Edi Dragobratović, učitelj 1.B razreda u Osnovnoj školi Opuzen jedini je učitelj prvašića u ovoj školskoj godini u Dubrovačko – neretvanskoj županiji! Više nego dobar razlog za razgovor s ovim bivšim glazbenikom, sudionikom Domovinskoga rata i časnikom HV-a, koji podučava djecu već punih 30 godina! Inače, danas, 5. listopada, obilježava se Svjetski dan učitelja.
Prve učiteljske korake napravio je u Blacama i do sada je izveo devet generacija djevojčica i dječaka, a bio je učenik zadnje generacije koja je završila osnovnu školu u objektu stare škole u Opuzenu, gdje mu je učiteljica, kao i njegovome ocu prije toga, bila Marija Gnječ.
A za odabir Edijevog životnog zanimanja najviše je "kriv" njegov otac Marko, također učitelj, koji je u mirovini već punih 18 godina. "Bio sam dobar đak, otac mi je bio učitelj, uz njega sam zavolio ovaj posao, a ponekad me vodio u učionicu i gledao sam kako radi s djecom. Ovo je zahtijevan i odgovoran posao i čovjek ga mora voljeti. U ovoj školskoj godini imam 15-ero učenika i učenica iako ih je prije bilo i više. No, smatram da je ovaj broj idealan, jer se mogu na pravi način posvetiti svakome od njih. U svome radu prednost dajem odgoju u odnosu na obrazovanje i svi učenici imaju jednake uvjete. Ono što nikako ne trpim, jeste nepravda. Neki kažu da sam preblag, ali znam kako bih ja volio da me netko uči. Nikoga ne kažnjavam. Smatram da svako dijete koje nasmijano uđe u razred, iz njega također treba izaći radosno i zadovoljno i to nije nikakva floskula", kaže nam Edi koji je diplomirao na Filozofskom fakultetu u Zadru i ne krije da mu ovaj posao puno znači i da je najsretniji kada vidi da su njegovi nekadašnji učenici postali dobri ljudi. A učio je brojne sportaše, političare i druge, među njima i sadašnjeg opuzenskog gradonačelnika.
"Danas već učim djecu mojih učenika, a nekima od njih sam učio dvoje ili troje djece. Zadovoljstvo mi je danas sresti ih na ulici, popričati s njima i razmijeniti iskustva. Lijepo je kad mi se s poštovanjem obraćaju ono koji su nekada radili manje probleme", istaknuti će Edi, koji je u svom učiteljskom stažu doživljavao razne situacije kojih se i danas sjeća. Tako su se, jednom prilikom u zbornici Područne škole Blace, potukle dvije majke, a nakon što su se ispuhale Edi je s njima nastavio voditi sastanak. Pamti i ispit iz lektire vezan uz knjigu Čudnovate zgode šegrta Hlapića, kada mu je jedan učenik na pitanje: Tko je bio šegrt Hlapić? Odgovorio protupitanjem: Šta me pitaš kad znaš?
Nakon dugogodišnjeg iskustva rada s djecom Edi ima poruku za roditelje: "Sjetite se da ste i vi bili djeca i u skladu s tim ponašajte se prema svojoj djeci. Pustite djetetu da bude dijete i nastojte smanjiti digitalije u njihovom životu i omogućite im što više boravka na zraku. Djeca će tada biti zadovoljnija i zdravija".
Osim prosvjetnim radom, Edi se dugo bavio i glazbom. Svirao je saksafon u Gradskoj glazbi Opuzen, a kasnije je bio član poznatih neretvanskih bandova poput Slatke tajne ili Dalmata, te je jedno vrijeme imao gažu i u Njemačkoj. Ima dva sina, a kako sam tvrdi, "najdraža uloga mi je biti dida", što svakodnevno i dokazuje igrajući se i učeći svoje dvije prekrasne unučice.
O Ediju sve najbolje misli i ravnateljica škole u Opuzenu Valentina Čubranić: "Učitelj I b razreda, Edi Dragobratović je u Osnovnoj školi Opuzen zaposlen skoro 30 godina. Ljubav prema ovom poslu je naslijedio od svog oca Marka koji je također predavao u našoj školi kao učitelj razredne nastave. Obostrano je poštovanje između učenika i učitelja, koji je podrška svojim učenicima. Osim iz obrazovanja, najvažnije lekcije učitelj Edi svojim učenicima prenosi iz vlastitog života, trudeći se da svatko od njih izraste u vrijednu i sretnu osobu".