Iako se trenutačno stanje u jezersko-vrgorskom vinogradarstvu čini katastrofičnim zbog loše prodaje i niske otkupne cijene grožđa koje je neobrani ostalo na trsovima, poslovna vizija poduzetnika Ante Zloića novog vlasnika vinarije Vrgorka mogla bi takve trendove u skorijoj budućnosti promijeniti na bolje. Planiran je nastavak poslovanja propale vinarije na profitabilnim osnovama. Za razliku od uobičajenih stečajnih postupaka koji su uglavnom završavali rasprodajom imovine u ovom slučaju je sačuvana imovina vinarije te su pokrenuta investicijska ulaganja za obavljanje djelatnosti u području poljoprivredne proizvodnje – uzgoja i prerade grožđa i vina.
Podsjetimo, Zloić je vlasnim tvrtke 3E Turizam d.o.o., koja se do sada primarno bavila projektiranjem luksuznih hotela a prošle je godine krenula sa aktivnosti u općini Pojezerju i gradu Vrgorcu gdje su otkupljivali grožđe koje je zatim prerađivano u pogonima zapuštene vinarije Vrgorka, koja čini se dobiva novim život i poslovni uzlet. Vinarija na području Pojezerja ima više od 250 hektara vinograda koji će se obnoviti za ponovnu proizvodnju. U planu je i zapošljavanje pedesetak radnika te veći broj sezonaca za rad u vinogradima. Kompletna investicija se procjenjuje na stotinjak milijuna kuna. Želja vlasnika je postati konkurentan proizvođač vina na zahtijevnom tržištu EU-a.
Zgrada vinarije Vrgorka je izgrađena daleke 1959 godine. U tim godinama imala je kapacitet 18 milijuna litara vina a sadašnji kapacitet je oko deset milijuna litara vina. Ante Zloić nam pojašnjava da je sa postojećom opremom trenutačno obnovljena proizvodnja oko četiri milijuna litara vina. To je u europskim okvirima velika proizvodnja i jedan od razloga zašto se odlučio za ulaganje i revitalizaciju propale vinarije.
Kada se uzme vinogradarski potencijal polja Jezero vinarija Vrgorka bi mogla godišnje "izbaciti" od 30 do 50 milijuna litara kvalitetnog vina.
Sada se postavlja logično pitanje zašto se to nikada u povijesti nije dogodilo i gdje nestaju tolike količine grožđa s obzirom da je ovo jedina velika vinarija u krugu od 50 kilometara-naglašava naš sugovornik, koji planira proizvodnji kvalitetnih vinskih brendova.
- Ovdje kod nas imamo naše autohtone sorte koje su pravi dragulji i koji nigdje ne rastu nego tu. Evo vidite naša sorta loze plavka ima iznimno veliki potencijal i od nje ove godine namjeravamo napraviti vrhunsko vino. Takvo vino će ponijeti ime "Plavka" po čemu će biti prepoznatljivo u svijetu. Slično se planira i sa zlataricom, rukatcem, trnjkom, što su prepoznali i stručnjaci sa Agronomskog fakulteta u Zagrebu, ističe Zloić naglašavajući da će se raditi restitucija vinograda na nekim lokacijama gdje se planiraju saditi isključivo autohtone sorte.
- Autohtone sorte vole autohtono tlo pa u kombinaciji sa domaćim ljudima i načinom obrade dobijete vrhunsko vino-optimističan je.
No, to su budući planovi a realnost na terenu je drugačija. U polju Jezero puno je grožđa ostalo neobrano, vinogradari su nezadovoljni otkupnom cijenom i neki najavljuju krčenje vinograda. Vinarija Vrgorka otkupljuje grožđe ali za sada nažalost nema baš previše zainteresiranih vinogradara.
- Pogrešno je reći da vinarija otkupljuje viškove grožđa. Takozvani viškovi su produkt bivšeg sustava. Kada bi se pojavio višak grožđa, zapravo onaj otpad onda se to vozilo u soc-realističku vinariju koja bi im za njega nešto dala i od takvog grožđa proizvodila nekakvu tekućinu. Stoga je vinogradarstvo ovoga kraja krenulo u krivom smijeru. Išlo se na nekvalitetnu i masovnu proizvodnju grožđa, ističe Zloić naglašavajući kako vinarija u Vrgorcu danas otkupljuje isključivo kvalitetno grožđe od ovdašnjih vinogradara nudeći im trajne ugovore za poslovnu suradnju.
