Četiri godine najavljivao se početak radova na dječjem igralištu u Žrnovskoj Banji, a onda su prošle godine radovi zaista i dovršeni, a Banjari su dobili prvo, dugo iščekivano dječje igralište. Teško je objasniti nekome tko ne živi u Žrnovskoj Banji koliko im igralište znači i vrijedi, pričaju nam Banjari, inače prekrasna uvala koja je silom kapitalizma postala dom dvokatnica, trokatnica i silnih apartmana, nije se razvijala planski. Stanovnika je svake godine sve više, a nemaju centar naselja, nemaju crkvu, kafić, imaju samo Studenac koji je doslovno na cesti, a onda su dobili dječje igralište.
I to kakvo! Smješteno je kraj popularnog Velog mosta na površni oko 1300 kvadratnih metara, uključuje teren za basket s tribinama, ograđeno igralište za djecu sa spravama te dodatni prostor za rekareaciju i ljetne manifestacije. Vrijednost projekta je gotovo 800 tisuća kuna, dio je finacirala DNŽ, a dio Grad Korčula. Igralište je, u popodnevnim satima, puno djece, na dva stola i četiri klupe slave se dječji rođendani. Moderno je, pristupačno i skladno, taman što nam treba, kažu Banjari.
Šok i nevjerica
Banjari su uživali neko vrijeme, a onda - šok i nevjerica! Nova gradonačelnica Nika Silić Maroević došla je nedavno s djelatnicima Športskih objekata Korčule (ŠOK) te iščupala jedan stol s dvije klupe! Stol i klupe potom su odnesene u Postranu, kraj boćališta, Banjari su ostali zatečeni devastacijom novog igrališta.
„Ljuti smo i razočarani ovakvim potezom gradonačelnice, rekla je da će biti gradonačelnica svih naselja Grada Korčule, a onda čupa klupe i nosi ih u Postranu. Načuli smo da je razlog čupanja klupe želja našeg sumještanina koji živi odmah pokraj igrališta i kojemu smetaju djeca i njihova buka. Revoltirani smo i pripremamo službeni dopis kojeg ćemo uputiti Gradu. Nekome se možda čini pretjerano dramiti radi jednog stola i dvije klupe, no čekali smo ih godinama i sad smo ostali na jednom stolu za cijelu Banju“, ispričali su nam revoltirani roditelji iz Žrnovske Banje koji su često provodili vrijeme na dječjem igralištu.
Priča nam se učinila zaista nevjerojatna pa smo poslali upit gradonačelnici Silić Maroević s molbom da nam ispriča o čemu se radi.
„Stol i klupe su uklonjene na moj zahtjev temeljem molbe susjeda kojem su bile pod prozorom sobe. Na igralištu su ostale još dvije klupe i stol kao i stol za stolni tenis. Mišljenja sam da se u projektiranju trebalo voditi računa o susjedima i da nema potrebe na onako veliko igralište s brojnim opcijama nekome stavljati klupe ispod prozora“, ispričala nam je gradonačelnica.
Kasnije, u telefonskom razgovoru, gradonačelnica je također dodala kako je susjeda smetala buka kasno navečer jer su se pod njegovim prozorom, na klupama, okupljala ekipa.
Odselili na boćalište
Slično nam je ispričao i Dalibor Antunović, ravnatelj ŠOK-a.
„Gradonačelnica me zamolila da pomognemo čovjeku, ljudi mu sjede pod prozorom do kasno uvečer, zamolila me možemo li to odradit'. Stol i klupe nismo iščupali, došli su ljudi koji su ovlašteni za te stvari, klupe su odvidane, uzeo ih je Mjesni odbor Postrana i stavio na boćalište. Onaj koji je postavljao klupe nije vodio računa da su čovjeku pod prozorom, čovjek se nekoliko puta obratio pismenim putem mjesnom odboru, a onda pismenim i usmenim putem gradonačelnici“, odgovorio je putem telefonskog razgovora Antunović.
Inzistiranje na nemoralnosti postavljanja klupe pokraj prozora nekog čovjeka od gradonačelnice Korčule i ravnatelja ŠOK-a učinilo nam se u najmanju ruku sumnjivim pa smo odlučili istražiti priču.
Prvo smo upitali predsjednika MO Postrana gdje su stol i klupe premještene te presjednika MO Žrnovo, gdje su, kako doznajemo od gradonačelnice, stol i klupe trebale prvotno biti postavljene, ali je za to trebalo naliti temelje pa su ih proslijedili u Postranu.
„Ja, kao predsjednik Mjesnog odbora Postrana, nisam upoznat sa situacijom oko stola i klupa. Jedino što znam je da se nalaze na boćalištu u Postrani i da su donesene od strane djelatnika ŠOK-a. Kad sam pitao djelatnika kako su dospjele u Postranu, odgovorio mi je da mu je ravnatelj Antunović rekao da ih odnesu gdje žele jer da ih nemaju gdje skladištiti“, rekao nam je Veljko Grbin, predsjednik MO Postrana. Jednako kategoričan bio i predsjednik MO Žrnova, kojem pripada Žrnovska Banja, Frano Jeričević koji je izjavio kako nema veze s premještanjem klupa te kako za svog mandata nije dobio nikakve pritužbe sumještanina vezano za stol i klupe.
Nakon što su presjednici mjesnih odbora doslovno oprali ruke od ove neobične intervencije, znali smo da nešto ne štima. Obratili smo se susjedu koji je i pokrenuo cijelu priču, Nikoli Skokandiću koji ima kuću odmah uz dječje igralište. Iako su i gradonačelnica Silić Maroević i ravnatelj Antunović inzistirali na priči da se na igralištu nevečer okuplja ekipa koja buči i smeta gospodinu Skokandiću, on nam je ispričao sasvim drugu priču.
