StoryEditorOCM
NeretvaBivši metkovski gradonačelnik i aktualni poljoprivrednik

Stipe Gabrić Jambo o viškovima i manjkovima namirnica: Kada dođete kod nas u Metković u 10 sati ujutro svi su u kafićima jer, eto, ništa se ne isplati raditi ni proizvoditi. Svi smo se pogospodili!

Piše Anđelka Kelava
28. ožujka 2022. - 07:35

Bivši gradonačelnik Metkovića, dugogodišnji čelnik HSS-a i aktualni poduzetnik s bogatim iskustvom u nabavi Stipe Gabrić Jambo, za Dubrovački je progovorio o utjecaju ukrajinske krize i cijene energenata na opskrbu prehrambenih artiklima i komentirao moguće poremećaje na tržištu:

image
Cropix

- Ne možemo mi zadovoljiti ni 10 posto potreba u našoj županiji. Imamo dovoljno vina, nisam siguran imamo li dovoljno maslinovog ulja, ne znam kakva je godina bila. Možda imamo nešto malo ribe, a za ostalo ovisimo o kontinentalnoj Hrvatskoj. Inače, u voću smo dostatni samo u mandarinama i jabukama. Što se tiče žitarica u kukuruzu, pšenici i suncokretovom ulju smo samodostatni, ako nismo izvezli. Teško je procijeniti, budući da kod nas svatko radi za sebe i nitko ne vodi računa ni o kome. Ipak mislim da ćemo imati dovoljno ulja i pšenice do slijedeće žetve, odnosno kruha. Pitanje je hoćemo li imati dovoljno stočne hrane, a njezina cijena je porasla triput na svjetskim tržištima. A za ostalo velikim dijelom ovisimo o uvozu. Imamo srećom povrće sezonskog karaktera, rajčicu, papriku, krastavac, mladi krumpir, breskvu i nektarine, kaže Gabrić.

Zapuštena polja i oranice

Negoduje zbog neobrađenih površina:

- Konavosko polje je 95 posto u ledini, a i dobar dio Neretve. Nas je ovdje strašno pogodio onaj prvi rat u Ukrajini 2014. godine, kada je Europska unija uvele sankcije Rusiji, tada su oni uveli sankcije i na mandarine i otad nismo izvezli ni jednu, proizvođači se jedva 'pokrivaju', zarada je vrlo mala ili nikakva. U proizvodnji mlijeka, imamo samo 50 posto našeg, a ostatak moramo uvesti. Što se tiče higijenskih potrepština sve uvozimo iz Bosne i Hercegovine ili Austrije. Zapostavili smo Slavoniju nakon rata i od 50-te naovamo i obalu i otoke. U nas se ništa ne isplati proizvoditi, a u Izraelu baš sve – dodaje Jambo, ističući kako ne možemo udovoljiti ni proizvodnji junećeg, goveđeg, pilećeg i svinjskog mesa.

image
Cropix

- Praktički svega nam fali. Kao što Europa ovisi o uvozu energije iz Rusije ili odakle, tako i Hrvatska ovisi o uvozu hrane. Mogao bi ja vama reći, da mi imamo svega i da ćemo imati svega mi ovisimo o Europi, ovisimo o puno toga. Mislim da smo samodostatni u žitaricama, uljaricama i od voća i povrća u mandarini i jabuci, a od povrća većinu uvozimo. Istina je, to vam govorim kao čovjek koji se jutros digao u pet sati, koji ima i stoke i više od 300 hektara zemlje – govori nam bivši metkovski gradonačelnik.

Gnojiva probila plafon

Dodaje kako će veliki problem našim poljoprivrednima biti cijena mineralnog gnojiva:

- Cijena je skočila od 400 do 500 posto. Jedan dio sam kupio prije nove godine, a ovo poskupljenje će me koštati negdje oko 50 tisuća eura više. Što se tiče plavog dizela još trošim onaj koji sam kupio do kraja prošle godine kada je bio 6 kuna. Normalno radim, puno više nego što meni treba. Imam i farmu krava i farmu sustav krava- tele, imam svoje svinje, kokoši... Kad bi svi radili kao ja, imali bi mi i viška hrane u županiji, bilo bi je i za onoliko turista u špici sezone -siguran je Gabrić.

- Kada dođete kod nas u Metković u 10 sati ujutro svi su u kafićima jer eto ništa se ne isplati raditi. Svi smo se svi pogospodili. Znam da Grad Dubrovnik ne može proizvoditi, a Dolina Neretve, Konavle, Pelješac, Dubrovačko primorje, Korčula, mogu, međutim ljudi neće, ne isplati se. Svatko gleda kako mu je lakše – govori Jambo koji ne više od ljudi, čudi državi:

image
Cropix

- Ministarstvo poljoprivrede nije odradilo komasaciju, raspisalo natječaj i podijelilo zemlju. Siguran sam da bi bilo zainteresiranih. Veliki dio Neretve, bivši PIK Neretva radi 99 posto. U Hrvatskoj imamo na tisuće konavoskih polja koji su ostali u ledini. Kad krenete od Metkovića, osim Vrgorskog polja koje je cijelo obrađeno u vinogradima, sve do Karlovca nećete izbrojiti 30 krava i 300 ovaca, a da je sreće bilo bi tu 50 ili 100 tisuća krava i 3 milijuna ovaca. I mogli bi imati viška. Naši ljudi kad odu u Irsku tamo rade, a ovdje neće. Kad bi svi radili kao što rade u Irskoj ovi što su otišli iz Neretve, onda bi mi bili Dublin, Zurich ili Oslo – dodaje.

Poticaj po površini? Ne ide, braco

Evo, ja imam cijelu godinu svojih krumpira, 99 posto Neretve i naše županije jede krumpir iz Njemačke, one žute vreće od 10 kila. To je njemački proizvod, smatram da bi Hrvatska s površinama koje imamo mogla proizvoditi hrane ne 4,5 milijuna, nego za 20 milijuna ljudi, a ne samo žitarice i uljarice i mandarinu i jabuku, nego i krumpir i povrće i meso i mlijeko. Mi smo izvezli kukuruz po 80 lipa ili kunu kad je bila berba, a onda ćemo kupiti polutke iz Danske ili Finske i imat ćemo milijun tih polutki i jesti svinjetinu iz Danske od svinja koje su jele naš kukuruz. Trebamo imati viška mlijeka, a kod nas ga je nažalost tek 50 posto, ali zato što u nas nije dobra politika poticaja, oni se daju po površini. Ne braco moj, ne ide tako, nego po proizvedenoj količini. Danas je najbolji biznis u Hrvatskoj ekološka proizvodnja. Vidite sve te afere vezane za brdsko-planinska područja. Tu je sustav krava-tele na tisuću hektara poticaja 4 milijuna kuna. Ili ekološki bademi i orasi, od toga kruha nema. Mislim da država treba promijeniti politiku i da zaživi ona stara poslovica 'daj majci dite'.

04. studeni 2024 02:45