Ivica Ivanišević: Život u ritmu kaptolske marče funebre

Nije pristojno prisluškivati tuđe razgovore, ali koji put se i protiv svoje volje morate uživjeti u ulogu špije. Sjedite li na polupraznom štekatu u opustjelom centru grada, na pjaceti orubljenoj kamenim kućama od čijih se pročelja odbijaju zvukovi kao ping-pong loptice od reketa, čut ćete i kruljenje konobareva želuca, a kamoli tek prijateljsku ćakulu djevojaka za susjednim stolom.

Dok sam usrkavao posljednje kapi kratkog espressa, jedna od cura vratila se u prošlost, njoj – razumljivo - daleku, jer je tada bila upola mlađa, a meni neobično blisku, jer devet godina i nisu bogzna što na skoro pa okruglu polovicu stoljeća u životnome kalendaru.

Dunkve, djevojka se prisjetila dana kada je sjedila u klupama Osnovne škole “Marjan”. Jednom prigodom, učenike i nastavnike p...