Hrvatski poljoprivrednici slabo koriste raspoloživa sredstva EU fondova. Što je razlog tomu, komplicirana papirologija, nejasni uvjeti natječaja ili nešto treće teško je reći. Toni Grossi, Neretvanin iz Opuzena koji se intenzivnom poljoprivrednom proizvodnjom bavi u okolici Zagrebu ne koristi sredstva iz EU fondova. Za njega su uvjeti natječaja koje mora ispuniti nepovoljni-primjerice ne može aplicirati na Mjeru 6. Razvoj poljoprivrednih gospodarstava i poslovanja jer se njegovo poljoprivredno gospodarstvo nalazi u Zagrebu, dakle prerazvijenom području a novac iz ove mjere je namijenjen ruralnim krajevima.
- Mjera 6 sastoji se od 4 podmjere za pokretanje ili razvoj poljoprivrednih ili nepoljoprivrednih djelatnosti u ruralnim područjima. Neka područja su ruralnija od drugih dok urbana područja su totalno diskriminirana. Meni kao poljoprivredniku je apsurdno da se uopće ulaže u nepoljoprivredne djelatnosti?
Stariji diskriminirani na natječajima
Poticajima za poljoprivredu gradimo turističke apartmane i smještajne kapacitete ako imamo npr. nekoliko trsova loze ili par maslina? Neprirodno mi je da se na natječajima radi diskriminacija prema stupnju obrazovanja. Pomažemo obrazovanijim ljudima da se bave poljoprivrednom a poljoprivrednici koje škola nije zanimala ili za istu nisu imali vremena zbog posla u poljoprivredi ili jednostavno nisu inteligentni za obrazovanje su diskriminirani-rezolutan je Grossi. Obrazovani ljudi lakše dolaze do zaposlenja a onima bez obrazovanja treba pomoći da pokrenu ili dodatno razviju poljoprivrednu djelatnost. Stalno zaposleni visokoobrazovani češće prolaze na natječajima, zadrže svoje zaposlenje a u OPG-u a zapošljavaju ljude bez obrazovanja. Kao kriterij bodovanja, stupanj obrazovanja bi trebao biti obrnuto proporcionalan bodovima na natječajima ili treba ukinuti tu diskriminaciju. Većina visokoobrazovanih ljudi je otišla studirati iz ruralnih sredina u veće gradove i tamo je ostala. Na selu ostaju niže obrazovani ljudi koji su totalno diskriminirani ovakvim natječajima. Na mjerama se mogu javljati OPG-ovi i ostali poslovni subjekti. Firme (d.o.o. ili j.d.o.o.) mogu fiktivnim prodavanjem udjela u društvima ili postavljanjem odgovornih osoba za direktore umjetno stvoriti prihvatljive kriterije za natječaj a mislim da to nije dobro-naglašava Grossi.
Također, OPG-ovi ili obiteljska poljoprivredna gospodarstva u kojima je nositelj gospodarstva starija osoba a članovi gospodarstva su mladi ljudi ne mogu ostvariti prava na natječajima. Tradicija sela i OPG-a je prijenos vlasništva nasljeđivanjem. Do tada svi članovi OPG-u rade kao jedan. Na ovaj način se radi neprirodna podjela kako bi se umjetno stvorila prava za prijavu na natječaj. Čuo sam za slučaj, istinitost ne mogu provjeriti ali hipotetski je moguće, da je jedan poslodavac otvarao fiktivne firme zaposlenicima i dao im zemlju u najam kako bi umjetno stvorio prihvatljive kriterije natječaja. Kasnije je bespovratnim sredstvima kupovao mehanizaciju. Ne mogu reći koliko se sredstava namjenski utroši ali statistički pokazatelji su jasni, sve manje proizvodimo a sve više novaca ubiremo iz EU fondova za poljoprivredu. Na kraju te novce uvijek netko plati i sigurno nisu besplatno dobiveni-rezolutan je Toni.
Poticajima se kupuju traktori
- Ne mislim da poljoprivrednici slabo koriste fondove, samo mislim da ih ne koriste kako bi unaprijedili poljoprivrednu proizvodnju. Papirologija nije komplicirana a postoje mnogi privatnici koji rade projektnu dokumentaciju. Sredstvima iz projekta se pokrivaju troškovi izrade projektne dokumentacije i vođenja projekta. Velika većina malih poljoprivrednika sredstva troši na kupovinu nekakvih stranih poljoprivrednih strojeva i traktora. Proizvodnja se s time neće unaprijediti, odnosno, poljoprivrednik će proizvoditi na istoj površini s novim strojem. Bespovratna sredstva za mlade/male poljoprivrednike su nedovoljna kako bi se započela bilo kakva ozbiljnija poljoprivredna proizvodnja. Najviše uvozimo voća, povrća, mesa i mlijeka a izvozimo žitarica i ribe. Ciljanim ulaganjem u deficitarne poljoprivredne djelatnosti možemo smanjiti deficit, nikako drugačije.
