‘Zračnu luku na otoku Korčuli zamijenila je slijepa ideja izgradnje mosta. Na zadovoljstvo otočana ne može se cimentat more! ‘

Jure Srhoj, bivši direktor vodoopskrbnog sustava  Neretva-Pelješac - Mljet- Korčula-Lastovo, istaknuti korčulanski sportaš - rukometaš, vaterpolista Korčulanskog plivačkog kluba (KPK), igrač vaterpolskog kluba Mornar iz Splita, reprezentativac, igrač i trener vaterpolskog kluba Vela Luka i sportski djelatnik te autor knjiga "Od Korčule do Splita i Poljuda" te "Putovanje dolinom sjenki, Dalmacija 1941.-1944.", redakciji Dubrovačkog vjesnika poslao je otvoreno pismo na temu prometne (ne)povezanosti otoka u Dubrovačko-neretvanskoj županiji, prije svega otoka Korčule.

Pismo prenosimo u cijelosti:

‘Neposredan povod ovog teksta, pored ostalog su statistički podaci koji ukazuju na stanje gospodarske stagnacije i depopulacije zapadne mikroregije i Doline Neretve Dubrovačko-neretvanske županije i tim u vezi promišljanje o značaju bolje prvenstveno zračne povezanosti kao razvojnog projekta i projekta od strateškog značaja za Županiju i Republiku Hrvatsku.

Gotovo 30 godina nakon otvaranja aerodroma Brač najveći naseljeni hrvatski otoci, na kojima živi 132.000 tisuća stanovnika ili svaki 32. stanovnik Hrvatske izražavaju želju i žude za zračnim povezivanjem.

Tako je tema gradnje zračne luke na otoku Korčuli stara 40, a na lokaciji Lisačke Rudine gotovo 65 godina kao preduvjet razvoja južne Dalmacija i njenog povezivanja s kopnom, važnijim turističkim destinacijama i područjima i funkciji poboljšanja prometnog položaja svih dijelova DNŽ. Posebno se to odnosi na prometno nepovoljan položaj Pelješca i južnodalmatinskih otoka Korčule, Mljeta i Lastova.

U kontekstu teme potrebno je reći da se nismo se ni "oservali", a u posljednjih 10, odnosno 20 godina broj stanovnika zapadne mikroregije Dubrovačko –neretvanske županije doživio je značajan demografski pad. Na otoku Korčuli, do prije 10 godina najrazvijeniji i najnastanjeniji hrvatski otok, smanjio se za 1600, a u posljednjih 10 godina za 968 stanovnika, ili 6%, i to najviše u Veloj Luci, Blatu i gradu Korčuli. Na otoku Mljetu za 2,4%, Lastovu za 5%. Na poluotoku Pelješcu u posljednjih 10 godina broj stanovnika smanjio se za daljnjih 544, ili 7%, najviše na području turistički najrazvijenije općine Orebić za 434 stanovnika ili 10%, općina. Općina Ston za razliku od općine Orebić bilježi porast od 4% ili 90 stanovnika, dok samo mjesto Ston ima 50 ili 9% stanovnika manje u odnosu na popis 2011. Općina Janjina 5 % i Trpanj 2,7% manje u odnosu na popis 2011.

Unatoč Nacionalnom planu razvoja otoka do 2027. u kojem stoji da "kao preduvjet razvoju zračnog prijevoza i dodatnog jačanja povezanosti otoka s kopnom i otoka međusobno, poticat će se izgradnja ili nadogradnja te opremanje zračnih luka, helidroma i drugih manjih pristaništa s betonskim pistama, a posebno će se poticati povezivanje otoka putem hidroaviona. Uz konstataciju "da nedostatak manjih aerodroma na otocima pogodnih za primanje međunarodnih turističkih (charter) letova u neposrednoj blizini, kao i relativno slaba zastupljenost tzv. "low cost" (niskotarifnih) avio-prijevoznika u Dalmaciji… svakako predstavljaju slabosti koje valja ukloniti u godinama koje dolaze".

Od 50 naseljenih hrvatskih otoka I 15 relativno turistički razvijenih zračne luke postoje samo na dva otoka. Na Malom Lošinju pista dužine 900 m izgrađena bez državne financijske potpore s planom produženja piste na 2000 i Braču s pistom od 1700 s planom produženja do 2400 metara. S obzirom da otok Krk (Zračna luka Rijeka) zbog izgrađenog mosta više nije klasičan otok njegova zračna luka ne broji se kao zračna luka na otoku.

Otoci Hrvatskoj iz godine u godinu unatoč manjkavosti u povezivanju s kopnom i europskim turističkim destinacijama iznadprosječno pridonose hrvatskom turizmu. Više od četvrtine turističkog prometa Hrvatska ostvaruje na otocima. Na njima živi svega nešto više od 115.000 tisuća ili u prosjeku 2.300 stanovnika ljudi na 50 naseljenih otoka i u 18 gradova, 41 općini i 345 naselja, a 69,5% hrvatske obale otpada na otoke.

