Jadranska magistrala kroz Opuzen pretvorena je u jednu kolonu s obje strane kolnika. Semafor je do sada ionako bio usko grlo, ali veliki, zapravo najveći zastoj jest kod Inine crpke za gorivo. Vozači znaju da na idućih "70 i nešto kilometara" nemaju druge mogučnosti da naliju goriva. Sljedeća crpka im je, naime, na izlasku iz Orašca, odnosno ulaza u Zaton. Ako i tu priliku propuste oni koji nastavljaju dalje prema jugu, sljedeća stanica im je tek u Župi.
Kod nas je tako - što južnije to tužnije. Pelješki most i brza cesta prema Dolima napravljeni su pretežno europskim novcem, pa se taj dio prometnice - objasnili su nam svojedobno u Hrvatskim cestama - ne smije komercijalizirati u idućih pet godina. Prije isteka tog vremena, neće se dakle početi ni graditi neka pumpa na idućih 30 km od Opuzena. Što je najljepše, most i brza cesta punom su crtom i ograničenjem brzine zapravo pretvoreni u lijepu, ravnu preglednu, ali sporu i stoga dosadnu cestu. Stoga su prekršaji vezani uz nepoštivanje propisane brzine i pretjecanja na punoj crti razmjerno česta. Oni kojima je sve to dosadilo polako se vraćaju na sada daleko manje opterećenu cestu kroz Neum jer čekanja na granici jedva da ima.
Da je crpka u Opuzenu zadnja šansa znaju gotovo svi koji tuda prolaze. Tu će natočiti gorivo, malo odmoriti, a danas je to stvorilo takvu gužvu da se čekalo u dva reda, pa su vozila čekala čak i na magistrali, što je i vrlo opasno, osim što pravi dodatnu gužvu.
Pomoći nema dok se idućih desetljeća ne produlji auto cesta do Osojnika, a onda nakon toga možda, ali samo možda, napravi brza cesta prema Župi, Konavlima i dalje na jugu gdje su prometni zastoji na granici postali sasvim normalni.
Važno je steći naviku, onda čekanje padne lakše, zar ne?