Kvazi-nastavak jednog od najboljih akcijskih trilera devedesetih stavio je u prvi plan saveznog šerifa Tommyja Leeja Jonesa, “velikog Sama Gerarda”. Sam je promaknut u glavni lik “Čuvara zakona” (“U.S. Marshals”, 1998.), nakon što je bio sporedan u “Bjeguncu” i ukrao show loveći doktora Richarda Kimblea u izvedbi Harrisona Forda.
“Imamo bjegunca”, uskliknuo je savezni šerif došavši na poprište prometne/željezničke nesreće i naredio pretragu “svake benzinske postaje, zgrade, skladišta, farme, kokošinjca, pseće kućice...”. To je bilo dosta da Jonesov “tough guy” lik uđe u legendu, čemu su doprinijeli i njegovi sarkastični komentari Kimbleovih nemogućih akcijskih pothvata poput skoka s brane (“Izveo je Petra Pana”) ili reakcija na doktorove tvrdnje kako nije ubio vlastitu suprugu, nego je to napravio “jednoruki čovjek”.
“Nije me briga”, slegnuo je ramenima Sam. Akcijski trileri imali su niz “wrong man” junaka od filma “Sjever-sjeverozapad” naovamo, ali Gerard je bio jedinstven lik u širem žanru. Moguće da je zato Jones i dobio Oscara u kategoriji sporedne muške uloge, unatoč snažnoj konkurenciji poput Ralpha Fiennesa (“Schindlerova lista”), Johna Malkovicha (“Na vatrenoj liniji”) i Petea Postlethwaitea (“U ime oca”).
Snimiti nastavak sa Samom, bez Kimblea, veliko je priznanje Jonesu, posebice što su “Čuvari zakona” nastali u vrijeme kad Hollywood nije toliko patio od “franšizacije” i toga da sporedni likovi dobivaju samostalne filmove. S druge strane, bilo bi odveć nategnuto posezanje za pričom da se Kimble ponovno oženio i dao u bijeg optužen za smrt druge supruge, ovaj put od strane dvorukog čovjeka.
Kimblea više nema, ali ulogu bjegunca je preuzeo Mark Sheridan kojeg glumi akcijska zvijezda Wesley Snipes (“Putnik 57”, “Demolition Man”, “Blade”), a njegov bijeg u svrhu pronalaska onoga tko mu je smjestio, dokazivanja nevinosti i skidanja ljage sa svoga imena nema veze s ubijanjem supruge ili neke druge bliske osobe, već s ubojstvom specijalnih agenata i zavjerom u redovima američke vlade/prodajom “top secret” informacija Kinezima.
Zbog te promjene “U.S. Marshals” nije ni blizu emotivno angažiran za bjegunca, posredno i gledatelja, kao “The Fugitive”. Ipak, scenarist John Pogue (remake “Rollerballa”) nije se puno odmaknuo od strukture/formule prethodnika i nalazi mu se za petama.
Šerif i ovog puta kaže “Imamo bjegunca”, što dođe kao njegov “I’ll be back”, “Yippie-ki-yay, motherfucker” ili “Prestar sam za ova sranja” (serijali “Terminator”, “Die Hard” i “Lethal Weapon”), nakon čega kreće u lov sa zamjenikom Cosmom Renfrom (Joe Pantliano) i ostatkom tima kojem se pridružuje agent Royce (Robert Downey Jr.).
Spektakularni sudar teretnog vlaka i autobusa koji prevozi zatvorenike, a omogućio je Kimbleu bijeg, sada je zamijenjen rušenjem “Con Air” zrakoplova. Namjesto Kimbleova skakanja s brane imamo Markov skok s krova zgrade na jureći vlak pomoću kabela. I jedna i druga akcijska scena “Čuvara zakona” prilično su dostojne originala i milina za oči umorne od piksela.
Redatelj Stuart Baird nije Andrew Davis (“Zakon šutnje”, “Iznad zakona”, “Pod opsadom”), ali akciju režira zanatski precizno za nekoga tko se kao montažer dvaput nominiran za Oscara kalio na mnoštvu širežanrovskih klasika (“Superman”, “Planet prokletih”, “Smrtonosno oružje”, “Smrtonosno oružje 2”, “Umri muški 2”, “Prljavi igraju prljavo”, “Obračun u Malom Tokiju”) i potom kao redatelj debitirao s “Konačnom odlukom” prema preporuci ekipe “Lethal Weapon” serijala.
Baird je za montažera angažirao Andrzeja Bartkowiaka (“Dan ludila”, “Brzina”, “Danteov vrh”, “Đavolji odvjetnik”, “Smrtonosno oružje 4”) i kao redatelj radi što može s scenarijem kojemu ne ide u prilog referiranje na superiornijeg prethodnika i pokušaj pretvaranja Gerarda u akcijskog junaka na tragu Johna McClanea (“Die Hard”) ili čak protagonista akcijske komedije.
Sjetimo se da je Sam u uvodnoj sceni skriven u kostimu kokoši, kao da bi se u paralelnom akcijskom svemiru mogao potući s negativcem pod mask(ot)om pingvina iz “Iznenadne smrti”; poveznica s Van Dammeom je glumac Donald Gibb (“Krvavi sport”) u maloj ulozi kriminalca.
Na Gerardovu/Jonesovu mjestu, u ovoj priči, gotovo da je mogao biti i netko drugi, ali pozivanje na “Bjegunca” podsjeća da je to on. Međutim, “U.S. Marshals” tek povremeno uspijeva dosegnuti izvornu akcijsko-trilersku energiju i tenziju tijekom igre mačke i miša između bjegunca i progonitelja pa traži kompenzaciju u “twistu” vezanom za izdajnika u redovima pozitivaca itd.
Film je korektan, vrlo gledljiv, ali i počesto rutinski i ravnodušan. Ako Gerard u “Čuvarima zakona” nije rekao “I don’t care”, neki gledatelj bi to možda mogao reći umjesto njega. Za bjegunca Kimblea smo brinuli, za Sheridana nas nije toliko briga.