Prema podacima Ministarstva turizma od 13 hrvatskih većih otoka po broju turističkih posjetitelja i noćenja od otoka na području DNŽ Korčula se, s prvog danas, nalazi šestom, Mljet na desetom a Lastovo kao najudaljeniji na posljednjem trinaestom mjestu. Prednjače otoci s povoljnijim geografskim i prometnim položajem (Krk, Pag, Hvar, Brač, Rab). Sve veći broj ljudi, domaćih stanovnika, posebno turista traži druge, jednostavnije i brže načine odlaska na odabranu destinaciju. Nije slučajno kako su strancima od srednjodalmatinskih otoka najzanimljivije lokacije otok Brač i Hvar iz razloga "što su prometno najdostupnije" uz jeftiniji prijevoz, a zatim slijede udaljeniji Vis i Korčula, dok je na kraju te liste najljepši ali najudaljeniji otoci Mljet i Lastovo.

Prostornim planom DNŽ iz 2016. predviđene su slijedeće zračne luke: Općina Konavle, zračna luka Čilipi, dužina 3300, širina 45, kategorija sekundarni 4E; Grad Ploče, zračna luka Ploče, dužina 1200 m. širina 30, tercijarni 2C. Planirano izmještanje na novu lokaciju; Općina Smokvica, zračna luka Brna, dužina 1200, širina 30, kategorija tercijarni 2C. Planirano; Općina Dubrovačko primorje Rudine 1200-1800 dužina, širina 30, kategorija tercijarni 3C. Planirano; Općina Lastovo Lastovo dužina 800/1200, širina 25, kategorija tercijarni 2C/1A. Planirano.

Plan gradnje do 2020. gradnje manjih zračnih luka na području Županije nije realizirana, da bi Planom do 2007. iz plana ispale zračna luka Brna (otok Korčula), zračna luka Lastovo i zračna luka Ploče koja se trebala graditi na novoj lokaciji.

Zračnu luku na otoku Korčuli zamijenila je slijepa ideja izgradnje mosta kopno (Pelješac) - otok Korčula. Promjena županijskog plana i najava gradnje mosta Pelješac – otok Korčula i početak izrade dokumentacije od strane Hrvatskih cesta uznemirila je stanovništvo otoka, s obzirom da bi se njegovom izgradnjom promijenio te izbrisalo otočnu izvornost, tradicionalnost, duhovno stanje i način promišljanja. Svi dijelimo tu drevnu ljudsku čežnju za mogućnošću boljeg i ljepšeg, za svojim otokom sreće. Otoče, moj otoče! Da je i samo zbog toga, neka kopna - ne treba premostiti, već "vaporom,"trajektom, katamaranom i ako bude sreće zračnim prometom s kopnom povezati, jer se ionako nepovoljan prometni položaj otoka Korčule izgradnjom mosta koji lociran na najužem (krajnjem zapadnom) dijelu Korčulanskog kanala vremenski, u odnosu na čestu (i noćnu) trajektnu povezanost, kojim putovanje traje 15 minuta ne bi skratilo vrijeme putovanja. Upitna je protočnost mosta zbog često snažnih udara vjetra u korčulanskom kanalu iz svih pravaca na uskoj odabranoj lokaciji, iz kojih razloga kao i ukupnih troškova ulaganja odustalo. Na zadovoljstvo otočana i ne samo njih, ne može se "cimentat" more.

Pažljivo iščitavajući navedene planove od Strategije prometnog razvoja RH do 2030.,Nacionalnog plana razvoja otoka do 2027. i razvoja turizma do županijskih planova vidljiva je međusobna kontradiktornost i neusklađenost kada je pitanju zračna povezanost otoka.

Javni prijevoz u obalnom linijskom prometu u povezivanju otoka s kopnom i međusobno najvažniji je čimbenik pomorske plovidbe jer osigurava trajno i redovito povezivanje otoka s kopnom i međusobno. Za otočko stanovništvo nenadoknadivo. Međutim pomorska prometna povezanost naseljenih otoka s kopnom i međusobno je nedostatna jer ne osigurava njihov održivi razvoj, a posebno ne razvojni iskorak. Pojedina naselja na jadranskoj obali i otoci zbog bure ili juga mogu povremeno biti odsječeni od ostatka zemlje, čemu u zimskim uvjetima nerjetko svjedočimo.

