Boris Matić: Još se sjećamo kad je danas slavni oskarovac slikao 1000 ljudi koji su došli na njegov otkačeni prvijenac

Koji će filmovi s ovogodišnjeg, 22. po redu ZFF-a naslijediti prošlogodišnje filmčine poput ”Stranaca”, ”Prošlih života”, ”Kako se poseksati”... i zaslužiti mjesto na ”best of” listi festivala od 2003. naovamo? Potencijalnih kandidata ima, npr. ”Stvarna bol”, ”Emilia Perez”, ”Bijeg”, ”Susjedna soba”, ”Emmanuelle”, ”Do kraja života”... a tu su i neki mogući skriveni biseri. Razotkrijmo program s direktorom Zagreb Film Festivala Borisom T. Matićem i predstavimo ga čitateljima zajedno cjelokupnim izdanjem ZFF-a.

Jeste li zadovoljni 22. ZFF-om? Krije li program neka filmofilska iznenađenja?

- Jako sam zadovoljan cjelokupnim programom. I da nisam, vjerojatno bih to prešutio (smijeh), ali zaista se opet nekako sve lijepo posložilo. Iskreno, u prvoj polovici godine nam se nije činilo da će ”berba” ostvarenja koji zadovoljavaju propozicije našeg festivala biti dobra, a onda su se počeli pojavljivati super naslovi. Na kraju nam se opet dogodilo da su neki odlični filmovi koje smo razmatrali i koji su nam bili na popisu za pojedine programe morali otpasti. A filmofilskih iznenađenja ima raznih. Svakako bih skrenuo pozornost na dva litavska filma - ”Vikendica“ u glavnom programu te film ”Toksično“ u programu plus. Oba su laureati ovogodišnjeg festivala u Locarnu. Fascinantno je za tako malu kinematografiju da je imala dva filma u programu jednog od ”A” festivala i da onda oba još odnesu glavne nagrade. I pri tome su potpuno različiti.

Ima li poneka programska i ina novost za vjernu festivalsku publiku?

- Velika programska novost je da smo postali dio Mreže kratkih filmova Europske filmske akademije i da će se iz našeg međunarodnog programa kratkih filmova, ali i iz nacionalnog programa "Kockica" birati jedan od kandidata za nominaciju za nagradu EFA. To nam je jako drago i važno priznanje. A između još nekih programskih novosti izdvojio bih da smo naš novi-stari program plus, posvećen filmovima redatelja u usponu koji na inovativan i odvažan način istražuju teme odrastanja, vratili ponovno u kina i napravili ga natjecateljskim. O dobitniku nagrade odlučivat će poseban mladi žiri.

Vanesa Pandzic/Cropix

Što vam je najizazovnije prilikom kreiranja programa i je li taj izazov nakon korone postao sve veći? Nema straha za budućnost festivala kao takvih?

- Pronaći što bolje filmove različitih kategorija za različite programe. Onda iz užeg ”kruga” odabrati one koji na kraju završe u programu i odreći se nekih dobrih filmova. Kako smo mi u drugom dijelu godine, nekada nam je bio problem što su drugi hrvatski festivali prije nas mogli imati premijeru određenog filma, ali sad distributeri i producenti čuvaju filmove za ZFF. Od korone se domaća kina nisu oporavila, ali na nas to nema više baš nikakva utjecaja. Dapače. S obzirom na zatvorena gradska kina u Zagrebu, festivali, a ZFF ponajprije, ponovno su postali jedino mjesto gdje se pojedini filmovi mogu vidjeti.

Koliko vas koči to što su zatvorena dva zagrebačka kina, sinonim za ZFF koji je u njima doživio zlatno doba (”Europa, ”Tuškanac”), odnosno da je, još gore, pitanje kad će se otvoriti?

- Jako je žalosno da su oba mjesta koja spominjete zatvorena. Kino ”Europa” kakvog ga Zagrepčani pamte u proteklih 16 godina, od kojih je već pet i pol zatvoreno, bez ZFF-a ne bi ni postojalo. Strašno je što ne postoji niti alternativa u kojem se tijekom godine mogu vidjeti ”festivalski“ filmovi i što je dobar dio godinama stvarane publike nepovratno izgubljen. Kada će ta kina ponovno biti otvorena, zaista nemam pojma. A to više i nije pitanje za nas. Različite kuloarske priče se raspredaju po gradskim ulicama i to je jedini izvor informacija koje imamo. A one ne zvuče dobro. Navodno tek za nekoliko godina bi ponovno oba mjesta mogla otvoriti svoja vrata. Mi smo se za festival snašli, ali je ogroman problem plasmana ”festivalskih“ filmova tijekom godine. Mi smo u kinu ”Europa” posljednjih par godina dok smo upravljali njim i prije njegova nasilnog zatvaranja privlačili 130.000 gledatelja godišnje. Tuškanac vjerojatno pola od toga, pa vi računajte.

Kako je ZFF-u u multipleksu ”Cinestar” u posljednje vrijeme?

- Nama je suradnja s Blitz Cinestarom odlična i zaista se trude oko nas, a publika i autori se osjećaju fenomenalno zbog udobnosti fotelja i kvalitete projekcija koje nam dvorane u ”Cinestar Branimiru” nude. Naravno da nam svima nedostaje šarm prethodno spomenutih kina, ali mi se potrudimo da se naša festivalska publika u svim prostorima u kojima se održavamo osjeća posebno za vrijeme trajanja ZFF-a.

Kakav je odaziv kupnje ulaznica u pretprodaji?

