Eto, otiša je Oliver, iz Splita je ispraćen na zadnji vijađ uz pjesmu i pljesak, što je, kako god okrenuli, ipak za naše običaje neobično, ali za ovu priliku je takav masovni ispraćaj bio primjeren. Masovna žal izvirala je iz dubine duša, onaj osjećaj gubitka, koji će nas pratiti stalno. Oliver je bio navijač Hajduka, iskonski prijatelj „bijelih“, pogotovo „žutih“, splitskih košarkaša s kojima se družio, slavio, igrao na balun...
Život ide dalje, to je neumitno. Torcida se iskazala na originalan, njima svojstven način, s kampanela svetog Duje, možda će izvesti neki performans u Oliverovu čast na sljedećoj utakmici u Splitu, u nedjelju protiv Lokomotive. Pitanje je kakvog će navijači Hajduka biti raspoloženja poslije gostovanja „bijelih“ u Sofiji, ali će se sigurno držati...