Najraspjevaniji otok Mediterana pomeo konkurenciju!

Na nedavno održanoj Večeri mješovitih klapa 58. Festivala dalmatinskih klapa u Omišu, Korčulani su pomeli konkurenciju, na otok su donijeli dva štita s povijesnim grbom Omiša, zlatni i srebrni te su klapskim šarmom, odabirom repertoara, interpretacijom i tehnikom pjevanja očitali lekciju klapskoj sceni.

Vikend koji je pred nama donosi nam najveća klapska uzbuđenja, žensko i muško finale s puno dodatnog sadržaja i zaista se isplati posjetiti Omiš. Najprestižniji Festival dalmatinske klape započeo je s programima još u lipnju, klapa iz Lumbarde svečano ga je otvorila na Večerima Vinka Coce, prije toga su Korčulani po treći put za redom osvojili Dječji Omiš, nedavno su na Večeri mješovitih klapa u finalu nastupile čak tri otočne klape... Korčulanima ovih dana dobro ide na Omišu.

„Na Omiš idemo da nam bude srcu drago“

Govorimo o klapama čija su imena odjeknula omiškom pozornicom poput detonacije mladosti, hrabrosti, entuzijazma, ali i poštovanja stroge klapske tradicije i gotovo zaboravljenog klapskog undergrounda. Klapa Ivo Lozica djeluje pod istoimenom kulturnim društvom najistočnijeg otočnog naselja Lumbarde, inače poznatog rasadnika umjetnika svih vrsta. Klapa koja ime nosi po hrvatskom kiparu, hladnokrvno ubijenom od strane talijanskih fašista 1943., na omišku su pozornicu donijeli jedinstveni, zaigrani i prkosni otočni stil pjevanja ublažen serenadnom izvedbom mladog, punokrvnog i romantičnog ženskog soprana. Klapa Sfida iz Korčule, koja ime nosi po figuri iz glasovitog viteškog plesa moreške, poznata je kao dvostruki pobjednik Dječjeg Omiša pa su se svi pitali kako će se snaći u seniorskoj konkurenciji. Ako je i bilo skeptika, nisu se proslavili.

„Na Omiš idemo prvenstveno da nam bude lijepo i da nam bude srcu drago što uopće pjevamo na toj slavnoj pozornici, nagrada je samo bonus“, nježno je priznala Anamaria Milina, talentirani sopran klape Ivo Lozica kojoj je ovo treći Omiš i treća nagrada. Prvu je osvojila sa ženskom klapom Izergo na Večeri debitanata u Bolu, drugu nagradu s klapom Ivo Lozica prošle godine, ali srebrnu, a ove godine i zlatnu.

S njom u duetu, za kave, druženja, izlaske, probe pa tako i za medije, ide i Marin Milina, samozatajni bariton.

„Jedanput na probi, kad su baritoni bili preglasni, voditelj nam je rekao da nikoga ne zanima baritonska dionica, baritoni su uvijek u zatišju, za boju, takav sam i ja“, priznaje nam smijući se uz objašnjenje kako je najčešća formacija mješovite klape žena na prvom glasu te ostatak muški glasovi te kako Anamaria suvereno gospodari njihovim izvedbama.

Mitovi, formacije i glazbeni projekti

Međutim, klapa Sfida srušila je mit o mješovitim klapama u kojima je u pravila jedna žena i brdo muškaraca, njihova je formacija potpuno drugačija. Među osam članova pronaći ćete tek dva muška glasa, logično, dva basa i to rasna. Iako bi većina klapskih stručnjaka u toj formaciji prognozirala više intonacije i svjetliji zvuk, Sfida je još jednom dokazala da je mladost ponekad recept za uspjeh, fuziju i raskošnu, tamnu boju. Da priča bude zanimljivija, upravo su ove dvije klape međusobno podijelile nekoliko pjevača.

Josipa Favro Kurtović, drugi alt s dvadesetak godina iskustva klapskog pjevanja, okušala se kao voditeljica dječjih klapa što joj, priznat ćete, odlično ide budući da je sa Sfidom dva puta osvojila Dječji Omiš, a nedavno joj je to pošlo za rukom i sa ženskom klapom Reversun. U tim je svojim voditeljskim pohodima pronašla i oblikovala cijeli niz vrhunskih pjevača, dva basa koja su prošle godine klapi Ivo Lozica pomogli u osvajanju srebra, ove su godine nastupili za Sfidu, a nadolazeća zvijezda hrvatske estrade Pjero ove je godine odabrao pjevati za Lumbarjane. Mješovite su klape glazbeni projekti, okupljaju najbolje od ženskog i muškog svijeta.

„Pjer nam je navrijeme rekao da će pjevati s klapom Ivo Lozica, imali smo vremena posložiti se, odlučili smo da ću ja pjevati baritona. Bilo me strah da ću narušiti njihovu mladost i fuziju, no uz vježbu je to zvučalo dobro“, istaknula je ozbiljno Josipa s niti tri godine voditeljskog staža, a s već četiri omiške nagrade u džepu.

U duetu s Josipom idu i njene dvije Kate, Kata Silić koja u dječjoj klapi Reversun pjeva basa, a u Sfidi baritona te Katarina Skokandić koja pjeva soprana u nekoliko ženskih klapa na otoku, teško ih je svih i zapamtiti. Dvije Kate brend su korčulanskog klapskog svijeta, jedna će prodornim, hrapavim, dubokim glasom započeti neku klapsku priču dok će druga svojim melodičnim, djevojačkim, naivnim sopranom nastaviti uz smiješak od uha do uha ne skrivajući ushićenje kad se govori o klapi.

