Nesvakidašnja deložacija dogodila se ovih dana u Čibači. Nerminu Imamoviću, vlasniku stana koji je investitor Ilija Čosić odlučio još jednom prodati(!), izbačen je namještaj i ostali inventar kako bi se novim kupcima pokazalo da je stan prazan i useljiv. Ovu je nevjerojatnu priču s nama podijelio poduzetnik iz Štikovice Anto Šimić koji je i sam, kaže, imao traumatična iskustva sa Čosićem:
- Moja dva stana i još dva u vlasništvu prijatelja Nermina Imamovića investitor je više puta preprodavao! Uspio je preprodati oba moja stana, ali ne i Nerminove jer su 'novi' kupci doznali za preprodaju i odustali od kupnje. Čosić je čak organizirao da se iz Imamovićevog već useljenog stana stvari prebace u garažu kako bi kupcima 'dokazao' da je stan raspoloživ za prodaju. Na to je Imamović pozvao policiju i doveo prijatelje da vrate stvari u stan. Potom smo unajmili zaštitare koje još plaćamo da bi osigurali svoje vlasništvo! A povrh svega, nismo se još ni uknjižili na stanove. Čosić nas je kazneno prijavio, i mi smo njega i sad je sve na sudu - priča potreseni Šimić.
Sam dovršio radove
Bolje sreće nije bio ni dubrovački vodoinstalater Frano Mirošević koji se u župski stan, da nije bilo muljaže, trebao useliti još u lipnju 2019. godine:
- U travnju te godine, uz predugovor od tvrtke Luxuria u suterenu zgrade kod Mljekare kupio sam garsonijeru od 22 i garažu od 14 kvadrata. Investitor Ilija Čosić se obvezao predati stan i omogućiti uknjižbu do lipnja te godine. Rok je prošao, a zgrada je tad bila tek polovično dovršena, interijer neopituran, bez pločica i unutarnjih zidova. Započelo je tek postavljanje knauf ploča koje su upile vlagu i vonj tufine. Sedam mjeseci sam, ogorčen, čekao dovršenje radova sve do lani u siječnju kad sam ušao u prostor, doveo meštre i dovršio posao o vlastitom trošku. Garaža je dijelom bila bez plafona, mogao sam vidjeti strop stana iznad nje! Instalacije struje i vode su bile samo dovedene, ali ne i valjano riješene. Još nemam uklopni sat za struju nego sam spojen na tzv. zajedničku potrošnju. Ugradio sam podno grijanje, postavio talijansku keramiku, ali interijer još nisam potpuno riješio kako želim. A knjiženje nikako dočekat' ! Ugradio sam pregradne zidove. Prijatelj električar je izmijenio svu elektroinstalaciju jer su utičnice bile serijski spojene te bi uključenje dva potrošača dovelo do iskakanja osigurača ili kratkog spoja. Ništa nije bilo dovršeno, sreća da se razumijem u vodovodne instalacije, odradio sam i očajno riješenu kanalizaciju da ne dođe do prelijevanja fekalija - ispričao nam je svoje jade Frano Mirošević. Instalacije je riješio, ali je noćna mora s papirologijom ostala:
- Čosić nije ispoštovao ugovor, knjiženju ni traga, ne mogu stanovati i prijaviti se, niti stan iznajmiti. Čosić je tražio strpljenje, govoreći da je sve gotovo za dva pa za mjesec dana.Potpisano nije ispunio ni nakon dvije godine! Čuo sam da se manji dio stanara već uknjižio, ali ne znam zašto ja nisam uspio iako sam mu od ugovorenih 53 tisuće eura odmah uplatio 50 tisuća. Ostatak sam trebao dati nakon knjiženja. Čuo sam da je dio stanara uselio i postavio zaštitare koji čuvaju imovinu, jedan stanar mi je priznao kako je na to bio prinuđen kako investitor ne bi preprodao njegov, već plaćeni stan! Investitor me uporno odbijao i tvrdnjom da nisam kupac ja, nego moja supruga. Kad sam je doveo sa sobom, ponovno me otkantao tvrdeći da to ne može jer sam ja dovršio stan i garažu! Pa, naravno da ću urediti kad neće on! Najvažnije je da nisam ni četvorni centimetar izašao izvan gabarita svog stana i garaže! Uredio sam ih po svom gustu- priča Mirošević.
