Poliamorija ili višeljublje definira se kao "održavanje intimnih odnosa − romantične i/ili seksualne prirode − s više od jedne osobe, uz znanje i pristanak svih partnera", a razlikuje se od poligamije po tome što "odnos s trećim partnerima ne uključuje ili ne mora uključivati brak". Vidjeli smo dosta filmova o poliamornim ljubavnim trokutima počevši od "Julesa i Jima", kao što su "Sanjari", "Vicky Cristina Barcelona", "Troje"...
Finska redateljica Selma Vilhunen širi geometriju poliamorne ljubavi na četerokut u humornoj drami "Četvero malih odraslih" ("Neljä pientä aikuista"/"Four Little Adults"). "Četvero malih odraslih" imao je svjetsku premijeru na festivalu u Rotterdamu, odakle je stigao na FMFS i izazvao pozornost splitske publike odmah od uvoda i upoznavanja sa sredovječnim glavnim likovima.
Oni su palamentarna zastupnica Juulia (Alma Pöysti) i njezin suprug Matias (Eero Milonoff) koji radi kao župni vikar i drži propovjedi. Juuliju i Matisa zatječemo u seksu, dodatno začinjenom inhalirajućom drogicom.
"Voliš li me još?", odzvoni pitanje. Nesumnjivo, Matias voli Juuliju, ali voli i mlađu samohranu majku Enni (Oona Airola) otkako se sa njom nalazi već 18 mjeseci. Enni pita Matiasa voli li Juuliju i misli li se razvesti, a on joj na prvo pitanje odgovara potvrdno, na drugo negativno.
Doznavši ubrzo za suprugovu aferu, Juulia neutješno zaplače i emotivno se raspadne od razočaranja, iako Mattias tvrdi da je ne želi ostaviti. Međutim, kad pronađe knjigu o poliamoriji, Juulia predloži Mattiasu i Enni da nastave vezu, jednako kao što će njih dvoje nastaviti i s brakom. Dakle, nastavak s otvorenom vezom utroje umjesto prekida odnosa kao nešto od čega svatko od njih ima korist.
Trokut postaje četverokut kad Juulia u gay klubu upozna upozna mladog medicinskog tehničara, nebinarnog Misku (Vilhelm Blomgren), nakon čega stvari postaju još zanimljivije dok redateljica istražuje ne samo romantične zavrzlame aktera unutar poliamorne veze, nego i (finsko) društvo današnjice.
Za početak, Vilhunen pokazuje razliku u reakciji Juulije i Matiasa na otkrivenje da imaju drugog partnera. Mattias isprve pošizi od bijesa u sceni koja otkriva njegovu hipokriziju, što ne priliči jednom župnom vikaru. S druge strane, izgleda da Juulia nije slučajno zastupnica stranke jednakosti.
Redateljica prikazuje (poliamornu) ljubav i ljubomoru i kao rezultat osjećaja usamljenosti, a u jednoj sceni radi gotovo paralelni slalom između rutine u odnosu Matiasa i Enni te početka zaljubljivanja Juulije i Miske. Ipak, komplikacije nastaju kad se nametne pitanje tko (ni)je središnji lik u poliamornoj priči. Miska i požali da on i Enni nisu ravnopravni partneri, već ljubavnici iz sjene.
"Htjela bih nekome biti cijeli svijet", kaže Enni u filmu koji razbija neke ustaljene okvire. "Four Little Adults" ljulja temelje obitelji i tradicionalne monogamije, za što se zalažu Matiasovi roditelji, ali i preispituje "oboje se volimo i imamo još jednu osobu koju volimo" zakonitosti alternativne poliamorije. Film ima nešto bergmanovsko u sebi i moguće je da bi Ingmar Bergman osobno snimio jednu ovakvu psihološku dramu za (male) odrasle da je doživio 2010-e i 2020-e.
Vilhunen nema (još) dramsku "težinu" Bergmana, ali režira zbivanja prilično sigurnom rukom i suptilno politizira ljubavnu priču karakterizacijom glavnih likova, napose Juulije (parlamentarka), Matiasa (pastor) i Miske (nebinarna osoba). Dodatna zanimljivost jest da je "Četvero malih odraslih" u sprezi s prijašnjim redateljičinim filmovima o odrastanju mladih "Little Wing" i "Stupid Young Heart". Nije čudno da "malim odraslima" netko u jednom trenutku poželi dobrodošlicu u svijet odraslih.