Dvadeset i prvo izdanje Zagreb Film Festivala djeluje kao jedno od najbogatijih dosad. Puno se zvučnih naslova krije u glavnom i ostalim programima ZFF-a, a u Zagreb stižu sa Sundancea, Cannesa, Venecije i Berlina. “Anatomija pada”, “Priscilla”, “Prošli životi”, “Stranci”, “Kako se poseksati”, “Crveno nebo”, “Neobičan način života”, “Ne očekuj previše od kraja svijeta”, “Otet”, “20.000 vrsta pčela”, “Radikalno”, “Sami u Reykjaviku”... Tu su i hrvatski i regionalni filmovi “Sedmo nebo” i “Pamtim samo sretne dane”, tj. “Lost Country”, “Ekskurzija”, “Čuvari formule” i “Domaćinstvo za početnike”. Pravo vrijeme za tradicionalni intervju s direktorom ZFF-a Borisom T. Matićem.
- Jako sam zadovoljan programom koji smo ove godine “zatvorili” prije nego što je to uobičajeno, što nam je ostavilo prostora da ga najavimo tri tjedna pred početak festivala i tako omogućimo publici da se spremi za gledanje, odnosno da ima vremena izabrati svoje favorite. A je li jedan od najboljih programa dosad, procijenit će publika i kritika. Neki od vaših kolega su ga, nakon što smo objavili filmove, proglasili najboljim u povijesti festivala, no konačan sud će donijeti naša vjerna publika...
’Lov’ na filmove
Koliko dugo je trebalo da se kupe filmovi i složi program?
- Kao i svake godine, pripreme za idući festival počinju čim se prethodni zatvori, ali realan “lov” na filmove kreće početkom godine. Ja bih rekao da je “kuhanje” ovogodišnjeg programa trajalo nekih devet mjeseci uz intenzivan kraj kolovoza i rujan, kad dolazi do najtežeg dijela u kojem s producenticama i selektoricama ZFF-a Lanom i Selmom sastavljam konačan program i kada nam se najteže odlučiti koji će naslovi iz njega ispasti.
Postoje li još neki filmovi koje ste htjeli dobiti, a niste uspjeli?
Postoji samo jedan. Britansko-američki film “Utorak”, koji je režirala Daina O. Pusić, naša bivša sugrađanka i pobjednica “Kockica” (“Zvijer”, 2015.). Film je nedavno imao svjetsku premijeru i njegov distributer još uvijek sprema strategiju za daljnji plasman, pa nam ga nije mogao ustupiti. Nažalost, puno je više filmova koje smo mi morali odbiti, i to ne zbog njihove kvalitete, već zbog ograničenog broja naslova koje možemo prikazati u okviru festivala.
Koje biste filmove od gore navedenih najprije preporučili za gledanje?
- Naravno da postoje filmovi koji su mi draži ili koji su mi “više sjeli” prilikom gledanja, ali sam u nezahvalnoj poziciji direktora i selektora Glavnog programa, pa ih pojedinačno ne mogu izdvajati. To bi trebao svaki gledatelj prema svojim osobnim preferencijama učiniti. Na našem web-u i na našoj aplikaciji sve o njima piše, pa se uz malo truda i skrolanja može doći do pravog izbora. No, s obzirom na stanje s gradskim kinima u Zagrebu, gledateljima bih preporučio da odaberu manje poznate naslove jer će ZFF biti jedina prilika da ih vide. Veći dio “razvikanih” filmova će na kraju doći u distribuciju ili će završiti na nekoj streaming platformi.
Kako se hrvatska i regionalna kinematografija drže sa “strancima”?
- Odlično. U Glavnom programu dugometražnih filmova imamo jedan domaći film (“Sedmo nebo” Jasne Nanut) i tri manjinske koprodukcije (“Lost Country” Vladimira Perišića, “Domaćinstvo za početnike” Gorana Stolevskog i “Ekskurzija” Une Gunjak) koje su ujedno i regionalni filmovi i koji nam dolaze na festival s nagradama iz Cannesa, Locarna i Venecije. Svi su redom izvrsni. A festival zatvaramo “Čuvarima formule” Dragana Bjelogrlića, također nagrađenim u Locarnu, koji je prestižni filmski časopis “Variety” proglasio vrhunski izgrađenim povijesnim trilerom, uspoređujući ga pritom s “Oppenheimerom” Christophera Nolana. U našem drugom natjecateljskom programu “Ponovno s nama” prikazat ćemo i film “Pamtim samo sretne dane” Nevija Marasovića u kojem je svoju posljednju ulogu odigrao slovenski glumački velikan Radko Polič.
