Najbliže što je Jackie Chan došao tome da glumi u filmu sa Sylvesterom Stalloneom zbilo se 1993., kad mu je ponuđena uloga negativca u "Demolition Manu". Međutim, Chan je ulogu odbio zato što je smatrao da ga njegova publika ne želi gledati kao "bad guya".
Nakon nesuđene suradnje, Sly i Jackie gledali su kako da snime nešto zajedno. Tako je Chanu bila ponuđena uloga u "Plaćenicima 2" među legendama akcije poput Arnolda Schwarzeneggera, Brucea Willisa, Jean-Claudea Van Dammea, Chucka Norrisa..., ali snimanje se poklopilo s njegovim filmom "Chinese Zodiac".
Uslijedila je ponuda i za "The Expendables 3" i to se nakratko činilo da će biti to. Jackie je baš za "Slobodnu" u Cannesu 2013. izjavio "Nadam se da ću krenuti u zajedničku akciju sa Stalloneom", ali i istaknuo da želi "veliku ulogu".
Kako u "Plaćenicima 3" nije bilo velike uloge zbog njihove ansambl prirode, Chan se povukao iz projekta i pitao Slya: "Zašto ne bismo u filmu bili samo ti i ja?" Ovo "samo ti i ja" zamalo se i dogodilo nekoliko godina kasnije, 2017., kad su Sly i Jackie napokon sami trebali udružiti snage za akcijski spektakl "Ex-Baghdad" težak 80-ak milijuna dolara i naslovljen tako da valjda podsjeti na "EX" serijal. Nažalost, opet ništa.
Sly morao odustati zbog snimanja "Creeda II", ali projekt je već bio financiran i Stallonea je brže-bolje zamijenio nabildani akcijaš John Cena koji se nakon titule "Matta Damona na steroidima" pokušava pozicionirati kao novi Arnie i njegovati sličan akcijsko-komični tajming.
"Ex-Baghdad" se snimio do isteka 2018. i proveo dobrih pet godina na čekanju distribucije dijelom i zbog korone, mijenjajući naslove (npr. "Project X-Traction", što je otpalo kad je 2020. izašao "Extraction") prije nego što je naslovljen "Hidden Strike", podsjećajući na Chanov "First Strike".
Kinodistribuciju je na kraju dočekao samo u Singaporu i Ujedinjenim Arapskim Emiratima i doživio premijeru na Netflixu, uklapajući se u pretežno generičku streaming ponudu gledljivih i zaboravljivih akcijskih blockbustera, oslonjenih na mahom neuvjerljive računalne efekte (npr. "Sivi čovjek").
Gledajući "Hidden Strike" čovjek poželi što se nije snimio devedesetih s Chanom i Stalloneom. Tad bi akcija bila kaskaderska umjesto većinski kompjuterska/zeleno-ekranska i film bi producirao jedan hollywoodski studio, a ne pet do deset mahom kineskih kompanija koliko ih se dalo izbrojiti na početku filma.
"Hidden Strike" je holivudizirani kineski blockbuster, još jedan takav u Jackiejevoj karijeri nakon zaboravljive akcijske komedije "Spašavaj se tko može" Rennyja Harlina, gdje je bio sparen s Johnnyjem Knoxvilleom. To dođe kao svojevrsna inverzija Chanovih filmova s prijelaza milenija, kad je snimao hitove ("Gas do daske") u Hollywoodu s američkim zvijezdama (Chris Tucker) i redateljima (Brett Ratner).
Sada se u Kinu dovode američke zvijezde (Cena) i redatelji (Scott Waugh nakon Harlina). No, dok se Harlin nastojao držati Jackiejeve stare kaskaderske škole, Waugh se kompjutorski raspojasao. Teško se sjetiti čistog akcijskog filma s pretjeranijom uporabom kompjutora i zelenih ekrana od "Hidden Strike".
Ne bi to bio problem da pikseli ne pucaju po šavu i da "green screen" nije preočit u inače dobro zamišljenim i koreografiranim scenama potjera kroz pustinjsku "autocestu smrti" s pješčanim olujama i piruetama eksplodirajućih vozila s mlaznim motorima, što stvara dojam sveopće artificijelnosti, za razliku od friške "Misije Kandahar", "Johna Wicka 4" ili nove "Nemoguće misije", krajnje suprotan najvećem akcijskom uzoru za "Hidden Strike" – "Mad Max: Fury Road".
Mahnitanje CGI-jem nakratko se utišava kad se sretnu likovi Chana i Cene, Zmaj Luo i Chris Van Horne. Specijalac Zmaj Luo nalazi se na misiji visokorizičnog izvlačenja radnike iz kineske naftne rafinerije u Iraku i prebacivanja 498 ljudi do sigurne Zelene zone.
Naime, "Hidden Strike" zamišlja (moguću) blisku budućnost "naftnih ratova", ali ta intrigantna okosnica priče samo je površna i trasira Luoa na "najopasniju cestu u zemlji" ("najbrži put do Zelene zone"), kamo će on sresti s plaćenikom Chrisom. Jednom kad se to dogodi, "buddy" dinamika glumaca osvježava zbivanja.
Jasno, prije nego što se ujedine protiv plaćeničkog negativca Owena Paddocka (Pilou Asbæk), Luo i Chris najprije će se potući u sceni nalik žestokom okršaju Jeta Lija i Dolpha Lundgrena u "EX1", samo s obilatijim "matrixovskim" prkošenjem gravitaciji uz pomoć nevidljivih žica.
Zabavni su trenuci kad njih dvojica pokušavaju signalima komunicirati na daljinu, jedan drugome napuniti šaržer "u letu" ili se dogovaraju tko je bliže sanduku s ručnim bombama, a netko će prerano izvući iglu na eksplozivnoj napravi. Ipak, centralna sekvencija pripada Jackieju i Waugh je orkestrirao njegovu najbolju borilačku scenu u zadnje vrijeme (ključne riječi: mjehurići protupožarne pjene). Sekvencija je još impresivnija uzimajući u obzir da je Chan na snimanju filma imao 64 godine.