I to je ono što priječi poslovnu suradnju poduzetnika Zloića i ovdašnjih vinogradara u Jezeru.
- Vinogradari su orijentirani prema masovnoj proizvodnji i lošoj kvaliteti dok sam ja na liniji izvrsnosti od pet zvjezdica-pojašnjava Zloić, koji je postavio visoke standarde za grožđe i vino. A standardi zapravo proizlaze iz postojećeg Zakona o vinu, koji se usklađen sa EU normama i svi bi ih se valjda trebali pridržavati.
Točno se zna koja je kvaliteta grožđa kao ulazne sirovine u proizvodnji grožđa. No, to nažalost našim vinogradarima nije jasno. Ja ih pokušavam u tom smjeru stimulirati otkupnom cijenom da oni koji proizvedu kvalitetnije grožđe imaju i veću cijenu-govori nam Zloić.
Minimalna cijena grožđa koju on želi u vinariji je tri kune za kvalitetno vino a pet kuna za vrhunsko vino.
- Grožđe koje po svojoj kvaliteti ne zaslužuje tri kune po kilogramu nema što tražiti u mojoj vinariji. Zašto ? Zato što ono ne zadovoljava ni minimalne kvalitete i iz takvog grožđa se ne može proizvesti vino-pojašnjava.
I tu sada započinje glavna priča. Naši vinogradari ne poštuju standarde pa čak ni zakonske propise koji ograničavaju vinogradara koliki mu je maksimalni urod po hektaru, pa maksimalni urod po trsu te u konačnici omjer šećera i kiselina u grožđu.
Drugo još opasnije za vinogradarstvo i vinarstvo u Jezeru je korištenje "čudnih" zaštitnih sredstava u obradi vinograda-upozorava Zloić.
- Veliki dio vinograda u polju Jezero je na steroidima. Ljudi pumpaju urod grožđa čudnim i nedozvoljenim preparatima i imaju monstruozne prinose po lozi u nekim slučajevima i po dvadeset kilograma. Mi smo u našim vinogradima proizvodnju ove godine sveli na kilogram i pol po lozi i dobili smo vrhunsku kvalitetu. Tržišna cijena iz toga 1,5 kilograma grožđa u vinu će biti veća negoli da je loza rodila šest kilograma. Kvaliteta na konačan rezultat utječe više nego kvantiteta-reći će Zloić.
Sa manjim prinosima se manje iscrpljuje loza, troši se manje zaštitnih sredstava, ulaže se manje rada. U konačnici svima je bolje jer se za manje rada i truda dobije više novaca-pojašnjava nam Zloić svoju poslovnu logiku u vinarskoj-vinogradarskoj industriji.
Kako bi se dobio vrhunski proizvod u proizvodnim pogonima za preradu grožđa u vinariji Vrgorka izvršene su i neke preinake. Naime, uz proizvodnju crnog vina dodatnim ulaganjima su se osigurale i proizvodne linije za bijelo i roze vino, čija je proizvodnja tehnološki zahtjevnija. Ipak, glavnina opreme je ostala ista poput velike muljače koja mrvi i cijedi grozdove, ogromnih spremnika za vino ili laboratorija za kvalitetu vina iz prošlog stoljeća koji je još uvijek u funkciji.
- Loza je ostala neobrana i ljudi su sa pravom tužni i nesretni zbog toga jer nitko neće otkupiti takvo grožđe. Ipak, oni bi morali znati da je to zapravo tehnološki neispravno grožđe koje ima manje sladora o zakonom dopuštenog za proizvodnu vina. Nije ni za proizvodnju rakije uz ovakve cijene energenata. Tek sada će se vinogradarima razbiti o glavu dosadašnji načini proizvodnje nekvalitetnog grožđa i vina. Dodaš nekoliko vreća šećera u takvo grožđe i proizvedeš vino od kojega boli glava, rezolutan je Zloić.
U polju Jezero službeno je registrirano 12 do 15 milijuna trsova loze. Taj broj je zasigurno i veći jer ima površina koje zbog neriješenih imovinsko-pravnih problema i nasljeđivanjan nisu evidentirane. Ove godine od lokalnih OPG-ova vinarija ‘Vrgorka‘ je otkupila 420 tona grožđa. Ovisno o dobivenim ocjenama za kvalitetu ovogodišnje otkupne cijene se kreću od 2 do 4 kune po kilogramu.
