Dok kuna odbrojava svoje posljednje dane, Kuna nikada nije bila življa kao ovih božićnih dana. Božić se proslavio, Nova godina dolazi, a s njom u povijest odlazi kuna – nacionalna valuta s kojom su se Hrvati družili gotovo 30 godina.
Dolazi nam euro, ali Pelješčani ne daju svoju Kunu ni za hrpu eura, ma "ni za sva blaga ovoga svita".
– Kome pravo kome krivo, Kuna nikada neće biti Euro. Kuna ostaje i mi s njom dok je svijeta i vijeka – tako su nas dočekali u pitoresknom mjestu nasred poluotoka, odakle je potekao i čuveni slikar Mato Celestin Medović, čiji spomenik ispod 300 godina starog hrasta, rad velikoga kipara Ivana Meštrovića, krasi perivoj u samom središtu.
Tko zna što bi o Kuni i euru rekao Celestin Medović, ali svakako bi bio ponosan na svoje sumještane, koji su i ove godine organizirali "Kunovske božićne užance", kojima čuvaju svoju tradiciju. Ne daju oni užance niti će zamijeniti ploču na ulazu u mjesto nakon Nove godine, pa neka dolazi euro koliko god hoće.
– Mi smo Kuna i ostajemo u Kuni – rekoše nam.
Otkako je ljetos otvoren Pelješki most živnuo je poluotok, a s njim i vinogradarsko središte koje nosi ime kao i hrvatska valuta na odlasku. Sada im je čas posla skoknuti do Metkovića, Ploča i ostatka Dalmacije, a prije je to bila avantura života.
No, vratimo se "Kunovskim užancama", koje iz zaborava izvlače stare običaje, poput svinjokolje na starinski način. Nakon dvije godine korona-stanke vratiše se u velikom stilu i u Kuni se pozdraviše s kunom.
Za ovu nesvakidašnju prigodu glavom je platio prasac od preko 300 kilograma, pojelo se stotine fritula, popile boce i boce mladog vina. Kuhala se raštika na pelješki način. Zasviralo se i zapjevalo.
– Ajme meni, majko moja, koliki je – uzviknula je jedna postarija gospođa dok je dizalica podizala prasca koji je "stradao" u čast eura.
Odmah je krenula i kladionica koliko je težak. Neki su govorili 250, drugi 300, a pobjednik koji je pogodio "u bobu" 333 kila, za nagradu je dobio domaće kobasice.
Tradicija svinjokolje u Kuni, koja trenutačno po najnovijem popisu broji 211 stanovnika, datira još iz vremena Dubrovačke Republike. Kako je bilo tada, tako je i danas. Prasac se pali pod kamišulom. Što je kamišula, pitamo glavnog i odgovornog Joška Antunovića, zvanog Mesko, po struci mesara.
– Prasac se obloži smiljem i zapali i to je tradicija ovdje na Pelješcu. Zatim se meso dalje "komardi" – obrađuje na manje komade, koji se poslije nose na sušenje – pojašnjava nam Joško.
– To je sjećanje na naše stare koji su baš ovako radili. Nema više naših starih, a, eto, nema više ni kune, ali zato mi u Kuni čuvamo naše običaje koji neće nestati – kazao nam je Mesko dok je vješto "komardio" svinju uzgojenu na domaćoj hrani.
Bilo je tu dosta slanine – larda, kako kažu u Kuni, koja će se pretopiti u mast i žmire (čvarke), nešto će se i osušiti, kobasice napraviti. Bit će puno "mrsenoga" i zato za njih nema zime ni brige. Oni spremno dočekuju euro.
– Umbul je najkvalitetniji dio mesa i on se skida skupa s ovratinom kako bi ga dubrovački gospari mogli prebaciti preko konja i nositi u Dubrovnik – govori nam Antunović o tradiciji svinjokolje u Kuni.
Istina, sada se umbul ne tovari na konja, već stavlja u hladnjaču, ali stare običaje treba njegovati i sačuvati. Upravo to radi i Loris Bakalić kuhajući kupus raštiku s pračevinom po starom pelješkom običaju...
– Najprije se kuha svinjsko meso pa u tu juhu koju zovemo ukrop ulijemo maslinovo ulje i stavimo kupus. Kuharska tajna je da kupus mora otpočinuti i jede se za vrijeme večere – otkrio nam je Loris, koji ipak žali za našom kunom.
– Ma nema veze, idemo dalje, idemo na euro – kazao je.
"Kunovske užance" za cilj imaju oživiti stare običaje, ili užance, koji su se u starija vremena njegovali u svakom domaćinstvu u vrijeme Božića. Kunovske domaćice spretnim rukama su mijesile i frigale prikle (fritule). A sve se zalivalo mladim vinom, upravo kako to običaji nalažu.
– Želja nam je prikazati stare običaje oko Božića, pa tu imamo svinjokolju, kuhanje tradicionalnih jela, prikle, kupus – reći će nam Ana Antunović.
Kuna odlazi u povijest, a Kuna Pelješka ostaje. Hoćete li promijeniti ploču na ulazu u Euro? – pitamo.
– Ma što vam je, nećemo promijeniti ploču. Kuna i dalje ostaje Kuna. Sigurna sam da će mnogima Kuna ostati u dragom sjećanju pa će, kada dođu na Pelješac, posjetiti naše misto iako nema nikakve veze s novčanicom kunom. Neki će sigurno u tome vidjeti simboliku – rekla nam je Ana Antunović.
Kuna na Pelješcu, smještena u srcu poluotoka, usred maslinika i vinograda u plodnome Kunovskome polju, podno brda Rota, dobila je ime po kunama jednako kao i nacionalna valuta, samo puno prije nje. Nacionalna valuta odlazi u povijest, a pred njezinom imenjakinjom na Pelješcu je svijetla budućnost, poglavito nakon izgradnje Pelješkog mosta.
– Do sada je u Kuni bilo puno kuna, a sada će biti još više eura – rekoše nam na odlasku.
