Od poziva za akciju koji najčešće stiže preko državnog Centra 112, policijskoga Operativno-komunikacijskog centra ili pak od samih građana, članovi Hrvatske gorske službe spašavanja izlaze na teren već deset do petnaest minuta nakon poziva!
Naravno, vrijeme intervencije ovisi i o području na kojem se djeluje, no ekipa spašavatelja djeluje 'odmah i sad' po pozivu, tako da ne čudi što su među prvima, u poslijepodnevnim satima, nakon potresa u Petrinji 29. prosinca, stigli u razoreni grad, te se s ostalim interventnim službama rasporedili na terenu Banovine.
Stiglo ih je iz svih dvadeset i pet stanica, a dio njih bio je čak i vraćen jer je odaziv bio zaista velik. Netko je morao ostati i u rodnim gradovima, zlu ne trebalo.
Uz pomoć potražnih pasa, neumorno su tragali za ljudima koji su ostali zatrpani ruševinama u potresu, obilazili su sela i zaseoke, dostavljali hranu i lijekove, obavljali transport ljudi iz urušenih kuća u vojarnu, a oni specijalizirani za visinske radove uklanjali su opasnosti s urušenih objekata, kojih je nažalost na svakom koraku. Pomagali su i u mapiranju šteta nakon potresa u Sisačko-moslavačkoj županiji, uz pomoć dronova i kamera visoke rezolucije terena, što će iskoristiti geolozi i seizmografi. Uz sve to, pružali su onaj toliko potreban osjećaj sigurnosti i kakve takve utjehe ljudima koji su ostali bez svega materijalnog što su imali.
Srećom u svemu tome, imali su ljude oko sebe, nevjerojatnu vojsku volontera koji su samo navirali u Petrinju, Sisak i Glinu, među njima i cure i momke u crvenom.
- Osim same Petrinje i Gline koji su jako pogođeni potresima, prava drama odvijala se u zaseocima Petrinje, Gline i Siska. Samo prvu noć obišlo ih se osamdeset i četiri. Nažalost, četvero ljudi je poginulo u jednom takvom zaseoku. To su sela bez internetskog signala inače, prilično prepušteni sami sebi, mahom stariji i bespomoćni, pa smo dosta radili na povezivanju familija jer nisu znali kako su njihovi. Bilo je i jako emotivnih situacija primjerice kada na terenu naiđete na obitelj s četvero male djece kako se griju uz vatru ispred urušenog doma. Jako tužno, ali se pomoglo svugdje i svi su zbrinuti - kazao nam je Frane Bebić iz Stanice Split na povratku iz Petrinje, onom prvom jer je neprestano dio ekipe na terenu, po potrebi, pa i u ovom trenutku dok čitate ove retke.
Ono što Bebić ističe kao jedinstvenost, svijetlo koje je svijetlilo usred razorene Banovine, a to je golema snaga civilnog društva, svih onih pojedinaca, udruga, skupina i ostalih koji su došli nesebično pružiti pomoć drugima u nevolji. Zajedno sa svim interventnim službama.
- Svi su imali isti cilj: pomoći drugima. Kao član HGSS-a uvjerio sam se kako sve službe surađuju, kako se civilno društvo i ostali pomažu, koordiniraju, ne vodeći se adrenalinom, nego s punom odgovornošću i s ciljem da budu korisni i učinkoviti. Pripadnike HGSS-a su helikopteri HRZ-a odveli gore par sati iza potresa, dočekali su nas vlasnici građevinskih firmi koji su ustupili i radnike visince s košarama kako bi se sanirali oštećeni krovovi, pomoć su nam ponudili off road klubovi s terencima koji su u blatnjavom terenu Banovine bili dragocjeni. Crveni križ nam je punio vozila potrepštinama koje smo dostavljali ljudima u selima, vojska nam je svaki dan dopremala gorivo, a nebrojeni pojedinci stavljali su nam se na raspolaganje...
Svi su davali sve od sebe, neovisno tko su i kojoj skupini pripadaju. Svi su jedva čekali da dobiju zadatak i krenu na teren pomoći. S tim osjećajem jedinstva i velikog srca naših ljudi vratio sam se iz Petrinje i opet išao gore - priznaje nam ovaj spasilac.
Djelovati u kriznim situacijama uvijek je novi izazov. Katastrofa poput potresa bila je nešto što se vježba, pa je, u ovoj nesretnoj zbilji, HGSS vrhunski odradio zadatak. Nažalost, elementarne nepogode postale su nešto s čim se moramo znati nositi. Prije potresa, u prosincu prošle godine, članovi HGSS-a pomagali su lokalnom stanovništvu u obrani od nezapamćenih poplava u Kokorićima. Izrađivali su nasipe, prevozili potrepštine za mještane koji su radi poplave ostali odsječeni od ostatka svijeta, spašavali s mještanima životinje, namještaj, ma što god je trebalo. Sve to volonterski, ljudski, altruistički. Ostavljajući svoje obitelji, domove, poslove. Primjenjujući i u toj kataklizmi sve ove vještine koje znaju i za koje su uvježbani.
U prosjeku, na godišnjoj razini, HGSS obavi oko 500 akcija u planinama, oko 180 potraga, 270 intervencija, oko 30 akcija koje uključuju i upotrebu helikoptera te oko dvadeset akcija na vodi.
Zbog sve većeg broja ljudi koji boravi u prirodi, po zakonu velikih brojeva, nesreće se, nažalost, događaju.
Samo proteklih tjedana, intervencija je bilo i previše. U uvjetima koje nazivaju „gss vrijeme“ spasili su skijaša s vrha Maj iznad Mrkoplja. Tri osobe sa psom ostale su zametene na području Matić poljane, nekoliko kilometara od Mrkoplja prema Samarskim stijenama. Bez HGSS-a teško da bi se izvukli.
Zbog zaleđenih površina i neadekvatne zimske opreme bilo je i proklizavanja na našim planinama. Posljednji slučaj je bio s planinarom koji se zaputio na najviši vrh Hrvatske Sinjal, no okliznuo se niz zaleđenu padinu pri čemu je slomio potkoljenicu. Nesretni planinar nije bio adekvatno opremljen niti je imao iskustva za penjanje na planinu u zimskim uvjetima, što je najčešći razlog nezgodama.
'Molimo sve posjetitelje planina da prihvate činjenicu da je zima najopasnije razdoblje godine te da je planina opasnija od grada. Molimo sve da se dobro pripreme za svoje izlete i da svojim nepromišljenim odlukama i ponašanjem ne dovode u opasnost sebe i druge. Pomažući u banalnim i nepotrebnim situacijama spašavatelji smanjuju svoju mogućnost djelovanja u onim pravim, teškim situacijama, gdje su zaista potrebni i to uvijek hitno', upozoravaju iz HGSS-a.
