'Slano je palo 4. listopada 1991., a mi smo se tada pregrupirali i postali Samostalna policijsko-dragovoljačka satnija Slano', prisjeća se tih teških dana prije više od 30 godina Nikša Bianki, budući tajnik Udruge veterana samostalne policijsko-dragovoljačke satnije Slano koja će se službeno osnovati u nedjelju. Njezini su pripadnici bila i neka danas viđenija lica, kao župan Nikola Dobroslavić i načelnik PU dubrovačko-neretvanske Ivan Pavličević, sve skupa šezdesetak ljudi od kojih je nekoliko, na žalost, u međuvremenu preminulo. Jednoga su pripadnika izgubili u ratu, kad je već bio pripadnik Odreda naoružanih brodova, Gorana Gojkovića, a u njihovim redovima bila je i jedna žena koja je također, na žalost, u međuvremenu preminula.
IZ ZAROBLJENIŠTVA I OKRUŽENJA NATRAG U POSTROJBU
Postrojba je od početka rata na prvoj crti obrane provela 59 dana bez smjene, dodaje Nikša. Jedan je član postrojbe, prisjeća se, 20 dana bio u Slanomu u okruženju, izvukao se i vratio se u postrojbu. Kad je Slano palo, jedan je zarobljen i odveden u Bileću, odakle je razmijenjen krajem studenog i vratio se u postrojbu.
- Obranu Slanoga je vodila policija, još nije bilo ZNG-a i bilo je nas dragovoljaca koji smo stalno bili zajedno. Srž je bila policija i mi smo im se pridružili. Našom nekom indolencijom, ne znam ni kako bih to nazvao, trebalo nam je 30 godina da se službeno udružimo, iako smo se uvijek okupljali i govorili da bi se trebali organizirati. Šalimo se sami sa sobom pa rečemo 'nikad nije kasno', iako je ovo trebalo odavno učiniti. Poslano je 55 poziva za osnivačku skupštinu u nedjelju, plus obiteljima naših umrlih članova – govori Nikša. Na pitanje čime se bavi tajnik buduće udruge policijskih veterana, kaže da je 'sretni umirovljenik' – od 1993. do prije tri godine radio je u carini.
PREVAGA
- O našoj postrojbi moglo bi se napisati deset knjiga, iako se nismo bili kadri sastati prije – dodaje s osmijehom.
– Bili smo 'luda' ekipa. Imali smo jednog zapovjednika koji je najprije bio čovjek i nikad nas nikog nije ostavio bez informacije, a vodio nas je na najgora moguća mjesta. Mi smo vam kasnije bili na onom dijelu ulaska na Pelješac, a sad, s povijesnim odmakom, bolje sagledavamo situaciju u kojoj Ston ipak nije pao, a tu smo mi i Šarina ekipa bili jedina prevaga. Tu smo ih fermali, jer da je pao Ston i Pelješac, ni od Dubrovnika ne bi bilo ništa – govori Nikša. Inače, u postrojbi je bilo osam para braće, te dvojica očeva sa svojim sinovima.
Postrojba, a danas udruga, okuplja ljude uglavnom iz Primorja, počevši od Zatona, Orašca i Trstenoga, većina je iz Slanoga, neki su iz Ošljeg i Stupe, a čak su trojica iz Neuma bila s njima, prisjeća se. Tko će biti predsjednik i potpredsjednik udruge, znat će se u nedjelju kad se održi osnivačka skupština. Kad osnuju udrugu, namjeravaju se češće družiti i više pripomoći jedan drugome, zaključuje Nikša.