Republika Hrvatska ima 42 poljoprivredna i prehrambena proizvoda čiji je naziv registriran u Europskoj uniji kao zaštićena oznaka izvornosti ili zaštićena oznaka zemljopisnog podrijetla. Time Hrvatska zauzima visoko sedmo mjesto među državama članicama. Ovom popisu nedavno su dodani Dalmatinska janjetina i Komiški rogač a među zaštićenim proizvodima sa područja Dubrovačko-neretvanske županije su Neretvanska mandarina, Korčulansko maslinovo ulje, Malostonska kamenica te Lumblija, tradicionalni kolač otoka Korčule.
Kako do EU oznake izvornosti i zaštite zemljopisnog podrijetla za pojedine proizvode (voće, povrće, meso). Tko podnosi zahtjev za priznavanje oznake izvornosti, koji se sve uvjeti moraju ispuniti i što proizvođač konkretno dobiva tom oznakom ?
Zaštićena oznaka izvornosti i zaštićena oznaka zemljopisnog podrijetla su zemljopisne oznake. Koriste se za označavanje proizvoda koji ima snažnu poveznicu sa određenim područjemčija posebnost i kvaliteta je temeljena upravo na prirodnim ili ljudskim čimbenicima karakterističnim za određeno zemljopisno područje. Razlika između ove dvije oznake je u tome što zaštićena oznaka izvornosti jamči proizvod proizveden u cijelosti u određenom području, dok je kod proizvoda označenih oznakom zemljopisnog podrijetla osigurano da se barem jedna i to ona ključna faza u proizvodnji odvijala na tom području.
Za oznaku zajamčeno tradicionalnog specijaliteta specifično je to da ona ne znači nužno da proizvod potječe iz nekog određenog područja već da je proizveden po tradicionalnoj recepturi ili metodi proizvodnje karakterističnoj za neko određeno područje.
Prvi preduvjet za pokretanje postupka zaštite naziva je da se naziv koji se želi zaštititi, zaista koristi u trgovini i govoru. Ovaj sustav zaštite namijenjen je zaštiti tradicionalnih proizvoda stoga je također preduvjet i upravo ta tradicionalnost naziva. Budući da je namjera sustava zaštiti proizvođača od nelojalne konkurencije odnosno zaštititi ugled naziva proizvoda, proizvođači koji pokreću postupak zaštite moraju dokazati da se taj naziv koristi sada ali isto tako i da se naziv i prije tradicionalno koristio za označavanje tog proizvoda.
Tko može pokrenuti postupak zaštite naziva?
- Postupak zaštite naziva može pokrenuti samo skupina proizvođača u kojoj najmanje polovinu članova sačinjavaju registrirani proizvođači tog proizvoda, upisani u odgovarajuće upisnike subjekata i objekata u poslovanju s hranom ili druge odgovarajuće upisnike koje vode nadležna tijela.
Iznimno, zahtjev može podnijeti pojedinac, pod uvjetom da dokaže kako je jedini proizvođač koji želi podnijeti zahtjev za zaštitu te da, u slučaju zaštićenih oznaka izvornosti i zaštićenih oznaka zemljopisnog podrijetla, zemljopisno područje proizvodnje proizvoda ima karakteristike koje se znatno razlikuju od onih susjednih područja ili su svojstva proizvoda različita od onih proizvedenih u susjednim područjima.
Postupak zaštite provodi se prvo na nacionalnoj razini i provodi ga Ministarstvo poljoprivrede, a po završetku postupka naziv proizvoda zaštićen je na području Republike Hrvatske. Nakon toga Europskoj komisiji prosljeđuje se zahtjev za registraciju zaštićenog naziva, a postupak završava upisom naziva u registar zaštićenih oznaka izvornosti, zaštićenih oznaka zemljopisnog podrijetla ili zajamčeno tradicionalnih specijaliteta čime je naziv zaštićen na području cijele Europske unije.
Zaštićeni naziv može koristiti bilo koji proizvođač koji je ispunio sve zahtjeve propisane službenom Specifikacijom proizvoda, a što uključuje, između ostalog, zemljopisno područje proizvodnje, metode proizvodnje, glavne karakteristike gotovog proizvoda kao npr. njegovog oblika i dimenzija ili karakterističnih senzorskih svojstava. Isto tako on mora posjedovati i valjanu potvrdu o sukladnosti proizvoda sa specifikacijom odnosno certifikat izdan od strane ovlaštenog kontrolnog tijela.
Ako proizvođač stavlja na tržište proizvod čiji naziv je zaštićen i registriran na razini Europske unije, tada je u obvezi uz naziv proizvoda istaknuti i europski znak za zaštićenu oznaku izvornosti, zaštićenu oznaku zemljopisnog podrijetla ili zajamčeno tradicionalni specijalitet. Naravno, pod uvjetom da za taj proizvod posjeduje važeću Potvrdu o sukladnosti proizvoda sa Specifikacijom, izdanu od strane ovlaštenog kontrolnog tijela. Znak mora biti tiskan u propisanoj boji i veličini, kako je predviđeno zakonodavstvom.
Jamstvo originalnog proizvoda je znak za zaštićenu oznaku izvornosti, zaštićenu oznaku zemljopisnog podrijetla ili zajamčeno tradicionalni specijalitet koji se nalazi na ambalaži neposredno uz naziv proizvoda. Upravo taj znak potrošaču jamči kupnju autentičnog i kontroliranog proizvoda, priznate kvalitete i lokalnog podrijetla.