Činjenica je da od prometnih sredstava s kojima turisti putuju u Hrvatsku prednosti ima cestovni prijevoz kojeg već sada premašuje zračni prijevoz. Porast turističkog prometa, uključujući i nautički turizam pruža podjednake mogućnosti cestovnom i zračnom prijevozu, iako će država radi dugoročne otplate anuiteta po kreditima za cestogradnju još dugo forsirati cestovni promet turista, a time i povećani broj automobila na području Dalmacije u turističkoj sezoni. Zbog njihove brojnosti i pokretljivosti automobilski mobilnosti gostiju najveći su ekološki zagađivači, dok puni samozadovoljstava u medijima objavljujemo podatke o porastu automobilskog prometa. Prema zvaničnim podacima veći od zrakoplova i velikih putničkih brodova (kruzera). Probleme cestovnog prometa u turističkim destinacijama, parkirališta, zagađenja suprotno proklamiranoj plitici održivog razvoja nakon što je automobilski gost u turističkoj sezoni ušao u Hrvatsku i prošao naplatne kućice - država prebacuje jedinicama lokalne samouprave, da se snalaze kako znaju i umiju.

Situacija na dalmatinskim turističkim destinacijama, ekološki inače posebno osjetljivom otočkom području je zbog prekomjernog automobilskog prometa iz godine u godinu sve složenija. U tolikoj mjeri da se nepregledne kolone automobila u nepuna dva ljetna mjeseca poput rijeke (koje Hrvatska od sjevera prema jugu nažalost nema, kao ni plovidbenog kanala) slIjevaju prema Dalmaciji i otocima. Sve je to, svjedoci smo, popraćeno zakrčenošću cesta, bukom, prisutnošću štetnih plinova i tvari u zraku, nedostatkom parkirnih mjesta, nesnosnim ljetnim gužvama u trajektnom i katamaranskom prijevozu do otoka i prenapregnutu lučku infrastrukturu, i u konačnici nezadovoljstvom turista i lokalnog stanovništva stanjem prometa u turističkim destinacijama.

Od turizma i poljoprivrede dvije dominantne djelatnosti u južnoj Dalmaciji i njenim otocima velika su očekivanja, ali i bremeniti izazovi. Osnovano smo fokusirani na potrebu njene suvremenije i bolje povezanosti gradnjom aerodroma na otocima DNŽ ili nove zračne luke "Ruđer Bošković" (ex "Dubrovnik") na lokaciji Lisačke Rudine većim kapacitetom od sadašnjeg. U suprotnom, kao preduvjet razvoja zapadne mikroregije DNŽ gradnjom već ranije planiranog aerodroma na otoku Korčuli.

Zapadnu mikroregiju DNŽ sačinjavaju Pelješac (sa statusom otoka), otoci Korčula, Mljet i Lastovo, ukupne površine 795 km2, koja čini 44,66% površine DNŽ, s 12 jedinica lokalne samouprave: Grad Korčula, općine Vela Luka, Blato, Smokvica, Lumbarda, Orebić, Trpanj, Janjina, Babino Polje (Mljet), Ston i Lastovo koje jedinice lokalne samouprave nastanjuje 20% stanovništva DNŽ.

Zbog opstrukcije ili nebrige posebno najveći i najnastenjeniji otok Korčula u svom nepovoljno, prometnom položaju, odvojenosti odnosno prevelikoj udaljenosti od zračne luke na lokaciji Čilipi (automobilom 169 km ili 3,3o sati) predugo strpljivo, stoički podnosi nepovoljan prometni položaj. I sada, poput neutralog promatrača, kako da se to njega ne tiče, zbog nesuradnje postojećih 5 jedinica lokalne samouprave pasivno prati prijepore na području Dubrovnika u vezi gradnje trase brze ceste Osojnik – Dubrovnik --zračna luka, na kojoj dionici je zbog lokacije zračne luke,već predugo vremena, ne samo u turističkoj sezoni, posebno preko dana cestovni pristup zračnoj luci gotovo pa nemoguć.                                          

 

                                        

Otoci Korčula, Mljet i Lastovo te Pelješac unatoč svoj svojoj ljepoti i jedinstvene turističke ponude imaju nepovoljan prometni položaj. Put do njih u turističkoj sezoni unatoč sve bolje pomorske I kvalitetnije cestovne povezanosti i puštanja u promet Pelješkog mosta je zamoran, ovisi o kvaliteti automobila i imućnosti gosta, trajekata, katamarana i ljetnih gužvi. Gosti koji dođu na navedenu turističku destinaciju zadovoljni su ponudom i željeli bi se vratiti. Kako gostu reći da će u Splitu, na suncu i po vrućini stajati dva, tri sata u redu ili iz zračne luke "Ruđer Bošković" do odabrane otočke destinacije Korčula, Lastovo) putovati najmanje tri sata. Npr. zračnom linijom iz Londona do Dubrovnika i Splita let traje 2,15 iz Munchena 1,30 sati da bi taj isti gost od aerodroma Dubrovnik (Čilipi) odakle dolazi najveći broj agencijskih stranih gostiju putovao do Orebića i grada Korčule oko 3,30 sati ovisno o stanju u cestovnom prometu. Do Vele Luke do 4,00 sata. Iz Dubrovnika do Lastova katamaranom 3,30 sati, ne računajući vrijeme od aerodroma do Gruža. Trajektom iz Splita do Lastova 4,45 sati a brzom obalnom vezom (katamaranom) 3 sata. Autocestom putovanje automobilom od Metkovića do Zračne luke "Split" i obratno traje 2,00 sata (143 km), a do županijskog centra Dubrovnika (97 km) u turističkoj sezoni 2, 00 sata a do zračne luke "Ruđer Boškovića" (117 km) u turističkoj sezoni oko 3 sata zavisno o propusnoj moći magistralne ceste od Zatona, Mokošice, Dubrovnika do zračne luke.

