Konkurenciju Wesleyju Snipesu kao Bladeu za najkulerskiji akcijski "partibrejkerski" ulazak u klub još uvijek pravi ikonički azijski glumac Chow Yun-Fat u "Elitnim ubojicama" ("The Replacement Killers", 1998.). Yun-Fat ima "entrance" par excellence u svom prvom američkom filmu i ušetava u klub nošen partijanerskom skladbom "Keep Hope Alive", elektroničkog sastava The Crystal Method, lagano došeta do svojih meta, izvadi metak i stavi ga na stol.
Metak je Yun-Fatova posjetnica, njegov "trade mark" je tzv. gun-fu kao svojevrsna borilačka vještina s vatrenim oružjem, otprilike kao što su to šake i kung-fu za Jackieja Chana. Bit će pucnjave i bang – meci počinju letjeti jedan za drugim, a Yun-Fat plesati akcijski balet u "stylish" dizajnerskom odijelu, čiji sako vijori u usporenom pokretu dok on eliminira mete, izgledajući kao da je Alain Delon postao heroj akcije i "zen master".
Na vrhuncu scene Yun-Fat je kadriran u trostrukom odrazu zrcala, poput Brucea Leeja u "Enter The Dragon", da ga što bolje upamte gledatelji koji još nisu (bili) upoznati s njegovim azijskim akcijskim filmovima u režiji Johna Wooa poput "Bolje sutra", "Ubojice" i "Žestokog policajca".
Nakon što je Woo stigao u Hollywood i režirao "Tešku metu", "Slomljenu strijelu" i "Čovjeka bez lica", upoznavši zapadnjačku publiku s "gun-fu" akcijašenjem, bilo je pitanje dana kad će stići i Yun-Fat, posebice kad je led probio Chan ("Velika gužva u Bronxu").
Woo je kao producent "Elitnih ubojica" sigurno kumovao Yun-Fatovu dolasku u Hollywood, gdje je zatim snimio i "Potkupljivača", a glumac nastupa u ulozi kineskog imigranta u SAD-u Johna Leeja, koji ima dugove prema mafijašu Terenceu Weiju (Kenneth Tsang) s obzirom da mu je ovaj pomogao da dođe u Ameriku.
Nakon što Weijeva sina ubije policajac Stan Zedkov (Michael Rooker), Lee dobiva zadatak da eliminira njegova dječačića, ali odbije to učiniti i mora snositi posljedice, tj. vratiti se u Šangaj prije nego što mu mafijaš pronađe majku i sestru za odmazdu pa u potrazi za putovnicom, kao "hodajuća meta", stiže do krivotvoriteljice Meg Coburn (Mira Sorvino, onda friška osvajačica Oscara za "Moćnu Afroditu").
Kad Weijevi ljudi mecima pokucaju na vrata Megine kancelarije, jasno je da se nije samo Yun-Fat efektno predstavio s "The Replacement Killers", nego i redatelj Antoine Fuqua, kojemu je to bio filmski prvijenac nakon režije videospotova poput Cooliova "Gangsta‘s Paradise". U scenama lišenima akcije, odnosno "gangsterskih sranja u Kineskoj četvrti", kako slikovito opiše Meg, vidljivo je Fuquino neiskustvo u radu s glumcima, kojima odmaže i scenarij sa skromnom profilacijom likova.
"Ovo je bilo puno lakše kad su pucali na nas", veli Meg prilikom pokušaja stvaranja romantičnog trenutka između nje i Leeja. Ipak, kad krene propulzivna akcija, Fuqua je pokazao da će postati jedan od najsolidnijih akcijskih režisera novog milenija ("Dan obuke", "Suze boga Sunca", "Kralj Arthur", "Savršena meta", serijal "Pravednik", "Sedmorica veličanstvenih").
Ako "Elitni ubojice" nisu Fuquin najbolji film, svakako su najstiliziraniji. Posrijedi je praznik za oči, naročito kad se u obzir uzmu današnje streaming akcije: Fuqua je pristupio režiji kao da Tony Scott režira "vuovski" akcijski film, što potvrđuje nekoliko umjetničkih kadrova spotovske vizualnosti.
Do kraja devedesetih mnogi su američki filmaši kopirali baletnu "slow motion" akciju u stilu Wooa, ali Fuqua je to učinio najuvjerljivije, možda i zato što je imao tu sreću da se Yun-Fat nalazi ispred njegove kamere. No, "ne brkaj sreću s vještinom", kaže Wei, zbog čega i odluči angažirati profesionalce Leejeva talenta (Til Schweiger, Danny Trejo).
Fuqua vješto režira i koreografira akcijske scene, osobito rešetanje u autopraonici, igraonici i kinu. Lee u ležaljci na kotačima za mehaničare klizi po praonici i puca u Weijeve plaćenike, nakon pucnjave u igraonici proklizat će ispod automobila u bijegu od metaka i zakočiti s cijevi pištolja, a naći će se i ispred kinoplatna kao akcijska zvijezda. Svaka scena akcije fina je posveta Woou, ali i Yun-Fatu. Posveta u usporenom pokretu.