Love/hate odnos prilično je lako gajiti s francuskim "hardcore" hororom "Krvava romansa" ("Haute Tension", 2003.) zbog završnog preokreta filma koji je imao dvojni engleski naslov "High Tension" i "Switchblade Romance". Preokret je takav da može podijeliti gledatelje na ljubitelje i mrzitelje "Krvave romanse", a u ovom tekstu će neminovno biti spomenut, stoga ako niste još gledali film, radije se vratite čitanju nakon što ga pogledate.
Potpisnik ovih redaka dao je debitantskom hororu režisera Alexandera Aje jednu zvjezdicu na prvo gledanje u realnom vremenu. Nije film mrzio (rijetko baš neki i "mrzi"), ali smatrao je da nagli preokret bio van svake pameti i poljuljao temelje dobrog "slashera" u režiji žanrovski talentiranog filmaša s osjećajem za titularnu "visoku napetost" koja se može rezati britvom.
Na drugo gledanje, ocjena je znatno narasla kad je preokret bolje sjedao na mjesto i imao tzv. unutarnjeg smisla zahvaljujući Ajinim tragovima za ono što slijedi, posutima od samoga početka filma punog nekih dualnosti. Ocjena je ostala visoka i na najnovije treće gledanje.
Horor s preokretom doživio je definitivni preokret u revalorizaciji, a i cijela dvojna love/hate podjela nalazi uporište u (ljubavnoj) hororskoj priči o krizi identiteta i podijeljenoj ličnosti. "Haute Tension" se otvara scenom tipičnom za "slashere" u kojoj jedna okrvavljena djevojka bježi kroz šumu od nekoga.
Ona je Marie (Cecile De France) i upravo se budi iz sna ležeći na zadnjem sjedištu auta. "Ne mogu vjerovati što sam sanjala", kaže ona prijateljici Alex (Maïwenn) s kojom odlazi na vikend izvan grada kod njezine obitelji. "Bila sam u šumi, trčala bosa, ozlijeđena. Što sam više trčala, to sam više osjećala da mi se bliži", priča Marie.
"Tko je tip koji te ganjao?", pita Alex. "Nije tip, to sam bila ja. To je najluđe od svega. Ja sam ta koja je trčala za samom sobom", zaključi Marie. Istovremeno s putovanjem dviju studentica, Aja predstavlja starog, neimenovanog dijaboličnog ubojicu s kamionetom (Philippe Nahon) u krajnje morbidnoj "blow job" sceni.
To što ubojicu glumi Nahon, mesar iz filma "Sam protiv svih" Gaspara Noea ("Nepovratno"), sugerira da je Aja svjesno nastavio poetiku tzv. francuskog ekstremizma i s hororski ekstremnom "Krvavom romansom" pripremio teren za "Granice", "Carski rez" i "Mučenice", rušeći barijere "R" predikata.
Putovi ubojice i studentica ispreplest će se u izoliranoj kući kod Alexine familije. Prije nego što ubojica pozvoni na vrata u gluho doba noći s britvom u ruci, Marie se sjedeći izvan kuće voajerski zagleda kroz prozor u Alex pod tušem i potom masturbira na krevetu, zasigurno misleći na nju.
Lezbijska ljubav je implicirana, ali je i jednosmjerna: zaljubljena je, čini se, samo Marie, djevojka s kratkom dječačkom frizurom a la "Rosemaryna beba". Upravo tad, ubojica ulijeće u kuću i pobije cijelu obitelj na iznimno brutalan način (dekapitacija kredencom!), sve osim Alex i Marie.
Alex je oteta, a Marie se uspjela sakriti i prilikom sakrivanja se, sugestivno, zagledala u lutku nacikle glave. Kad se na kraju otkrije da je – za svaki slučaj još jedno upozorenje za "spoiler" – Marie zapravo ubojica i da je napravila sve što je napravila kako bi ona i Alex mogu biti same, bez ikoga, daleko od svijeta, ovakvi detalji idu u prilog tom otkriću, odnosno preokretu uvedenom da psihologizira klasični "slasher" i dade mu veću težinu.
Primjerice, u sceni kad Marie sakrivena iza vrata ormara gleda kako ubojica masakrira Alexinu majku, ona ustvari gleda samu sebe, razapeta između svoje dvije ličnosti, balansirajući na rubu britve. A kad se Marie u završnici, prije obznanjenog preokreta, bori s ubojicom, ona se bori sa samom sobom i pokušava ubiti unutarnju zvijer. Zbivanja su sagledana iz Marieine podvojene perspektive, tj. sve se odvija u njezinoj ludoj glavi, od ljubavi do ubojstava.
Aja se time naslonio na trendovske preokrete na prijelazu milenija "Šesto čulo", "Klub boraca", "Identitet"), ali posrijedi je jedinstvena internalizacija "slashera" s kojim se redatelj poigrava i subvertira ga uz nekoliko finih posveta klasicima bez autoironičnog "screamovskog" namiga (fanovi žanra prepoznat će referencije na "Noć vještica", "Teksaški masakr motornom pilom", "Zlu smrt", "Autostopera"...).
Marie hoda po na rubu dualnosti i u završnici se nepovratno pretvara iz naizgledne "kraljice vriska" u "slasherskog" ubojicu s cirkularom u rukama. Završni dio filma je iskrivljena manifestacija njezinog "slasherskog" sna iz uvoda – francuski masakr motornim cirkularom.