Objektivno funkciju pristupnosti gostima zapadnoj mikroregiji i Dolini Neretve Zračna luka "Ruđer Bošković" (ex) "Dubrovnik" s obzirom na zagušenost cestovnog prometa i njene nelogične udaljenosti od ostalog područja Županije, a napose preveliku udaljenost (Županija i otok Korčula su izduženog oblika) s dominantnim poluotokom Pelješcem i dosadašnjim stanjem u cestovnom prometu tijekom turističke sezone nije mogla u cijelosti biti iskorištena i u funkciji proklamiranog "ujednačavanja uvjeta življenja i gospodarskih aktivnosti na svakom dijelu županije".

Prema riječima turističkih djelatnika nije rijedak slučaj, dapače mnogi avionski gosti koji slete na dubrovački aerodrom odustaju od dolaska na otok Korčulu i Pelješac, kada su shvatili da im za to treba još nerijetko nekoliko sati, kao i zbog skupih cijena privatnih transfera vrlo često skupljih i od avionske karte. Prema informacija iz hotelskih tvrtki i turističkih agencija agencijski gosti koji popunjavaju najveći dio kapaciteta u hotelima I turističkim naseljima izbjegavaju katamaranski prijevoz, a koriste prijevoz autobusom za transfer od zračne luke do trajekta za Pelješac, Mljet, Korčulu i obratno.

Rečeno za demografska kretanja zapadne mikroregije - područje Donje Neretve, iako u znatno povoljnijem geografskom i prometnom položaja, prema popisu stanovništva 2021. unatoč prirodnom bogatstvu, i značajnim ulaganjima u komunalnu i društvenu infrastrukturu i razvoj turizma, prema popisu stanovništva 2021. u odnosu na popis 2011. bilježi pad od 12% ili za 4.263 stanovnika. Prednjače Ploče s padom od 18% ili 1883 stanovnika, slijedi Opuzen s padom od 12,4 % ili 403 stanovnika, te Metković s padom od 8,6% ili 1.439 stanovnika. Osim Općine Slivno, koja zahvaljujući turističkim naseljima Komarna i Duboka bilježi porast broja stanovnika za 1,6% ili 31 stanovnika, ostale općine bilježe pad broja stanovnika: Zažablje 28,4% (-214), Kula Norinska 17,4 % (-302), Pojezerje 3,7% (-30). Ukupno gledajući demografski podaci i starosna dob stanovništva s obzirom na potencijale Donje Neretve, posebno u poljoprivredi i turizmu, spojem poljuprivrede turističkoj ponudi - su poražavajući.

Dolina Neretve okrenuta sami sebi, gradovi i naselja bez migracije, u kojima se malo tko (osim u turističkom obalnom dijelu u kojem u potpunosti prevladavaju privatni apartmani odnosno privatni smještaj) I organiziranih turističkih izleta rijekom Neretvom, više i u prolazu ne zadržava. Donja Neretva s priobaljem ima velike još neiskorištene turističke i poljoprivredne potencijale. Za očekivati je da će u međuvremenu planiranom gradnjom autoceste na dionici Metković- Osojnik (Dubrovnik) gravitirati potencionalnoj zračnoj luci na lokaciji Lisačke Rudine i Dubrovniku kao županijskom sjedištu. U tom slučaju bi i Pelješki most s brzom pelješkom cestom do izgradnje planirane autoceste Metković – Rudine dobio na ekonomskom značaju i bio u funkciji razvoja Donje Neretve i ništa manje značajnije gravitirajuće područje zapadne Hercegovine.

Od čvora Metković do čvora Osojnik planira se sagradit 47 kilometara autoceste u punom profilu te još 14,7 km spojnih cesta. Procijenjena vrijednost radova je 1,2 milijarde eura odnosno 9,1 milijardu kuna. To ovu dionicu čini najskupljom autocestom u Hrvatskoj – kilometar će koštati oko 27 mil. eura. Cijenu smo provjerili iz više izvora. Zaključio da bi to i za bogatije države od Hrvatske bio veliki "zalogaj".

