Poljoprivreda je intrada – ako intra, intra. A da bi se to dogodilo, potrebno je puno uloženog rada i odricanja. Dolina Neretve postojbina je mandarina, to se već odavno zna. Rastu tu i sve moguće vrste voćaka, sadi se i tradicionalno povrće, podižu se plastenici kao cjelogodišnje tvornice povrća. Novo vrijeme donosi i nova pravila na tržištima, gdje se sve teže prodaje tradicionalno povrće i voće. Traže se nove sorte koje polagano ulaze u prehrambene navike stanovništva.
Ipak, unatoč novim trendovima, samo se rijetki poljoprivrednici otisnu u "inovativne" vode, sadeći nove vrste, koje do sada nisu rasle u Neretvi ali imaju dobru prođu na tržištu. Jedan od njih je Željko Bjeliš, po struci agronom, koji je prvi u Neretvi "na veliko" zasadio batat i tikve butternut i hokaido. Na njegovoj parceli sve je ko pod konac. Nema nijedne travke, batat raste i samo se čeka vađenje gomolja.
– Došla su takva vremena da se treba razmišljati o proširenju poljoprivredne proizvodnje. Odlučio sam se na batat i tikve iz jedinog razloga što dugo mogu trajati nakon što se oberu, i do pola godine. Nisu zahtjevni po pitanju skladištenja, za razliku od sezonskog voća i povrća, pa i mandarina koje treba prodati čim se oberu – govori nam Željko, kojega smo zatekli u nepreglednom nasadu batata nedaleko od ušća Neretve, gdje u okruženju dominiraju plantaže mandarina.
Odlična PROBA
Dakle, Neretva više neće biti poznata samo po mandarinama, nego i po batatu i tikvama, koje na plodnom i rastresitom tlu vrlo dobro uspijevaju. Batati su već spružili svoje izdanke pa ako je urod pod zemljom jednak onom nadzemnom dijelu biljke, našeg sugovornika očekuje dobar urod.
– Prošle sam godine za probu posadio oko dvije tisuće komada i bio sam iznimno zadovoljan – kazuje nam Željko.
Za njega nije bilo više nikakve dvojbe, krenuo je u sadnju batata, premda su ga neki u čudu gledali jer nije lako promijeniti svijest Neretvana, koji itekako zaziru od inovacija u poljoprivredi. Drže se tradicionalnih sorti povrća i voća unatoč činjenici da iz godine u godinu loše prolaze s prodajom.
Željko je na površini od jednog hektara, nedaleko od ušća Neretve, posadio dvadeset tisuća komada sadnica batata, čak pet vrsta. Tri vrste narančastog batata, ljubičasti i crveni koji je unutra bijel. Očekuje urod od tridesetak tona i ozbiljno razmišlja o proširenju proizvodnje u doglednoj budućnosti.
– To je unosnija kultura od, primjerice, kupusnjača. Međutim, bavljenje batatom nosi i određeni rizik prodaje jer veliki trgovački lanci imaju svoje dobavljače koji ih opskrbljuju. Njima je 30 tona mala količina, a sreća je što se lako skladišti pa će se prodati do Božića – pojašnjava nam Željko.
Pojedincu se vrlo teško probiti u trgovački lanac. Stoga bi bilo dobro osnovati klaster proizvođača na razini Dalmacije. Tek tada bi se moglo govoriti o ozbiljnoj proizvodnji batata, koji bi dobro mogao uspijevati u zapuštenim dalmatinskim poljima, Imotskom, Sinjskom, Konavoskom polju.
Potražnja za batatom u zemljama EU-a je velika, stoga ovo povrće ima svijetlu budućnost, no kod nas je njegova proizvodnja tek u začecima. U kulinarstvu batata zamjenjuje krumpir, često ga zovu i slatki krumpir premda botanički nemaju nikakve veze.
Batati se ne sade na golo tlo, nego na gredice na koje se postavlja malč od crne PE folije sa sustavom navodnjavanja kap po kap. Stoga su velika početna ulaganja. Mlade sadnice batata, koje su se dobro aklimatizirale u dolini Neretve, nabavio je u Suhopolju. Željko je, naime, u hektar batata, koji dozre u roku od 80 dana od sadnje, već uložio sedamdeset tisuća kuna. No, nada se da će vratiti uloženo, ali i zaraditi.
Proizvodnja batata zahtijeva dosta ručnog rada, primjerice kod uklanjanja korova. Zanimljivo je da sama biljka nije podložna bolestima pa ne zahtijeva primjenu zaštitnih sredstava, što znači da se može govoriti o ekološkoj proizvodnji.
Batat dozrijeva krajem srpnja, kada se vadi. Berba je jedan od težih poslova u uzgoju batata. Vadi se ručno ili strojno s posebnim plugom. Ipak treba biti oprezan da se ne oštete plodovi.
– Prije vađenja gomolja potrebno je pokositi nadzemni dio. Mi batat vadimo strojno, ali odmah se vrši selekcija i sortiranje oštećenih od zdravih plodova. Kupci ne vole velike batate. Najbolje prolaze komadi od 300 do 500 grama, premda batat može biti težak i više od dva kilograma – pojašnjava nam Željko, koji i sam eksperimentira s batatom i tikvama, butternut i hokaido, kojih je zasadio pet tisuća komada, na kojima očekuje dvadesetak tona plodova.
Proizvodnja batata novina je u neretvanskoj poljoprivredi zahvaljujući inovativnosti Željka Bjeliša, koji je i sam po struci agronom. Za razliku od tradicionalnih povrtlarskih kultura koje zahtijevaju primjenu pesticida i zaštitnih sredstava, "slatki krumpir" je lako uzgojiti jer nema prirodnih neprijatelja. Uz mlade sadnice dovoljne su male količine vode i toplo vrijeme pa da se neizvjesna poduzetnička avantura pretoči u unosan biznis.
Porodica slakova
Batat je višegodišnja kultura koja pripada porodici slakova (Convolvulaceae). Potječe iz Srednje i Južne Amerike. U Europi je donedavno bio relativno nepoznata kultura.
Zbog engleskog naziva (sweet potato) pogrešno ga se povezuje s krumpirom. Batat se u prehrani može koristiti kao samostalno jelo ili kao prilog. Korijen se često upotrebljava za pripremu pekmeza, štrudli i pita, a može se jesti i svjež. Listovi se mogu upotrijebiti kao i špinat.