Tko pozornije prati našu književnu scenu, mogao bi doći u napast da zaključi kako se nikada nije pisalo više i – u prosjeku - solidnije nego danas. Postoji, međutim, jedna mala nevolja sa svakim prosjekom: grafički predočen on uvijek sliči ravnoj crti elektrokardiograma, koja, kao što znamo, nije razlog za veselje.
Zato valja posezati za knjigama autora koji u svakom smislu visoko istežu krivulju, makar time riskirali njezino (a zapravo svoje) pucanje.
Miljenko Jergović neka je vrsta Rade Končara naše literature. Kao što je martir sa Šubićevca talijanskim sucima poručio "Milosti ne tražim, niti bih je imao prema vama“, tako i on milosrđe niti zaziva niti ga je kome spreman ponuditi.
Njegova friško otisnuta "Selidba“ svojevrsni je rahli nastavak "Roda“, grandiozne obitel...