Pred nama je predbožićni tjedan. Ove godine Badnji dan pada u nedjelju pa će mnogi postiti prije toga. Za božićni post na stolovima Neretvana tradicionalno je bila jegulja, na brudet, sa raštikom, na ražnju ili jednostavno sušena jegulja sa krumpirom, nešto slično kao bakalar. Kuhala se i liska koja se također smatra posnom hranom za velike blagdane Božić i Uskrs. Ali ove godine jegulje nema ili je ima u malim količinama pa je ponuda skromna. Manja ponuda rezultirala je većom cijenom svježe jegulje koja se kreće od 35 do 40 €. I zadovoljan je oni koji je uopće nađe za kupiti. Ista je cijena domaće i uvozne jegulje koja stiže sa Skadarskog jezera (Crna Gora, Albanija).
Sirotinjska hrana neretvanskih težaka postala je danas prvorazredna poslastica o kojoj pričaju gastronauti, koji svaki posjet neretvanskoj dolini završavaju brudetom od jegulja, koji je od prošle godine zaštićeno nematerijalno kulturno dobro RH.
Jegulja nestaje zbog isušivanja močvara, intenzivne poljoprivrede, pesticida, najmanje zbog nekontroliranog izlova, koji je pridonio smanjenju populacije, ali ipak ne u tolikoj mjeri da jegulja iščezne iz delte Neretve. Kako jedno zlo nikada ne dolazi samo, posljednjih godina na ušću Neretve pojavio se i plavi rak, koji tamani ono što je od populacije jegulje ostalo. Nedvojbeno, jegulja je najugroženija riba na svijetu. Ribari i ekolozi su nemoćni jer ne postoji način da se jegulja vrati u Neretvu i njezine protoke i rukavce.
Brojne su prepreke migracijama jegulje u delti Neretve, a svakako su najznačajnije brana na ušću Male Neretve i brana na Svitavskoj akumulaciji (BiH), koje otežavaju migracije staklaste jegulje u uzvodna močvarna područja prema jezeru Kuti i Hutovu blatu. Trenutačno se love minimalne količine jegulje, uglavnom je riječ o rekreacijskom ribolovu jer profesionalnog lova ljegulje u Neretvi odavno nema.