Naravno, bez daljnjeg elaboriranja mišljenja smo da će se izgradnjom autoceste Rudine – Osojnik 28,6 km s brzom cestom do Dubrovnika (5 km) koje putovanje automobilom traje oko 30 min svi ozbiljni i nepopustljivi aktualni prijepori u vezi trase brze ceste Dubrovnik - Zračna luka na lokaciji Čilipi ne bi postojali, a život stanovnika na dubrovačkom području, samom Dubrovniku, posebno na području Župe i dijelu Konavala gdje život, ne samo u turističkoj sezoni, zbog gustog automobilskog prometa postaje nemoguć, gradnjom nove zračne luke na lokaciji Lisačke Rudine bio svima, uključujući turistima, kvalitetniji i olakšan. Omogućio održiv razvoj navedenih područja.

Činjenica je da će se izgradnjom 47 km planirane dionice autoceste Metković – Dubrovnik (Osojnik) ukupne vrijednost 1,350 milijardu eura, uz dionicu brze ili državne ceste prema jugu Dalmacije dugoročno gledajući otvorili nesagledivi potencijali čitavog najužnijeg područja, sve do punte Oštro i obratno, što sada nije slučaj, te poboljšati društveni život i kulturni identitet gravitirajući prema zapadnom dijelu Hrvatske. Od značaja za sam Dubrovnik i dijelove najjužnijeg područja Županije.      

Napomena: Ne znam za jedinicu lokalne samouprave na području Županije pred kojom objektivno stoje veće razvojne mogućnosti i izazov. Realne mogućnosti i prilike za razvojni iskorak. Prema posljednjom popisu stanovništva općina Dubrovačko primorje prednjači po padu broja stanovnika. U 20 naselja koji sačinjavaju općinu broj stanovnika prema popisu 2021. broji 1636 odnosno 534 ili 25% stanovnika manje u odnosu na popis 2011.

Neka se ne zamjeri autoru što će reći da je čim prije potrebna pomoć općini Dubrovačko primorje kako bi se realizirali planovi razvoja komunalne infrastrukture,I realizirali ostali planovi. U sporazumu s ostalim partnerima (kao primjer može poslužiti izgradnja, organizacija i funkcioniranje NPKLM vodovoda d.o.o.o Korčula koja od ideje do realizacije uredno funkcionira više od 40 godina) ne čekajući da li će se ili ne javiti neki investitor ili dioničar (koji se uvijek mogu uključiti) započela gradnja zračne luke "Ruđer Bošković"na lokaciji Lisačke Rudine. Općini Dubrovačko primorje u cilju zaustavljanja izuzetno nepovoljnih demografskih kretanja potreban je čim prije "pojas za spašavanje"realizacijom usvojenih planova razvoja

Napomena: Ako se 70–tih i 80-tih godina prošlog stoljeća, pod složenijim financijskim i tehnološkim uvjetima i uvjetima donošenja (samoupravnih) odluka, dopremila tekuća pitka voda s izvorišta Norin do naselja Donje Neretve, Pelješca i otoka Korčule, Lastova, Mljeta ukupne dužine magistralnog cjevovoda od oko 200 km s prijelazima preko rijeke Neretve i 5 (pet) morskih kanala (Neretvanski, Pelješki, Mljetski, Korčulanski, Lastovski, ta), u tom vremenu poduhvat bez presedana, jedinstven u Europi, danas u povoljnijim uvjetima, jednostavnijim procesom odlučivanja, Vlada RH odnosno uključivanjem nadležnog ministarstva, županijske i lokalnih vlasti, njihovom suradnjom, korištenjem europskih kohezijskih fondova uz aktivno učešće Zračne luke "Ruđer Boškovič" moguće je dogovoriti model ulaganja i organizaciju zračne luke na lokaciji Lisačke Rudine, za koji poduhvat bi se s pravom moglo reći da bi istovremeno bio kapitalan i dugoročno strategijski poduhvat, bez ograničenja u slučaju kada nastupi potredba za većim kapacitetima.

Kod planova realizacije gradnje nove zračne luke "Ruđer Bošković" na lokaciji Lisačke Rudine razumno je i ekonomski opravdano planirati je kao zračnu luku koja bi svojim središnjim položajem, osim Dubrovačkog Primorja, opsluživala čitavo područje Dubrovnika, Župe, Konavala, Donju Neretvu i zapadnu mikroregiju s Pelješcem, otocima Korčulom i Mljetom. Neslućene su mogućnosti održivog i daljnjeg razvoja južne Dalmacije s obzirom na lokaciju zračne luke i povezanost autoputom Dubrovnika - Rudina - Metkovića na spoj autoceste prema Dugopolju i Zagrebu. Sadašnjim i planiranim lukama nautičkog turizma, marikulturom i hotelima visoke kategorije. Zapadnu, ujedno površinom najveću mikroregiju, prometno bi približila značajnim turističkim destinacijama i omogućila svekoliki napredak svih njenih područja, uključujući Dolinu Neretve.

