Deset je godina prošlo otkad je Arhivski sabirni centar Korčula-Lastovo otvorio vrata adaptirane, kamene, stare školske zgrade na romantičnoj Mratinskoj glavici, pored župne crkve Sv. Martina u Žrnovu. Jesu li ispunili desetogodišnje ciljeve i kakavi su im budući planovi otkrio nam je voditelj arhiva Tonko Barčot. „Ma kao da je odvijek gori“, zadovoljno ističu Žrnovci deset godina nakon otvaranja arhiva kojeg na mnoge načine smatraju svojim. Djelatnici arhiva golemu su arhivsku građu približili svim stanovnicima otoka Korčule, Lastova i zapadnog Pelješca i ne samo to, postali su važan dio kulturnog i društvenog života.
Dug put do osnivanja
Put do osnutka je bio dug, arhivska se građa kotarskih institucija čuvala na raznim mjestima, a ideja o Arhivskom centru postojala je dugo. „Ideju je još 1944. zakotrljao Korčulanin Vinko Foretić koji je tad bio ravnatelj Državnog arhiva u Dubrovniku. Nije imao sreću da se ideja realizira za njegovo života, spletom okolnosti i angažmanom ondašnje lokalne vlasti arhiv se otvara 2011. godine na Mratinu“, prisjetio se Barčot.
Cilj arhiva bio je okupiti i što dostupnijom učiniti sve dokumente koji su građanima potrebni u rješavanju zemljišnih i vlasničkih odnosa, no rad arhiva krenuo je i u puno kreativnijim smjerovima. Ipak, ono za što građani plaćaju porez, uz smijeh ističe voditelj, djelatnici arhiva su odradili na zavidnoj razini. „Ja sam najmanje pozvan ocjenjivati rad arhiva, to bi trebalo pitati korisnike. Međutim, iz nekih pokazatelja vidim da smo ispunili ciljeve, u desetogodišnjem izvještaju o radu skupilo se puno riješenih zahtjeva. Nekad se radi o dokumentu kojeg je dobro da korisnik ima, a nekad je od životne važnosti u rješavanju egzistencijalnih pitanja.
Osjećamo se ponosni kad možemo pomoći, pronaći projekte, stare nacrte koje su neophodni za građevinske dozvole budući da to financijski rasterećuje naše korisnike“, zadovoljno ističe Barčot. Ipak, za Barčota i njegovu ekipu biti arhivist nikad nije bio samo posao uređivanja povijesne građe koju danas broje u kilometrima. Biti arhivist znači biti i kulturno-prosvjetni aktivist, zaključuje, pa su se aktivnosti arhiva ovih deset godina ušuljale u kulturne i društvene živote otočana i poluotočana.
Mali arhivski kolektiv
Mali arhivski kolektiv čine, osim Barčota, arhivistkinja Maja Haraminčić Cebalo, arhivski tehničar Roko Šestanović i domar Teo Skokandić. Svaki je od njih, ističe voditelj, „Katica za sve“, no trude se nadopunjavati, a ne preklapati. Poslanje arhiva vide kao informativno središte, temelj sustava koji se može pohvaliti informacijama dostupnim u svakom trenutku. No, kontakt sa zajednicom jednako je važan arhivskom kolektivu pa su u posljednjih 10 godina prikupili brojne dokumente, obiteljske zapise i fotografije koje su postale svjedoci prošlih vremena opisivajući nekadašnju modu, higijenske i stambene uvjete, okolnosti u kojima su živjeli i svakodnevnicu naših predaka. Imali su 50 privatnih donacija pretočenih u 19 izložbi koje su istražili i postavili. Posebni interes izazvale su izložbe o slavnim Žrnovcima koje svake godine pripremaju za blagdan Sv. Martina, ali i ljetna škola arhivistike, brojne publikacije i virtualni formati.