„Nije u pitanju buka navečer, meni buka ne smeta. Stol i klupe su na metar i pol od prozora moje spavaće sobe koja je okrenuta prema igralištu. Popodne je tu hlad koje čini moja kuća, skupe se djeca koja se igraju, ali i roditelji i onda oni pričaju. Ne viču, već pričaju dok ja spavam u sobi i odmaram i moram slušati te razgovore, je li to u redu? Taj stol i te klupe su pod moj prozor postavljene za dišpet, ja imam svoju priču, ali je ne želim ispričati. Nije vas kontaktirala grupa roditelja, to je novinarska laž. Taj koji vam je sve to ispričao, taj je i zamutio ovaj problem. Taj nije pošten čovjek, nije to grupa roditelja već jedan službenik općine. Klupa je postavljena meni za dišpet, neću spominjati imena“, ispričao nam je Nikola Skokandić.
Priča o noćnim okupljanjima naglo je pala u vodu kao i tvrdnja gradonačelnice da je odmah kraj prozora vlasnika kuće Skokandića previđeno postavljanje reflektora, budući da u projektu, kojeg smo prostudirali, nije uopće predviđena rasvjeta. O kojoj se tajnovitoj osobi radi, a koja je inicirala ovaj tekst i postavila klupu „za dišpet“, nismo uspjeli doznati. No, doznali smo nešto drugo što je objasnilo cijeli slučaj.
„Stol i kupe su maknuti jer sam gradonačelnici Korčule uvjetovao da neću dati svoj potpis na jedan dokument važan Gradu. Ako vi meni maknete stol i klupe, ja ću vama dati potpis. Znam, mislite kako to nije u redu, mislite da je to ucjena, ali to nije ucjena, već uvjetovanje“, ispričao nam je Skokandić.
Je li sve po GUP-u?
Nakon što smo doznali da su stol i klupe maknute zbog potpisa, odlučili smo ponovno nazvati gradonačelnicu i pitati o kojem se dokumentu radi. Osim što je istaknula da se ne radi o uvjetu, iako je očito da se upravo o tome radi, gradonačelnica je priču spustila na razinu seoskih priča i ćakula oslanjajući se na procjenu gospodina Skokandića kako njemu neko radi za dišpet. Dokument koji je gospodin Skokandić potpisao u zamjenu za čupanje klupe je vezan za zemljište na Lokvi potreban za buduće reciklažno dvorište koje je Grad trebao njemu, kao vlasniku, isplatiti u cijelosti do 10. srpnja. Budući da su se uspjeli, nauštrb roditelja iz Banje, dogovoriti, Gradu je odobreno obročno plaćanje.
„Nikola Skokandić me ničim nije ucijenio niti mi je uvjetovao. Zamolio me da pogledam kako je postavljena klupa u dječjem parku i to namjerno, bilo mi ga je žao. I dalje mislim kako se klupa ne mora nikome stavljati pod prozor spavaće sobe, pogotovo ne za dišpet. Nikola Skokandić jedan je od prodavatelja zemlje na Lokvi, Grad je tražio obročnu otplatu. Na sastanku je rekao pred svima kako nas ne želi ucjenjivati niti uvjetovati, ali molio bih vas da dođete pogledati jednu klupu u parku koja mi je postavljena pod prozor sobe“, izjavila je gradonačelnica.
Kao što je vidljivo iz fotografija, klupa zaista jest postavljena na metar i pol od prozora Skokandićeve kuće, međutim, tu dolazimo do još jednog problema. Skokandićeva kuća prilikom izgradnje, prema važećim prostornim planovima i pravilnicima, trebala je biti udaljena od parcele u vlasništvu Grada, na kojoj je danas igralište, najmanje tri metra. Kuća je udaljena nešto više od metra što je također dozvoljeno prostornim planovima, ali u tom slučaju ne smije imati nikakve otvore, baš zbog buke. Gospodin Skokandić tvrdi da mu se to danas stavlja pod nos iako su tada, 1973. godine kad je kuća izgrađena, svi gradili kuće u Banji mimo dopuštenja i dozvola, a i zakoni su bili drugačiji nego danas. Istražili smo i taj navod i doznali kako nije istinit. Već 1973. je donesen prvi GUP, Generalni urbanistički plan, ali čak ni prije njega nije bilo dozvoljeno graditi kuću na udaljenosti od jednog metra s otvorima, sukladno raznim pravilnicima i odlukama.
Očito je da buka u ovoj priči nije, zapravo, nikome smetala. Stol i klupe koje su maknute s igrališta udaljene su od prozora metar i pol, no odmah do je još jedan stol s dvije klupe koji će sad biti jedino mjesto za sjedenje na cijelom igralištu. Iako je ravnatelj Antunović istaknuo kako je taj stol udaljen 4 i pol do 5 metara i kako to, po pitanju buke, čini drstičnu razliku, odlučili smo izmjeriti udaljenost među dvije klupe. Radi se o nešto više od tri metra, gotovo pa nevažno u kontekstu dječje buke i razgovora. Ova je priča zapravo primjer sitnih lokalnih razmirica i privatnih svađa koje su se prelomile preko leđa roditelja i, najžalosnije od svega, djece. Ništa neobično za mala dalmatinska mjesta, jedino nam nije jasno kako su gradske vlasti i institucije pale na tu priču.