Na njegovim slikama je uvijek ljeto, zaključio je jednom prilikom hrvatski književnik i akademik Luko Paljetak opisavši u jednoj rečenici koloritne, umirujuće, imaginarne pejzaže akademskog slikara Stipe Nobila (76) iz Lumbarde. Nobilo je svojim slikama i posebnim umjetničkim izražajem individualnog ekspresionizma obilježio hrvatsko slikarstvo, bez razmišljanja možemo reći kako se otok Korčula i mala Lumbarda mogu podičiti najvećim, živućim, hrvatskim slikarom današnjice.
A, Nobilo je to potvrdio i sinoć prilikom otvaranja izložbe Slikarski terroir u galeriji 3Volta, u ogranizaciji lumbarajske udruge Bašćina. Očekivalo se puno ljudi pa je otvorenje iz galerije premješteno ispred nje, na magični Trg jutih naranača, jedan od najljepših na otoku. Brojni su Nobilovi sumještani, prijatelji, članovi obitelji, ljubitelji umjetnosti, stranci, gosti i posjetitelji došli vidjeti i čuti ima li Nobilo, nakon gotovo 50 godina izlaganja, još što pokazati, a on je još jedanput u svojoj bogatoj karijeri ostavio bez daha.
U galeriji 3Volta Nobilo je izložio sedam slika većeg formata, nastale u posljednjih nekoliko godina. Više slike nije moglo ni stati, objasnio je, budući da njegovi jaki koloriti, ekspanzija i eksplozija boja, zahtjevaju puno čistog prostora i svježeg zraka inače guše eter i stvaraju „konfužjun“. Samo jedna slika napunila bi galeriju, tvrdi Nobilo. Njegov terroir ponovno je dokazao ono što oduvijek tvrdi, stabilnost i postojanost u izričaju, u stilu, u pristupu i realizaciji, no s novom svježinom, sugestivno i upečatljivo. Nobilo nas uvijek natjera da se zapitamo kako se uspije izraziti s tolikim spektrom boja, a ostati u kontekstu profinjenosti i rustike?
„Mojih gotovo 50 godina izlaganja publiku asocira na retrospekciju što mi se ne sviđa jer to znači da ću brzo partit ili da doživljavam kreativnu impotenciju, da
više nemam što reći, a to nije moj slučaj. Retrospekcija je osvrtanje iza sebe, odnosno da sam za staro gvozje, a istina je daleko od toga, imam još puno toga za reći. Počeo sam izlagati 1974. godine, prema svim svojim izložbama imam profesionalni odnos. Posebno volim izložbe u malim mjestima, Lumbarda je uz to i moje rodno mjesto, naravno osjećam malo nostalgije i puno lokalpatriotizma“, zaključio je Nobilo koji će ovog ljeta imati još nekoliko izložbi diljem Dalmacije i šire.
Posljednja Nobilova izložba u rodnoj Lumbardi bila je prije gotovo 10 godina, publika je sinoć bez srama pokazala glad za njegovim radom, a udruga Bašćina još je jedanput pokazala kako osluškuje bilo otočne scene pretvarajući se u pravi kulturni centar. Na krilima svježih ideja i vitalnosti članova udruge, Nobilovu su izložbu predstavili putem nekoliko medija, projekcije na videozidu, pomno odabrane klasične glazbe u pozadini, svečane bjeline kamena na Trgu jutih naranača, ali i domaćim grkom i hrstulama za sve okupljene. Terroir, koji u naravi treba predstaviti okuse i mirise rodnog kraja, sažeo se sinoć u Nobilu, a potom je njegovom čuvenom ekspresijom prešao na sve okupljene otimajući im sva osjetila, vid, sluh, okus, miris i dodir. Članovima udruge Bašćina nije se taj momenat dogodio slučajno, oni su na njega ciljali ovogodišnjim ambicioznim programom koji je do sad predstavio izložbu fotografija Dee Botice, izložbu slika lokalne umjetnice Franice Botice, vrhunac postižu izložbom Stipe Nobila, a vraćaju se osnovnim postavkama promocije jedinstvenosti malog naselja Lumbarde najavljenom izložbom mladih, lokalnih umjetnika. Iza udruge Bašćina stoje imena Milka Batistić, predsjednica, Marko Sitar, Tonka Lujanac, Marija Šestanović, Valerija Jurjević koja je zanimljivim, intimnim i stručnim govorom otvorila Nobilovu izložbu te Roko Jurjević koji je uvijek na usluzi posjetiteljima izložbe.
Nobilove slike sinoć predstavljene nisu na prodaju, one su dio njegove privatne arhive, no ukoliko želite imati Nobilovu sliku, možete posjetiti njegov atelijer u obiteljskoj kući u Lumbardi gdje živi i radi. Nobilo je još kao dijete osjećao boju
crtajući sve što ga okružuje. Gimnaziju je završio u Korčuli, Pedagošku akademiju, smjer hrvatski jezik i likovna umjetnost u Splitu, a potom i Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu. U medijima ga često opisuju kao težaka, ali on to odlučno negira. Za sebe kaže da nije umjetnik, već akademski slikar koji cijeli život živi od profesionalnog slikarstva. Često ćete ga sresti u ribolovu ili u njegovom malom vinogradu, ali to su, kaže, njegovi hobiji od koje nema materijalne koristi osim užitka. Da ne živi tako, ističe, ne bi mogao ni slikati. Ljeti, priznaje nam, njegovi hobiji miruju, sakrije se poput murine u hlad svojeg atelijera gdje se predaje carstvu boja. Kakavi su rezultati pogledajte na izložbi u galeriji 3Volta koja ostaje otvorena do 15. kolovoza.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....