Gradnja zračne luke bila bi poticajna za razvoj kvalitetnije turističke ponude, dolasku imućnije klijentele i poticaj daljnjem razvoju vinogradarstva, maslinarstva, voćarstva, marikulture i agro turizma i popratnih poduzetničkih djelatnosti. Prirodni potencijali Doline Neretve i zapadnog područja (mikroregije), bez štete za druga područja, vodeći u tom slučaju posebno računa o potrebama općine Konavle – došli bi do punog izražaja. Donijela bi svima, uključujući jedinicama lokalne samouprave nove prihode. Za zračnu luku na lokaciji Čilipi u tom slučaju u dogovoru s Vladom RH i općinom Konavle, nadležnim ministarstvom izvršiti prenamjenu, i iz razumljivih strateških razloga držati u funkcionalnom stanju.

Usputna napomena: Tijekom srpske agresije na Hrvatsku zračna luka Čilipi je razorena, od onih istih koji su 60-tih godina prošlog stoljeća odabrali lokaciju i najvećim dijelom financirali njenu izgradnju. Oprema opljačkana i uništena. Inicijativu i mišljenje struke, dapače i hrvarskog državnog političkog vrha, da se nova zračna luka gradi na području Lisačke Rudine, kao najpovoljnijoj lokaciji, nadvladala je lokalna politika.

U pogledu lokacije zračne luke na području južne Dalmacije sve je počelo kada je 1949. područje Kupara proglašeno odmaralištem od općedržavnog značaja (vojnog vrha – op. J.S.). Tada su umjesto na lokaciji Lisačke Rudine usvojenoj od strane Ministarstva prometa Republike Hrvatske savezne jugoslavenske vlasti pod odlučujućim utjecajem saveznog vojnog vrha i financijskih sredstva JNA zračnu luku locirali 22 km istočno od Dubrovnika pored mjesta Čilpi. Lokacija je odabrana prvenstveno iz vojnih strateških razloga i zbog blizine vojnog odmarališta Kupari, područja Mlina, Dubrovnika, Župe i Cavtata I naravno Boke Kotorske. Već tada je najužniji dio Dalmacije s Dubrovnikom (smišljeno) prometno najvećim dijelom odsječen od ostalog dijela Hrvatske, jer hrvatsko priobalje do izgradnje Jadranske magistrale nije imalo cjelovite prometnice. O bočnim udarima bure, tutnjavi aviona i zagađivanju okoliša Cavtata i okolnih naselja nije se vodilo računa. Ni do danas velikosrpske aspiracije na taj dio Hrvatske nisu zamrle. U vrijeme oružane agresije JNA na Dubrovnik s planom odsjecanja područja Hrvatske istočno od rijeke Neretve (istovjetan planu Draže Mihailovića i kraljevske vlade u Londonu) pored Dubrovnika grada-bisera, jenog od najljepših gradova na Mediteranu, zračna luka Čilipi bila je jedna od važnih neprijateljskih vojnih ciljeva.

Gradnju Zračne luke "Ruđer Bošković"na lokaciji Lisačke Rudine nakon izgradnje planirane autoceste poželjno je u vlastitom interesu da podrže stanovnici Dubrovnika, kao županijskog centra, da svoja turistička, kulturna I druga dostignuća približe ostalim područjima Županije i svoju svjetski poznatu turističku destinaciju oslobode sve veće zagušenosti. Moguće da bi je podržali stanovnici Župe, stanovnici područja Cavtata i naselja oko zračne luke zbog izloženosti nesnosnoj tutnjavi aviona (50 do 60 decibela i nerijetko u sezoni po 15 slijetanja u roku od pola sata, onečišćenja zraka zbog količine plinova koje ispuštaju zrakoplov) zbog čega njegovi turistički potencijali ne mogu doći do punog izražaja. Zbog prevelike buke zračna luka je u turističkoj sezoni noću otvorena do 22 sata. Zbog onečišćenja zraka zbog količine ispušnih plinova zrakoplova. Udaljenost do nove zračne luke uz novu prometnicu i autoput vremenski je kratak, a koristiti za daljnji razvoj za prekrasnu turističku destinaciju višestruke. Elafitski otoci čije stanovnike ni u aktualnim prijeporima oko prometnice nitko ništa ne pita, brzim kombiniranim prijevozom povezalo bi se s zračnom lukom.

Prometnica Osojnik - Zračna luka nije pitanje samo od značaja za Dubrovnik, Mokošicu, Komolac, Župu i Konavle, iako prolazi njihovim područjem i mišljenje žitelja tog područja treba uvažavati. Dokle god je zračna luka na lokaciji Čilipi treba imati na umu da je to važno pitanje za čitavu Županiju, funkcije zračne luke od značaja za sva područja Županije za ostvarivanje njihovih razvojnih planova. Od značaja za njenih 122 tisuće stanovnika, i za generacije koje nadolaze. S obzirom na nesuglasja oko trase prometnice Osojnik - Dubrovnik – Zračna luka kojima se ne nazire kraj nije isključeno da se Gordijev čvor presječe raspisivanjem referenduma, kao najdemokratskijeg načina odlučivanja. Takva inicijativa još nije istaknuta, iako se u vezi trase prometnice mogu različita suprotna mišljenja, posebno zamjerke na prevelik pritisak politike, koja ni sama uključujući struku nisu uvjereni da je predloženi plan i najbolje rješenje. Tko se boji referenduma još ?

