Korčulanski inženjer šumarstva i ekolog Milan Vojinović o odabiru božićnog drvca: Klonite se umjetnih jela, najbolje su one koje se ‘školuju‘ u rasadniku

Iako se u prošlosti bor kitio na Badnjak, moderni kapitalizam zahtjeva da božićno raspoloženje traje što dulje pa su u korčulanski rasadnik Anemonu otočani zivkali već krajem studenog pitajući jesu li stigle jelke, ispričao nam je vlasnik rasadnika, inženjer šumarstva i poznati čuvar otočne prirode Milan Vojinović.

Ne voli umjetno

Vojinović nam je otkrio što Korčulani najviše vole ukrašavati, alepski bor ubran u prirodi, kupovonu jelku ili umjetne, plastične borove, no prije toga nam je ispričao povijest ovog omiljenog božićnog, obiteljskog folklora.

„Temelje modernog ukrašavanja bora možemo pronaći još u biblijskim vremenima, prorok Jeremija je pisao o seljacima koji kite alepski bor zlatom i srebrom. Običaj se zabilježen i kod starih Grka koji su bor kitili vrpcama u čast Ateni, a Rimljani su bor kitili raznim nakitom kao i s 12 svijeća za 12 bogova. Negdje oko 273. godine nakon Krista donesena je odluka da se 25. prosinca slavi rođenje Isusovo“, priča nam Milan.

Inženjer šumarstva i ekolog Milan Vojnović

Dubrovački Vjesnik

Dok je bio dijete i Milan je, kao i brojni otočani, s roditeljima u šumi brao bor koji se kaznije kitio, no taj se običaj sve češće napušta. Ne samo da branje bora nije ekološki budućni da je šuma na Korčuli prirodna, nije zasađena rukom, pa je stoga i jako cijenjena, već se alepski bor danas smatra nedovoljno elegantnim, nezgrapnim, s granama koje strše u svim smjerovima.

S druge strane, mnogi će posegnuti za umjetnom jelkom, kažu bit će mirni desetak godina. Milan priznaje kako nije ljubitelj plastičnih jelki, ta je opcija za prirodu najštetnija, tvrdi, osim zahtjevnog procesa da se umjetna jelka uopće proizvede tu je i recikliranje plastike što je ekološki najmanje opravdano.

Doma je najbolje

Najbolja je opcija kupovna jelka koja se baš za tu namjenu uzgaja, na taj način čuvate prirodu i podržavate proizvođača. Danas je na svijetu, pa tako i u Korčuli, najpoznatija nordijska jela koja raste na sjeveru Europe. Nepregledne šume bile su idealan prostor za uzgoj jelki, a komercijalizacijom Božića započeo je i lanac opskrbe diljem Europe.

„Jela je zahtjevna prema tlu i zahtjeva dugotrajan proces uzgoja. U rasadniku raste od sjemena, kažemo da se 'školuje', a onda i sadi na tzv. konačno mjesto gdje raste godinama te se svake godine orezuje i oblikuje kako bi bila što privlačnija na tržištu. Jelku koju kupite i okitite raste više od 10 godina, a kad je uberete, tlo na kojem je rasla neko vrijeme možete zaboraviti“, priča nam Milan.

Najstarija slika Božića u Korčuli fotografirana 1911.

Jakov Peručić

Kad se kupuje jelka gleda se svaki kut, svaka se grančica proučava, ljudi odustanu od jedne za koju su mislili da je savršena te se odluče za neku savršeniju, a često taj foklor dugo i traje, priča Milan smijući se. U Anemoni svake godine naruče stotinu ili dvije jelki, ovisi o trendovima, a nove, svježe jelke bit će dostupne u ponedjeljak.

„Na koji god se bor ili jelku odlučili, najljepše je i najvažnije kititi zajedno u toplini obiteljskoga doma i dijeliti međusobnu sreću i ljubav“, poručio je.