Greater Adria program u sklopu 70. Pulskog festivala nazvan je “prema kontinentu iz geološke prošlosti”, a prikazao je filmove “iz zemalja koje su Hrvatskoj kulturno ili produkcijski bliske, s naglaskom na kinematografije Mediterana te srednje i jugoistočne Europe”.
Program je ugostio i talijanski film “Amore” (“L’ultima notte di Amore”/”Last Night Of Amore”), prethodno u Hrvatskoj premijerno prikazan na FMFS-u, nakon regionalne premijere na FEST-u, tj.svjetske na Berlinaleu. Kriminalistički triler “Amore” pokazao se kao žanrovski festivalac, jedan od najžanrovskijih festivalskih uradaka prikazanih u novijoj povijesti Pule i FMFS-a.
Talijanski redatelj Andrea Di Stefano započeo je karijeru kao glumac (“Devet”, “Jedi, moli, voli”, “Pijev život”), a žanrovski zanat ispekao na solidnim filmovima “Escobar – Pakleni raj” s Beniciom Del Torom i “Doušnik” s Joelom Kinnamanom.
Di Stefano je naginjao mračnim krimi-trilerskim pričama i to nagnuće se još više osjeća u “Last Night Of Amore”, njegovom prvom redateljskom “made in Italy” filmu za koji je angažirao veliku talijansku zvijezdu Pierfrancesca Favina (“Želim nešto više”, “Suburra”, “Izdajnik”, “Najljepše godine”) s iskustvom u američkim produkcijama (“Anđeli i demoni”, “Svjetski rat Z”, “Utrka života”).
“Amore” djeluje kao američki žanrovski film talijanskog kolorita i dosad je Di Stefana najviše približio (neo)noiru. Ugođaj modernog noira evociran je u dojmljivoj uvodnoj sceni. Redatelj opipava noćni puls grada (Milano) dok kamera lebdi iznad dokova i krovova, prije nego što se zaustavi ispred prozora jednog stana. U tom stanu sprema se proslava iznenađenja za policijskog detektiva Franca Amorea (Favino) u režiji njegove mlade supruge Viviane (Linda Caridi).
Doznajemo da Amore sutra odlazi u mirovinu, da u 35 godina karijere nije nikog upucao i da je bio maksimalno pošten, unatoč tome što Viviana ima veze s mafijom preko daljeg rođaka Cosima (Antonio Gerardi). Ipak, zbog male penzije, Amore je pred kraj karijere pristao na ilegalni poslić u fušu da s kolegom Dinom (Francesco Di Leva) za lokalnog kineskog trgovca dijamantima isprati na aerodrom dvoje Kineza.
Stvari kreću kvragu kad ih zaustavi sumnjiva policajka i dođe do režijski umješno orkestrirane pucnjave u tunelu. Kinezi su mrtvi, kao i Dino i policajka (“Rekli su nam da nećeš pucati”). Hoće li se i kako Amore izvući iz zapetljane situacije tijekom posljednje noći karijere, razapet između mafije i korumpiranih pripadnika policije, isplati se doznati u iznadprosječnom noir krimiću kvalitetne režije/glume i nokturalne atmosfere.
Likovi su klasično noirovski postavljeni, za promjenu kao očajne duše izgubljene u tunelu milanskog podzemlja, gdje je “novac vragu brat”, a i Di Stefano osvježava njihove odnose, kao na primjeru Amorea i Viviane; ona možda “gleda previše sranja na TV-u”, ali nije da ne zna kako “ulice funkcioniraju drukčije”.
Kao poznavatelj američkog žanrovskog filma, Di Stefano se referira na likove s obje strane zakona, od policajaca (“Što ti misliš da si, Prljavi Harry?!”), do kriminalaca koji “ako idu na napušteni otok bivaju napucani” (“Carlitov način”). Finalni kadar naznačava bi li Amore mogao završiti kao Harry ili Carlito.