Bela Lugosi je mrtav, pjevaju novovalni gotički postpunk-rokeri Bauhaus u početnim taktovima dugometražnog kinoprvijenca Tonyja Scotta "Glad za krvlju" ("The Hunger", 1983.). Inspiriran istoimenim romanom Whitleyja Striebera, Scott objavljuje smrt legendarnog tumača Drakule, ali i klasičnog vampirskog filma.
"Glad za krvlju" predstavlja nove-stare vampire za osamdesete i modernizira vampirski film kao takav pa nije čudno da smo do kraja dekade na njegovu valu dobili "Izgubljene dječake" i "Blizu tame". Zaboravite Drakulu Bele Lugosija i Christophera Leeja, čak i Franka Langelle s kraja sedamdesetih.
U Scottovu revizionističkom filmu nema vampira ogrnutih u plašteve koji stoluju u dvorcima. Nema tradicionalnih raspela, niti očnjaka. Kvragu, ni riječ "vampir" se ne izgovara. Jedinst...