„Ne vidim neku veću razliku između dječjeg i seniorskog natjecanja. Oba mi natjecanja znače puno, najvažnije je da smo zajedno i da pjevamo“, zaključuje Kata dubokim altom, a druga Kata nastavlja – „Presretna sam, što drugo reć‘? Dok smo pjevali, ja sam iskreno i zaboravila da se dijele nagrade, nisam htjela s pozornice, željela sam još pjevati. Kad sam čula da smo drugi, pitala sam možemo li još jednom nastupiti za kraj, ali to je rezervirano samo za pobjednike“, iskreno zaključuje ističući kako ne zna što je trema, samo pozitivno uzbuđenje.

Jednako iskrena bila je reakcija klape Sfida na proglašenju, po količini vriske i veselja, očito je bilo da nikakvu nagradu nisu očekivali, a radost kojom su na pozornicu došli po srebrni štit prepoznali su članovi Iva Lozice. Oni su na tom mjestu bili prošle godine, toliko se radujući drugom mjestu da je Anamariji, prilikom dodjele nagrade, štit ispao na omišku pozornicu. Ove je godine bila opreznija sa zlatom.

Kako se osvaja Omiš?

Korčulani su u prošlosti jedno vrijeme bili vladari omiške scene, dovoljno je spomenuti kultnu velolušku klapu Ošjak. Fokus se desetljećima prebacio sa zapadnog na istočni dio otoka pa je osim Iva Lozica i Sfide, na ovogodišnjoj finalnoj Večeri mješovitih nastupila i klapa Pulena iz Korčule, također ovjenčana brojnim omiškim nagradama, zauzevši solidno peto mjesto.

Imaju li onda Korčulani neki provjereni recept za osvajanje Omiša? Sudeći prema ove dvije klape, recepti su različiti, ali u jednome se svi slažu – repertoar. Nije lako pronaći pjesmu koja je narodna, koja je izvorna, koja je zanimljiva publici, koja se nije dugo pjevala, koja je pjevački zahtjevna i koja klapi odgovara.

„Naša klapa službeno nema voditelja, no mentorira nas i nad nama bdije naš Roko Radovan. On nam je odabrao dvije netipične pjesme koje se dugo nisu pjevale na Omišu. Ružmarin je cvijet veseli zadnji se put pjevala 1997. godine, neki se od nas tad još nisu ni rodili. Barato bi sva godišća premijerno je izvela klapa Šufit na Večeri novih skladbi 2015. i od tad se nije pjevala. Zanimljivo je da je pjesmu uglazbio još jedan otočanin, naš Vinko Didović na tekst Pjera Mirića“, objasnio je ozbiljno Marin.

Terca koja osigurava zlato

Zahtjeve omiške pozornice ponekad je nemoguće ispuniti, poanta je otpjevati nešto novo, a da je istodobno i staro, tradicionalno i uzbudljivo publici. Članovi klape Ivo Lozica su to zaista i uspjeli s vrlo izraženim potpisom proslavljenog lumbarajskog tenora Radovana. Druga je skladba izazvala ovacije publike prvenstveno zbog sola mladog Pjera, ali i njegove i Anamarijine terce koja im je osigurala zlato. Sfida je odabrala, rekli bismo, klapski klasik koji je svim zaljubljenicima u a cappellu više nego poznat.

„Iznenadila nas je euforična reakcija publike nakon našem izvedbe Žorne, ponijele su nas emocije i uzbuđenje pa smo Jesi lipa vilo moja mogli otpjevati i bolje“, strogo je zaključila Josipa s prevelikom dozom samokritičnosti.

Vridilo je

Ipak, baš se u toj strogoći ogleda trud i rad koji stoji iz svakog klapskog uspjeha i to je sigurno recept broj dva. Danima smo prije Omiša kroz Hober susretali malu Josipinu četu pjevača koja je pobožno žurila na probe stavljajući sve druge obaveze i gušte sa strane. Rijetko se kad čuje klapa koja toliko kirurški precizno počinje skupa, završava frazu skupa, uzima dah na istom mjestu.... A to je jedino moguće uz puno rada.

Josipa ne skriva količinu truda utrošenog na probama, njenoj smo ozbiljnosti svjedočili večer prije omiškog finala. Već smo rekli da je Korčula najraspjevaniji i glazbeno nadaren otok pa vas neće začuditi što je večer prije finala u Smokvici održana Smotra glazbi otoka Korčule, odnosno susret svih amaterskih, puhačkih orkestara otoka, a ima ih čak osam. Budući da su članovi različitih klapa većinom i članovi „mužika“, jer što bi samo pjevali kad mogu i svirati, na fešti nakon smotre, Kata Skokandić, željna klape i druženja, zapjevala nekoliko pjesama nakon čega je dobila upozorenje svoje voditeljice.

„Je, ne dam joj da pjeva, prošle je godine imala problema s glasom u ženskom finalu. Puno smo truda i rada uložili u sutrašnji nastup, ne sramim se to priznati“, samouvjereno je tu večer istaknula Josipa. Kako bi mi u Dalmaciji rekli, vridilo je.

Na ženskom i muškom finalu ove godine Korčulana ipak nema. Bit ćemo optimistični i reći da je to hvatanje zaleta ili zatišje pred buru. Otočani prilično dugo čekaju ozbiljnu mušku klapu koja će konkurirati za nagrade, pogotovo istočni dio dok su ženske klape tradicionalno prisutne, ali im u klapskim životima nedostaje još mrvicu slobodnog vremena za posvetiti pjevanju. Međutim, činjenica da je otok Korčula nepresušni bazen vrhunskih klapaša i jedinstvene interpretacije klapske pjesme ostaje zapisana i na 58. Omišu te s nestrpljenjem čekamo 59. festivalsko izdanje.