Kompjuter krivo povukao?
Tvrdi da mu je Čosić poručio da mu je dužan platiti još 7 a ne 3 tisuća eura:
-Zašutio je kad sam pokazao predugovor i priznanicu. Sad čekam rasplet događaja. Zgrada se odnedavno više ne vodi kao oranica te sam i stoga inzistiurao na knjiženju. Supruga, kćerka i ja smo otišli u Čosićev ured i rekli mu da bira. Ili odlazak javnom bilježnikuradi knjiženja ili povrat novca. Rekao je kako "u svemu nije sam" i nazvao, zaključio sam, odvjetnika. Potom je obećao povrat novca plus 10 tisuća eura kao vrijednost uloženih radova. Za stančić od 36 kvadrata već imam ponudu 75 tisuća eura, ali nije uknjižen pa banka kupcu ne može odobriti kredit niti upisati založno pravo. Mnogi su tražili da im stan iznajmim, ali sam odbio jer ih ne mogu prijaviti.
Naš sugovornik se sjetio i anegdote iz prosinca prošle godine kad ga je Čosić pokušao "debelo" prevariti:
- Pristao je potpisati vlasništvo i dati mi tih 10 tisuća eura. Srećom, pročitao sam ugovor i uočio da je naveo pogrešnu površinu, što znači da je ugovor neuporabljiv za knjiženje! Uočio sam i nešto napisano sitnim slovima: da mu kupac prije knjiženja mora isplatiti još 94.800 kuna! Kad sam mu to pokazao, pravdao se da je to "kompjuter povukao" iz drugog ugovora! Od tada sam još oprezniji - govori Mirošević i prisjeća se kako se s prijateljem našao s Čosićem kod robne kuće Srđ. Dok smo sjedili prošla je neka gospođa, inače kupac stana i napala ga zbog problema koje još ima s tim stanom.
- Nakon svega, samo čekam knjiženje ili povrat novca, makar bio na gubitku - zgrožen je vodoinstalater.
Čosić: Nisam preprodavač!
Nakon višemjesečnih neuspjelih pokušaja, investitor Čosić je pristao komentirati optužbe kupaca. U slučaju spora s Miroševićem kaže:
- Stan i garaža su vlasništvo Miroševića, ali je on nasilno ušao u stan i uredio garažu te ne mogu načiniti tehnički pregled za izdavanje uporabne dozvole dokse sve ne vrati u prvotno stanje. Garažu je pretvorio u sobu i premda nije izašao iz gabarita, ali to mora biti garaža! Inače, komisija ne može dati dozvolu jer garaža nije stan. Kupci stanova se nisu mogli useliti ni knjižiti jer su vlasnici parcele odbili uvođenje objekata u Katastru, iako su to imali obvezu prema Ortačkom ugovoru s Luxurijom. Odbili su, strahujući da će im Porezna uprava razrezati porez na gotove zgrade. Srpnja 2020. su pristali prebaciti četiri od šest parcela na nas a ja sam na njih prebacio dvije izgrađene kuće. Ljudi su useljeni već godinu, godinu i pol. - objašnjava Čosić i kategorički odbija kritike da je preprodavač stanova.
- Imamović je nasilno uselio u stan koji nije plaćen ni 1 kunu! Nakon razvoda je privremeno u stan ubacio stvari da ne pokisnu, a kako ja kao direktror moram štititi interese tvrtke, stavio sam ih u garažu dok ne plati stanove. U međuvremenu je i njegov prijatelj Šimić nasilno ušao u svoja dva stana. Dobio sam dojavu da će to učiniti i Imamović i pravdati se "imam namještaj, uselio sam" iako nikad nije dobio ključeve, niti je uselio! Već dvije godine imam papire, ateste i etažne elaborate, ali sve čeka zbog straha vlasnika parcele da će im poreznici razrezati poreza na gotove zgrade. Ali, to je nemoguće jer smo objekte izgradili mi a ne vlasnici. Prema Ortačkom ugovoru, mi im za zemlju gradimo dvije zgrade. Sve je gotovo, ali neuseljivo zbog uporabne dozvole. Konačno je sve 'uplanjeno', imam potvrde da sam svima platio zakasnine, a kupci će se uknjižiti za dva tjedna, kad se obavi tehnički pregled i izda dozvola- uvjerava nas je Čosić.
