ogranka Korčula priznaje legitimitet i legalitet procesa odabira projekta kroz urbanističko-arhitektonski natječaj koji je, koliko smo razumjeli, bio tajan. Lokaciju za spomenik prepoznajemo kao jednu od najljepših u Korčuli čime je ukazana važnost Domovinskog rata te počast braniteljima. Isto tako, članstvo UHDDR-a se u načelu slaže s konceptom pobjedničkog projekta. Ulazimo u ovaj projekt otvorena srca i s garancijama da ćemo biti uključeni u sve faze projekta do izvršenja te da će se uvažiti naše sugestije vezane za detalje simbola, teksta i ostalog. Radujemo se budućoj suradnji sa sestrinskim udrugama u pomoći realizacije ovog projekta“, poručio je Krešimir Pecotić.

Generacijski sraz

Zanimljivo je bilo vidjeti sraz mladosti i starijih generacija, arhitektice Korčulanke koja za vrijeme Domovinskog rata nije bila još ni rođena, a želja joj je svojim talentom, znanjem i profesionalnim pristupom oplemeniti javni prostor rodnog grada te starijih branitelja koji su najbolje godine mladosti riskirali i poklonili domovini kako bi mi danas mogli slobodno živjeti u Korčuli. Još je zanimljivije kako su prije nešto više od 30 godina svi branitelji bespogovorno slušali zapovjednika Katića te zajedničkom hrabrosti i junaštvom branili otok i Hrvatsku, a danas će se zbog ograničenih shvaćanja okrenuti jedni protiv drugih. Zahvaljujući mudrom čelništvu udruga, do toga ipak neće doći.

„Ako jedan drugome potpinjemo noge, suprotstavljamo se bez argumenata, zašto smo se borili 1991.?“, upitao se zapovjednik Katić.

Kako doznajemo od Marije Šegedin, predsjednice Gradskog vijeća Korčule i predsjednice Povjerenstva za izgradnju spomenika, uskoro slijedi potpisivanje ugovora s projektantima, a zatim izrada glavnog projekta i razrada detalja u suradnji s udrugama. Neslužbeno doznajemo kako će spomenik koštati oko 300 tisuća eura, dio sredstava nadaju se dobiti iz EU fondova, a rok izgradnje ovisi o dozvolama. Ako građevinska dozvola ne bude potrebna, spomenik će svjetlo dana ugledati vrlo brzo, istaknula je Šegedin.

Dora Lozica