Kad Meho puši, čitatelj kašlje

Mjesto radnje: Dubravska visoravan, ljupki predjel omeđen kanjonom Neretve sa zapada, rijekama Bunom i Bunicom sa sjevera, planinom Snježnicom s istoka te kanjonom Bregave s juga, kojemu zavičajni portali tepaju kao hercegovačkoj Kaliforniji.

Vrijeme radnje: ovo današnje. A radnja? Hm, moglo bi se reći kako su za nju ispunjene sve pretpostavke, ali nje jedva da ima.

Meho iz naslova romana Almina Kaplana ima pedeset godina, ženu, dvoje djece i cijelu kolekciju dubokih emocionalnih ožiljaka svojstvenih manje-više svakom žitelju njegova kraja: bio je i vojnik i prognanik, a u ratu je izgubio i imanje i najboljeg prijatelja. Uzgaja breskve i paprike koje prodaje na veletržnici u Čapljini i grize se jer ne može utjecati, barem ne koliko bi htio, na obujam i kvalitetu uroda, a još i manje...