- Cijenu ulaznica nismo mijenjali već dugo, dugo. Uz ova silna poskupljenja, nama su ulaznice tri, četiri ili pet eura. Ovisno o programu ili vremenu prikazivanja. I sve su u pretprodaji bile 1 euro jeftinije. Pretprodaja je išla sjajno i ”otišlo“ je deset posto više ulaznica od prethodne rekordne godine ZFF-a po prodanim ulaznicama. Napomenuo bih da još uvijek imamo i dosta programa koji su besplatni, kako u kinima, tako i online.

Tomislav Kristo/Cropix

Treći put zaredom festival otvarati hrvatskim filmom, i to ”Proslavom”, a imate i ”Šlager”. Koliko je ZFF napravio za promociju i razvoj hrvatskog filma, od kratkometražnog programa "Kockice" i mladih filmaša nadalje?

- Neću reći da je postalo pravilo da otvaramo festival domaćim filmom, ali eto, tako se dogodilo, pa je čast otvaranja 22. ZFF-a pripala Brunu Ankoviću i njegovoj ekipi s filmom ”Proslava“. I ja sam jako sretan zbog toga. Posebice jer se i ove godine radi o odličnom filmu napravljenom prema izvrsnoj knjizi našeg prijatelja Damira Karakaša. Znamo da zagrebačka publika s nestrpljenjem očekuje tu projekciju. U programu ”Ponovno s nama” prikazujemo i film ”Šlager”, rekao bih našeg gotovo ”kućnog“ redatelja Nevija Marasovića, čiji smo film i prošle godine imali u našem programu. To je jedan lijepi mali biser koji su Lana Barić, Janko Popović Volarić, Radislav Jovanov Gonzo i Nevio uz nekoliko suradnika sami iznijeli na svojim leđima bez ikakva početnog novca. Svaka im čast. A što se tiče promocije hrvatskog filma, neskromno vjerujem da smo napravili puno i da stalno radimo i više. I to na više različitih načina i kroz program i kroz našu Industriju i kroz naš portal Croatian.Film.

Spominjući "Kockice", opet imate filmove dalmatinskih filmaša, poput Josipa Lukića i Mladena Stanića?

- Za nas koji se bavimo ovim poslom zvuči nevjerojatno, ali nam se ove godine na ”Kockice” prijavilo 75 hrvatskih kratkih filmova. Kad se sjetimo da ih je na početku bilo jedva 15 ili 20, ovo je začuđujuća brojka. Nije nimalo lak zadatak bio izabrati njih osam koji će se natjecati za Zlatna kolica, ali i za moguću kandidaturu za nagradu EFA. No to je selektor ”Kockica” Vladimir Gojun odlično napravio i naravno da je opet uvrstio ”dalmatinske filmaše”. Uz Josipa Lukića, još jednog ”kućnog” autora ZFF-a kojem smo dosad prikazali četiri filma i koji je osvojio Zlatna kolica, ali i specijalno priznanje žirija, vraća nam se i Mladen Stanić koji je također laureat ”Kockica” od prije nekoliko godina. Budući da je Josip nedavno u Splitu završio snimanje svog dugometražnog debija, ovo mu je zadnji put da se natječe u ”Kockicama”, ali se nadamo da ćemo ga i dalje često gledati u dugometražnoj konkurenciji. No, za ZFF nisu važni samo filmaši iz Dalmacije. S nama su već drugu godinu i koordinatorica festivala Barbara Gregov te voditeljica ureda Lara Baković koje su jako bitne u malom stroju naše organizacije.

Vanesa Pandzic/Cropix

Kroz godine ste ugostili i mnoge filmove tada nepoznatih redatelja, pa i njih same, recimo Novozelanđanina Taiku Waititija (”Orao protiv morskog psa”) koji je u međuvremenu dogurao do Marvelovih blockbustera i Oscara. Što bi trebalo napraviti da Waititi danas posjeti ZFF?

- Za nekoga s njegovim današnjim statusom treba puno novca kako bi se podmirili troškovi dolaska i boravka njega i vjerojatno poveće svite koja bi s njim došla. Mi te novce nemamo. A i od samih početaka se držimo ideje da su redatelji koji dolaze s prvim ili drugim filmom naše zvijezde. Pa i plakat za prvi ZFF su bile roza i plava zvijezda s bibom ”oko vrata“. Lani, Selmi i meni kao upravi festivala je i dalje važnije da je Taika bio naš gost kad je za njega čuo manji broj ljudi i da se možemo sjetiti kako je fotoaparatom, ne telefonom, jer tada nije bilo pametnih telefona, s pozornice SC-a, nasmiješen i fasciniran, fotografirao preko tisuću ljudi koji su došli gledati njegov otkačeni prvijenac. Je li se on sjeća toga? Nemam pojma (smijeh). Ali vjerojatno ta fotografija još uvijek negdje postoji.

Za EFA-inu nagradu, popularnog Europskog Oscara, nominiran je ”Čovjek koji nije mogao šutjeti”, nagrađen u Cannesu, koji također prikazujete na ZFF-u. Može li po vama film dobaciti do nominacije za američkog Oscara?

- Film prikazujemo izvan konkurencije, budući da ga još puno ljudi želi vidjeti, a imamo i potrebu odati priznanje Nebojši, njegovim producentima i ostaloj ekipi za sve što su s filmom dosad postigli. Činjenica da su se iz Cannesa vratili sa Zlatnom palmom je ogroman, ogroman uspjeh. I još su puno nagrada osvojili, kao i nominaciju za nagradu EFA. Što se tiče Oscara, ja sam siguran da može dobaciti do nominacije, a nadam se i od sveg srca želim da stigne i do kraja.