Obitelj iz BiH o sezonskom radu na Pelješcu: ‘Iz restorana u Jablanici dolazio bih kući tako umoran da se ne bih mogao ni otuširati, a ovdje mi se to još nikada nije dogodilo...‘

Kako na krajnji hrvatski jug tijekom sezone dolazi radna snaga iz svih krajeva, tako se mogu čuti različita iskustva. Jedno od njih je ono bračnog para Saltaga, Ado i Arnela objavljeno na portalu Jablanica.live. Jablaničanima su poznati kao dugogodišnji vlasnici objekata brze hrane. Praksu u kuhinji stekli su dugogodišnjim iskustvom s vlastitim obrtom, a svoje znanje su iskoristili za sezonski rad na moru.

Nakon što im je rad u Jablanici postao neisplativ, prelomili su i odlučili se okušati kao sezonski radnici. To se ispostavilo kao dobar potez, kaže Ado. On kao glavni kuhar jednog restorana na Pelješcu može dobro zaraditi, priča za Jablanica.live.

- Zadnji posao koji smo supruga i ja radili u Jablanici bio je pravljenje pita ispod peke na magistralnom putu M-17. Međutim, prevelika konkurencija, krize… Prelomio sam da radim u Hrvatskoj. Naišao sam na dva-tri oglasa i zvao. Za 5 minuta sam se s čovjekom dogovorio i plaću i sve usvjete. 2019. sam prvi put radio sezonu. Sve što sam se dogovorio s vlasnikom restorana je ispoštovano, kaže Ado. 

Prvo što je istaknuo jest to da je opseg posla jako veliki i da se pripremite psihički i fizički za sezonu.

- Tko nije spreman na veliki opseg posla i tko nije kvalitetan, ne preporučujem mu da dolazi na sezonu. Tko je spreman raditi, dobro je došao. Psihički i fizički morate biti spremni da izdržite glavni udar koji traje dva i pol mjeseca. U 'cugu' ćete raditi 60-70 dana. Nemate slobodan dan, radi se desetak sati svaki dan, a plaće su dobre. U odnosu na nas plaće su 'ekstra' i to je jedna satisfakcija koja vas drži da tu radite.

Jela su pretežno iz dalmatinske kuhinje, a spektar je širok.

- Isti posao radim ovdje od 2019., kad sam radio kao pizza i roštilj majstor u Tučepima. Trenutno radim kao glavni kuhar na Pelješcu, a supruga radi na salatama i serviranju tanjura. To su sve jela kao kod nas, s tim da ima i dalmatinske kuhinje. Nije to neka zahtjevna gastronomija i nije ništa komplicirano, što se tiče kuharskog posla. Tjestenine s morskim plodovima, gamborima, zatim tražene su kozice, dagnje, škampi, sve vrste riba, zatim hrana kao i kod nas, ćevapi, pljeskavice, miješana mesa… Zatim, udarna su i paniranja, od zagrebačkog do bečkog odreska, pileće panirano meso i tako dalje.

Otkrio je i je li zadovoljan odnosom poslodavaca prema radniku.

- Ovisi od vlasnika do vlasnika, ne mogu vam reći u globalu. Vlasnik na Pelješcu je zaista dobar čovjek. I sam radi s nama, pomaže oko pizza i prema nama je korektan i uljudan. Imam osjećaj da radim kod sebe, a ne za drugoga. Vlasnik je dobio povjerenje u mene kao kuhara, prepustio mi je organizaciju posla, brigu o namirnicama. Slobodnije radim sada. Posla ima, sezona je u jeku.

Savjet za buduće sezonce je posao ozbiljno shvatiti.

- Savjetovao bih drugima da ne misle da su pošli na ljetovanje i da će se kupati i odmarati. Nema spajanja ugodnog s korisnim. Tko tako razmišlja ne treba dolaziti na sezonu. Tko je naučio raditi, bez problema će odraditi sezonu. Slično kao i u našim restoranima. Ja sam, recimo, iz restorana u Jablanici dolazio kući tako umoran da nisam mogao ući u kabinu za tuširanje. Ovdje mi se to još nikada nije dogodilo. Imamo mi svoje stolove i stolice u restoranu i kad god nema posla gazda nas tjera da sjednemo i odmorimo. Važno je odmoriti i pripremiti se za nalet gužve. To kod nas nema niti u jednom restoranu. Radite 17 sati i morate stajati na nogama. Nema toga ovdje, možete se odmoriti, ali kada se radi, radi se, dodaje.