Zračna luka "Ruđer Bošković" kao okosnica zračnog prometa na području južne Dalmacije svojom kapacitetom kvalitetom i raznovrsnosti usluge i još boljih poslovnih rezultata već sada - u ovoj fazi razvoja do 2030. – trebala bi poduprijeti i biti nositelj gradnje zračne luke na lokaciji Lisačke Rudine kako bi ostvarila jedna od glavnih funkcija a to je omogućiti inozemnim i domaćim putnicima pristup svim područjima u Južnoj Dalmaciji odnosno povjerenu funkciju povezivanja i razvoja svih područja DNŽ. Pored iznijetih razloga zračna luka na lokaciji Čilipi u turističkoj sezoni postaje zagušena, a sve je izglednije da zbog velikog rasta zračnog prometa uz još veću zagušenost za vjerovati je da će prije očekivanja (2032.) doseći glavni cilj i povećati broj putnika na oko 3,98 milijuna godišnje i iskoristiti svoje kapacitete.

Ukoliko bi ostala sadašnja situacija, (što ne bi s obzirom na dosadašnja iskustva bili neočekivano) i zračna luka definitivno i dugoročno ostala na lokaciji Čilipi već sada (s obzirom na trendove turističkog razvoja) opravdana je gradnja aerodroma na otoku Korčuli, koja bi kao što je planom previđeno kombiniranim prijevozom zbog blizine opsluživala područje većeg dijela ili čitavog Pelješca, Lastova i Mljeta. Investicija u zračnu luku na otoku nije velika u usporedbi s nekim drugim investicijama. Da li će aerodrom biti ekonomski samoodrživ nije presudno, s obzirom na značaj koji bi donio razvoju navedenih destinacija. Naravno, bilo bi dobro da pokriva svoje troškove. Kao što smo već istakli otok Korčula ima utvrđenu trasu, prostorno plansku dokumentaciju, studiju zaštite okoliša i izvodljivosti. Dokumentacija, pokrivena prašinom, nalazi se u Ministarstvu mora, prometa I infrastrukture, Agenciji za zračni promet.

Aerodrom na otoku Korčuli mogao bi poslovati u sastavu zračne luke "Ruđer Bošković" (bez prisutne bojazni da bi utjecao na njen promet putnika) koja bi tako (konačno) ostvarila ne samo povjerenu funkciju povezivanja i razvoja županijskih mikroregija već dugoročno brojem putnika i poslovnim rezultatima pored Zračne luke "Franjo Tuđman" - postala druga najprometnija zračna luka u državi a dugoročno odgovorila izazovima konkurencije zračne luke u istočnoj Hercegovini, čiji investitor je Republika Srbija s pistom dugom čak 3,5 kilometara. Dužom od onih u Zagrebu, Splitu, Dubrovniku i Beogradu.

U viziji razvoja zapadne mikroregije DNŽ smatramo da će se - po ugledu na razvijene europske zemlje, tek gradnjom zračne luke na lokaciji Lisačke Rudine (ili aerodroma na otoku Korčuli), dakle cjelovitim prometnim rješenjem uz pomoć Zračne luke "Ruđer Bošković", kao okosnicom zračnog prometa Županije, njenim većim otvaranjem i približavanjem čitavom području Županije - moći u punoj istini reći da je zapadna mikroregija DNŽ riješila prometno nepovoljan položaj i čitavu mikroregiju s Pelješcem u sinergiji s planiranom autocestom, Pelješkim mostom, brzom pelješkom cestom, trajektnim pristaništem Perna (općina Kučište) javnom pomorskom lukom Korčula i pomorske povezanosti s županijskim sjedištem Dubrovnikom i regionalnim centrom Split. Približavanjem europskim turističkim destinacijama, omogućiti će se iskorištavanje značajnih potencijala jednog, uz Primorje najljepših nedevastiranih obalnih područja DNŽ i Dalmacije i tako učiniti poželjnom turističkoj destinacijom na europskoj turističkoj karti, prihvatljivom za investicijska ulagan

U viziji razvoja zapadne mikroregije DNŽ smatramo da će se - po ugledu na razvijene europske zemlje, tek gradnjom zračne luke na lokaciji Lisačke Rudine, što bi trebao biti prioritet ili u suprotnom aerodroma na otoku Korčuli), dakle cjelovitim prometnim rješenjem uz pomoć Zračne luke "Ruđer Bošković", kao okosnicom zračnog prometa Županije, njenim većim otvaranjem i približavanjem čitavom području Županije - moći bez dvoumljenja i u punoj istini reći da je i zapadna mikroregija DNŽ riješila prometno nepovoljan položaj i čitava mikroregiju s Pelješcem u sinergiji s planiranom autocestom, Pelješkim mostom, brzom pelješkom cestom, trajektnim pristaništem Perna (općina Kučište) i brzo obalnim linijama kvalitetno povezana s županijskim sjedištem Dubrovnikom i regionalnim centrom Split. Približavanjem europskim turističkim destinacijama, omogućiti će se iskorištavanje značajnih potencijala, uz Primorje najljepših nedevastiranih obalnih područja DNŽ i Dalmacije i tako je učiniti poželjnom turističkoj destinacijom na europskoj turističkoj karti, prihvatljivom za investicijska ulaganja I ništa manje važno zaustavljanju prijeteće "bijele smrti".

