Onima kojima je imalo poznata klapska pjesma ne treba posebno objašnjavati tko je Franko Šeparović Koža. Malo je reći legenda, bas profundo s kiticom bosiljka iza uha prilikom svakog nastupa s kultnom klapom Ošjak, a bilo ih je. Od osnutka klape 1976. do danas, Franko je s Ošjakom bio apsolutni pobjednik Omiškog festivala 1981. i 1983., pobjedili su i 1994. godine, a 1997. osvajaju i Porina za najbolji album foklorne glazbe. Suradnja klape Ošjak i ikone klapske pjesma Dinka Fia ostavila je jasnu definiciju otočnog, ekspresivnog pjevanja s puno improvizacije i narativa stilskog dovikivanja po čemu su i danas poznati, a Franko je svojim jedinstvenim basom bio jedna od najvažnijih pjevačkih karika.
Tuguje Vela Luka, tuguje otok Korčula kao i kompletna klapska scena, a posebno članovi klape koji su s Frankom proveli čitave živote, jedan od njih je bariton klape Ošjak, maestro Janez Vlašić.
"Bio je bolestan, prognoze nisu bile dobre, ali mi nismo vjerovali u njih. Slavuj prije nego umre najbolje pjeva, onda mu kapljica krvi padne na kljun i umre. Tako je bilo i s Kožom, išli smo na gostovanja u Osijek, Rijeku, Solin, Metković, vjerovali smo u čudo. Čudo se nažalost nije dogodilo", tužno nam je gutajući suze ispričao maestro.
Janez i Koža zajedno su proveli 50 pjevačkih godina u klapama, ali to im nije bilo dosta. Veliki koncert u čast Oliveru planirali su za 7. prosinca ove godine.
"Trebao je to biti hommage Oliveru, a sad će biti hommage i Franku. Kad odlazi čovjek, odlazi sve s njim, ali pisma zauvik ostaje", poručio je maestro Vlašić.