Kako vrijeme prolazi, sve privlačnijom mi se čini ideja monarhije. Što bi nama falilo da imamo prijestolje i na njemu nekog sasvim hipotetičkog Vilibada Hijacinta Rozarija Ušljebrku Četvrtog, čija se supruga, također plemenita roda, zove, recimo, Hedwiga Lothering Keinepfennigessen Delladeficiente?!
Znam, reći ćete, mi nemamo rojalističku tradiciju, a osim toga, već i samo održavanje institucije kraljevstva košta. Prvi prigovor lako je odbaciti.Danski primjer
Baština se ne mora nužno samo nasljeđivati, ona se može i stvarati. Okrunimo li Vilibada i pričekamo dvije-tri generacije, svi će govoriti o povijesnoj hrvatskoj monarhiji. Čak nas ni trošak te pustolovine ne bi trebao previše zabrinjavati.Jer, osim kabastih i skupih kraljevstava kao što je ono britansko, posto...