U suprotnom Primorje, otoci Korčula, Mljet i Lastovo, veći dio Pelješca u svojoj nepomičnosti i odvojenosti - ostat će i dalje nedovoljno prepoznati. U "sjeni" dubrovačkog područja, u prometno nepovoljnom položaju, uronjeni u odvojenost. Ideja gradnje zračne luke Lisačke Rudine i u tom slučaju potrebe gradnje samo aerodroma na otoku Lastovu, uz ekonomsku samo održivost, podršku i tehničku pomoć i proširenje područja poslovanja Zračne luke "Ruđer Bošković" je dobra da ne bi bila ozbiljno razmatrana.      

Dobri poznavaoci prilika posebno upućuju na primjer grčkih otoka, gotovo svaki veći otok, od kojih je velika većina manja npr. od Lošinja, ima aerodrome na koji slijeću čarter-letovi i veliki avioni. Otočke zračne luke je tamo (u koncesiju) preuzeo frankfurtski aerodrom i one doživljavaju procvat. Već danas prema mišljenu stručnjaka uspostavom zračne linije do odredišta na udaljenijim otocima rasteretile bi se nesnosne ljetne gužve u trajektnom i katamaranskom prijevozu do otoka i prenapregnuta lučka infrastruktura. Kao i da postojeće veće zračne luke u Dalmaciji poput Dubrovnika i Splita nisu u mogućnosti u turističkoj sezoni udovoljiti zahtjevima klijentele koje do destinacija dolaze manjim zrakoplovima, uključujući i one propelerne koji im u ljetnoj sezoni, prema izvorima iz navedenih aerodroma, predstavljaju "smetnju", tako da bi navedena zračna letjelišta najfrekventnije zračne luke Split i Dubrovnik.   

                                                                                       

Otok Lastovo teško dostižna ljepotica! Zamišljam koliko zadovoljstva nakon dugogodišnjeg zapostavljanja (slično Pelješcu) stanovništvu našeg najljepšeg i prometno najudaljenijeg naseljenog otoka Lastova (čiji se stanovnici kroz dugu i tešku povijest nikada nisu dali odnaroditi) bi donijelo odgovarajući aerodrom (moguće s betonskom ili travnatom stazom) radi prometnog približavanja kopnu čarter letovima, zaustavljanja stagnacije otoka i daljnje depopulacije. Neka u prilog tome posluži podatak kada je otok Lastovo imao akvaport i bio povezan hidroavionom s Splitom (kao u prošlosti s Italijom) do kojeg je putovanje trajalo 25 minuta, umjesto sadašnjih 3, 15 sati s brzo obalnom linijom (kartamaranom) s polaskom iz Ubli zimi i ljeti u 04:25 sati.

Iskorak u vezi gradnje zračne luke "Ruđer Bošković" na lokaciji Lisačke Rudine je zahtjevan i složen i ne bi bio bez "porođajnih muka", ali dugoročno je nužan. Za donošenje strateških odluka potrebna je mnogo odvažnosti, entuzijazma, znanja i vještine. Navedena osnova utvrđena je prije 65 godina, zatim ponovno prije gotovo 30 godina i dokaz da u razvoju i raširenosti ovog vida prometa i njegove razvojne funkcije zaostajemo za razvijenim europskim zemljama, kao nekada u brzo obalnom pomorskom prometu (katamaranima) i ranije u gradnji nautičkih marina i lukama nautičkog turizma.

Dapače svaki veći naseljeni hrvatski otok (Korčula, Lastovo, Vis, Hvar, Pag, Rab, Dugi otok), uz mogućnost izgradnje jednog aerodroma za opsluživanje više otoka (Korčula – Mljet - Lastovo i Rab-Pag, uz Brač koji bi treba kombiniranim prijevozom opsluživati otok Hvar, što ni nakon 30 godina od njegove gradnje nije slučaj - trebaju imati odgovarajući aerodrom kako ne bi ostali uronjen u vječnost, prometno nepovoljnom položaju i odvojenosti. Slijediti treba već prokušane, postojeće primjere. Razvijen je i funkcionira u mnogim razvijenim europskim zemljama i ne vidimo razloga da ih Hrvatska ne bi mogla slijedit, jednako kao što je slijedila gradnju nautičkih centara i luka nautičkog turizma.‘