Budućnost poljoprivrede je u zadrugarstvu
- Općenito nemam ništa protiv velikih firmi odnosno PIK-ova i drago mi je da dobivaju sredstva. Podržavam poljoprivredno zadrugarstvo i znam da ministrica Marija Vučković dosta radi na tome da se zasnivaju poljoprivredne zadruge. Talijanski model tih zadruga mislim da nam je neka vodilja. Smatram da tih malo velikih ipak povuče manje sredstava nego tisuće malih poljoprivrednika koji se ne bave poljoprivrednom proizvodnjom. Moguće je da ćemo jednog dana u bližoj budućnosti platiti velike penale jer smo sredstva davali poljoprivrednicima a nisu utrošena namjenski. Veliki proizvođači uredno zapošljavaju ljude, isplaćuju plaće, plaćaju državi poreze, dok mali poljoprivrednici muljaju s poticajima, muljaju s prikazivanjem proizvodnje i dobiti, gotovo ništa ne uplaćuju u proračun. Pošteni i vrijedni poljoprivrednici, na kojih se ovaj komentar ne odnosi, neka se ne uvrijede. Osobno smatram da ozbiljnim poljoprivrednim proizvođačima i liderima treba dati više sredstava za unaprjeđenje poljoprivredne proizvodnje, smatra Grossi.
Građevinska dozvola za gradnju plastenika
- Jedino što možemo učiniti je usmjeravanje sredstava u deficitarne poljoprivredne djelatnosti koje imaju visoku isplativost i kratak period realizacije. Mnoga ugovorena sredstva nisu iskorištena jer nedostaje neki papir ili suglasnost državnog tijela. Država bi trebala imati prioritet za ugovorena sredstva kod rješavanja papirologije. Jedan moj prijedlog bi bilo Zakon o posebnom državnom interesu za poljoprivrednu i prehrambenu proizvodnju kojim bi se regulirale poljoprivredno-prehrambene djelatnost od posebnog interesa i njih se poticalo. Sramotno je da uvozimo npr. iz Nizozemske plasteničke i skakleničke proizvode a imamo puno bolju klimu i konkurentniji proizvod bismo mogli proizvoditi tokom cijele godine. Idemo vidjeti jeli postoji interes da se u dolini Neretve napravi 50 velikih plastenika u kojima će se zaposliti dodatno 500 ljudi? Zašto treba građevinska dozvola za gradnju plastenika-pita se Grossi.
Ukinuti izravna plaćanja u poljoprivredi
EU godinama putem izravnih plaćanja u poljoprivredi potiče poljoprivrednu proizvodnju. Kao protumjera takvom načinu poticanja mnoge treće zemlje (one koje nisu članice EU) uvele su poticanje izvoza poljoprivredno-prehrambenih proizvoda. U Hrvatskoj se isplati proizvoditi ratarske kulture dok se proizvodnja voća i povrća manje isplati jer se na kraju dobije proizvod koji nije konkurentan na domaćem i EU tržištu. Sredstva za proizvodnju povrća koja se isplaćuju po površini ha su višestruko manja od cijene ulaganja po jedinici površine. U ratarskim kulturama se sredstvima iz izravnih plaćanja može obraditi zemlja i posijati kultura a ako nešto bude onda dobro svima. Troškovi u poljoprivredi su manje-više svugdje jednaki u cijeloj Europi a ovise o energentima, gnojivima, zaštitnim sredstvima, sadnom materijalu i cijeni rada. Kroz jedan izmišljeni primjer ću objasniti kako funkcionira tržište EU. Poljoprivrednik iz Makedonije proizvodi rajčicu po cijeni od npr. 3 kn za kg. Istu rajčicu plasira na tržište van Makedonije i država će mu dati poticaj na izvoz od npr. 0,50 kn po kg. Ta ista makedonska rajčica se može prodavati na tržištu države članice EU-a po cijeni od 2,75 kn po kg, dakle jeftinije od prodajne cijene. Nema matematike da se proizvodi domaća rajčica ili još bolje da proizvodimo za izvoz?
Prije nego smo postali članica EU Hrvatska je imala slične mjere za poticanje izvoza. Ako želimo nešto promijeniti na bolje onda moramo izravna plaćanja u poljoprivredi rasporediti drugačije ili čak ukinuti poticaje na razini EU i raznim trgovinskim ugovorima, zakonima i propisima onemogućiti nelojalnu konkurenciju i poticati tržišnu ekonomiju. U slučaju da se odlučimo za izravna plaćanja onda ih moramo rasporediti nekako prema visini ulaganja u pojedinu kulturu. Osobno sam za ukidanje izravnih plaćanja u cijeloj EU, zaključuje naš sugovornik.
