‘Krivi spoj‘: ‘Dejt‘ iz snomorice

Publicitet kratke priče "Cat Person" Kristen Roupenian o "krivom spoju" dvadesetogodišnje studentice sa starijim muškarcem bio je golem kad je objavljena u "New Yorkeru" u prosincu 2017. godine. Priča je ubrzo postala viralna i svi su o njoj naveliko raspredali na društvenim mrežama, dijeleći vlastita loša iskustva "dejtanja". Popularnosti priče kumovao je i tajming s obzirom da je izašla u vrijeme kad je #MeToo pokret hvatao zamah.

Nije, tako, iznenađujuće da se priča nekoliko godina kasnije dobacila i do filma koji uvodnim citatom poznate spisateljice Margaret Atwood ("Sluškinjina priča") otkriva da će potencirati #MeToo kontekst i nadovezati se na "Djevojku koja obećava", "Millerovu djevojku" i slične provokativne filmove o odnosima spolova u današnje vrijeme.

"Muškarci se boje da će im se žene smijati. Žene se boje da će ih muškarci ubiti." – stoji u citatu. "Krivi spoj" ("Cat Person") pozicioniran je između ključnih riječi Atwoodičina citata, "smijanja" i "ubijanja", kao crnohumorna romantična komedija s elementima psihološkog horor trilera.

Uradak redateljice Susanne Fogel ("Špijun koji me je napucao"; napisala scenarij za "Booksmart") i scenaristice Michelle Ashford ("Operacija Mincemeat") započinje kao "indie" rom-com s prepoznatljivim toponimima žanra, uključujući i feministički nastrojenu prijateljicu junakinje (Geraldine Viswanathan).

Dvadesetogodišnja studentica Margot (Emilia Jones, sve popularnija nakon nastupa u Oscarom nagrađenoj dramediji "Coda") voli filmove i u slobodno vrijeme radi na blagajni malog kina koje često vrti stare horore i uopće klasike poput "Američkih grafita". U kino često dolazi visoki, stariji muškarac Robert (Nicholas Braun; rođak Greg iz "Naslijeđa") i zaintrigira Margot toliko da ona mašta o tome da mu se pridruži(la) na projekciji.

Nakon kraćeg flerta Robert pita broj i njih dvoje započnu intenzivno dopisivanje koje, čini se, vodi prema "dejtu" iz snova i mogućoj vezi. Pa ipak, njihov prvi kvazi-spoj rezultira snomoricom kad spletom okolnosti ostanu zaključani u predavaonici Margotine profesorice (Isabella Rossellini), nakon čega se dogovore da to neće ni zvati "dejtom".

Tada je već jasno da Margot ima bujnu (filmofilsku) maštu pa zamišlja košmarne hororske scenarije i Roberta kao mogućeg serijskog ubojicu, pitajući se bi li to doista mogao i biti kad djeluje potencijalno pasivno agresivan i da nije jedan od onih koji ne bi mrava zgazili (jednog je speštao rukom u predavaonici), premda se predstavlja kao "old fashion gentleman" i "na neki način" čini da je "nice guy".

Film još uvijek uspijeva zadržati obrise romantične komedije i vodi do pravog "dejta", kad Robert i Margot odu u kino na "Imperij uzvraća udarac". No, postupno postaje jasno da ovi filmofili baš i ne vole iste stvari: Margot nije fan "Ratova zvijezda" i krivo navodi naslov drugog "Indiane Jonesa", a Robert zna za Hayaoa Miyazakija, ali nije nikad gledao "Avanture male Chihiro" i nije od "filmova s titlovima".

To što Robert uživljeno gleda "Empire Strikes Back" po tko zna koji put i ne reagira na Margotine romantične podražaje u sceni s Hanom Solom i princezom Leiom može se prepisati fanovskoj zaluđenosti nekim filmom, ali grozan, nelagodan poljubac, ozbiljni ekvivalent blesavom ljubljenju Charlieja Sheena i Valerije Golino u parodiji "Kakvi frajeri 2", zvono je za uzbunu s obzirom na to koliko on ima godina (preko 30).

Još je nelagodniji seks u sceni bez presedana koju Fogel režira sa spasonosnim humornim odmakom, citirajući "Annie Hall" kad Margot izađe iz svoga tijela i razgovara s drugom verzijom sebe da lakše podnese situaciju. Dotad, "Krivi spoj" daje prilično umješnu opservaciju "dejtanja" u moderno doba ("uživo" su stvari drukčije nego preko poruka) i kompleksnosti suvremenih muško-ženskih odnosa s naglaskom na (ne)razumijevanje i ono što akteri pomisle u datom trenutku, ali ne izgovore.

Međutim, Fogel radi zaokret u posljednjoj trećini i završnica nadopunjuje priču iz "New Yorkera" eskalirajući u prenaglašenu hororsko-trilersku inačicu "Kobne privlačnosti" s modernim dodatkom motiva toksične muškosti. "Cat Person" toliko je pretjeran u finalu da izgleda kako bi cijeli film mogao biti ilustracija Margotinih košmarnih zamišljaja.