Dalmacija je opet u ZFF-ovu oku. U kratkometražnom hrvatskom programu “Kockice” ponovno imate splitske/dalmatinske filmaše poput Marka Jukića (“Čopor”), Paška Vukasovića (“Škafetin”) i Luke Galešića (“Dobro je, lijepo je”)...
- Gotovo je postalo pravilo da u “Kockicama”, pa i u drugim programima, prikazujemo filmove koji su snimani u Dalmaciji ili su njihovi autori iz Dalmacije. To nas jako veseli i pokazuje da je dalmatinsko filmsko stvaralaštvo već godinama u uzlaznoj putanji. I mi smo nedavno na otoku Prviću u Šepurinama završili snimanje filma “Nakon ljeta” u režiji Danisa Tanovića. Na otok smo predivno primljeni i njegovi stanovnici su nam bili velika podrška. Bilo je to izuzetno iskustvo i rodila su se nova prijateljstva. Film je trenutačno u montaži i bit će gotov u idućim mjesecima, ali mi smo već sad uvjereni da smo napravili odličan posao i da ćemo sljedeće godine na dobar način predstaviti Dalmaciju širom svijeta.
Kino ‘Europa’ bolna tema
ZFF je postao punoljetan i prema američkom zakonu: visoko 21. izdanje festivala...
- Lijep je osjećaj znati da nakon brojnih izazova koji su nas pratili posljednjih nekoliko godina, od zatvaranja kina “Europa”, pandemije i potresa, pa do ratnih sukoba u svijetu i raznih kriza kao posljedica svega nabrojenog, mi i dalje radimo ono što volimo. Također, prema interesu gledatelja, medija i stručne javnosti zaključujemo da smo i dalje aktualni i potrebni. Iskreno se nadam da će tako i ostati te da ćete mi slično pitanje postaviti i za deset godina (smijeh).
Prvi put u 21 godinu dio festivalskog programa odvijat će se u “Cinestaru” zbog privremenog zatvaranja kina “Tuškanac” radi post-potresne sanacije. Što očekujete od toga? Hoće li se festivalski filmovi uklopiti među blockbustere?
- Prvo trebamo istaknuti da je dosadašnja suradnja s ekipom iz “Cinestar Branimir Mingle Malla” za vrijeme priprema festivala bila i više nego zadovoljavajuća i uvjereni smo da će tako ostati do kraja. Filmove ćemo prikazivati u dvije dvorane na neki način odvojene od ostalih, pa tako i od njihovog redovnog programa. Veseli nas udobnost i vrhunska opremljenost tih dvorana, tako da će naša publika i autori čije filmove prikazujemo na neki način zbog toga i “profitirati”.
Kako gledate na to da Zagreb kao glavni grad Hrvatske, nakon već dugo vremena zatvorenog kina “Europa”, sada i “Tuškanca”, trenutno nema adekvatnu dvoranu za festivale i nekomercijalne repertoarne filmove, a i tko zna kad će je imati?
- To je jako bolna tema za nezavisnu filmsku scenu i njezine dionike, ali i za građane Zagreba. Ja sam nažalost jako pesimističan kada je u pitanju skora budućnost gradskih kina. Kino “Europa” je zatvoreno pred četiri godine i očigledno neće biti otvoreno još najmanje dvije, a koliko će trajati obnova kina “Tuškanac”, ne usudim se prognozirati.
Zbog zatvaranja kina “Europa”, pandemije i jačanja streaming platformi, već smo izgubili veliki broj gledatelja koje smo godinama stvarali i bojim se da će taj gubitak u budućnosti biti još veći. I nenadoknadiv. ZFF će, kao i ostali zagrebački festivali, pronaći svoj “dom” za vrijeme trajanja festivala i tu Grad Zagreb i njegovi uredi pomažu i pokušavaju pronaći rješenja, ali redovna, cjelogodišnja kinodistribucija nezavisnih filmova, uključujući i domaću produkciju, u najtežoj je situaciji u posljednjih 15 i više godina.
Aktualna gradska vlast zbog tisuća Zagrepčana, pa i državna zbog domaćih dugometražnih igranih i dokumentarnih filmova, hitno bi, doslovno sutra, morala u partnerstvu s filmskom zajednicom pronaći neko privremeno rješenje dok se ova dva spomenuta kina ponovno ne otvore. Ja sam uvjeren da je to moguće ukoliko kod njih postoji svijest o veličini ovog problema. I da se neki prostor, neko “vatrogasno” rješenje u kojem će se svakodnevno isključivo prikazivati filmovi, u Zagrebu može i mora pronaći.