StoryEditor
Film & TVCINEMARK OBLJETNICA

LET IZNAD KUKAVIČJEG GNIJEZDA Dva loša ubiše ‘Miloša‘

30. studenog 2020. - 22:34
Archive Photos

Peterostruka pobjeda "Leta iznad kukavičjeg gnijezda" (1975.) na dodjeli Oscara snažno je odjeknula sredinom sedamdesetih godina prošlog stoljeća i, retrospektivno gledano, napravila prekretnicu za buduće oskarovske filmove. Bio je to prvi "movie" koji je osvojio "velikih pet" zlatnih kipića nakon nešto više od 40 godina, koliko je proteklo od Caprina "Dogodilo se jedne noći".

"One Flew Over The Cuckoo's Nest" trijumfirao je na Oscarima u najvažnijim kategorijama – najbolji film, režija (Miloš Forman), glavna muška i ženska uloga (Jack Nicholson, Louise Fletcher) i scenarij (Lawrence Hauben, Bo Goldman); sličnu berbu ponovit će opet tek "Kad jaganjci utihnu".

FILM: One Flew Over The Cuckoo's Nest; drama; SAD, 1975. REŽIJA: Miloš Forman ULOGE: Jack Nicholson, Louise Fletcher OCJENA: *****

Uspjeh je tim veći što je "Let iznad kukavičjeg gnijezda" imao snažnu konkurenciju u "Raljama", "Pasjem popodnevu", "Barryju Lyndonu" i "Nashvilleu", a Forman u vrhunskim redateljima zadnjih triju filmova u nizu, Sidneyju Lumetu, Stanleyju Kubricku i Robertu Altmanu te Federicu Felliniju ("Amarcord").

Pobjeda "One Flew Over The Cuckoo's Nest" u takvoj konkurenciji pokazala je smjer za oskarovske drame u nadolazećim godinama, takoreći onako kao što je "Jaws" to učinio za blockbustere. Naime, redatelji i producenti shvatili su da drama u utrci za Oscara obavezno mora imati najmanje jednu povišenu "feel good" scenu koja će razgaliti publiku, najčešće velikodušnom, humanom gestom nekog lika.

Ekranizirajući istoimeni roman Kena Keseyja, Forman je režirao barem dvije takve sekvencije, počevši od imaginarne utakmice bejzbola, u kojima pridošlica u državnoj ustanovi za mentalno oboljele Randle Patrick McMurphy (Nicholson) nakratko daje pacijentima da osjete okus slobode i dobiju prividan osjećaj življenja drukčijeg, normalnijeg života.

Podsjetimo se, u prvoj, boljoj i prirodnije uklopljenoj sceni McMurphy preuzima ulogu sportskog komentatora i prenosi uskraćenu utakmicu pacijentima koji se okupljaju oko ugašenog televizora. U drugoj sceni, lijepoj, no pomalo "na silu" emotivno izvojevanoj, McMurphy bježi iz umobolnice i odvodi pacijente na ribički izlet.

Tzv. oskarovska scena rođena je u "Letu iznad kukavičjeg gnijezda", a njezin dalekosežan utjecaj može se osjetiti u "Oscar friendly" dramama osamdesetih (npr. "Društvo mrtvih pjesnika"), devedesetih ("Iskupljenje u Shawshanku") i predmilenijskih ("Prekinuta mladost" kao ženski/mladenački odgovor na Formanov film).

Međutim, "One Flew Over The Cuckoo's Nest" samo je postavio temelje za oskarovske scene i drame prije nego što je ta kovanica uopće bila iskovana. Uspoređen s mnogim kasnijim oskarovskim dramama, Formanov klasik iznimno je realističan i minimalno manipulativan u izazivanju emocija.

Jer, u svakom je kadru vidljivo da je iza kamere stajao čovjek kojemu realizam nije stran, autor koji je pristao snimiti film s temama/motivima po mjeri svoga autorstva i životnog nazora, a ne obratno, da je prihvatio ponuđeni posao samo kao jednu u nizu redateljskih gaža.

Pokojni Forman došao je u Ameriku iz Europe/Češke, gdje je snimao ljudski realistične, društveno-kritičke filmove unutar "novovalovske" čehoslovačke kinematografije ("Crni Petar", "Ljubavi jedne plavuše", "Gori, moja gospođice"), prethodno ispekavši zanat na – dokumentarcima.

Angažman naturščika u ulogama slobodoumnih i buntovnih autsajdera i sve samo ne konformističkih likova, pobuna i podizanje glasa protiv autoriteta, sukob duševnog i društvenog, odnosno pojedinca/individualca i društva, sve je to Forman prenio u "Let iznad kukavičjeg gnijezda". Kamera je neprimjetna, no sveprisutna u dokumentarnoj "muha na zidu" opservacijskoj maniri.

Uskoro poznati glumci, poput Dannyja De Vita (Martini), Brada Dourifa (Billy Bibbit) i Christophera Lloyda (Taber), glume kao naturščici, skriveni iza tikova ili neartikulacija svojih likova, izdvajajući se taman toliko da ih primijetite, ali više se prirodno uklapajući u kolektiv, među pacijente na grupnoj terapiji.

Prirodnost režije/glume krasi "One Flew Over The Cuckoo's Nest", toliko da ni Nicholson ne glumi Nicholsona, što će ubrzo početi raditi i to najavljuje u bljeskovima, nego je "metodski" ušao pod kožu McMurphyja. Ovaj se lik odlično uklapa u Jackove dotadašnje uloge za koje je bio nominiran za Oscara ("Easy Rider", "The Last Detail", "Five Easy Pieces", "Chinatown").

Forman se u McMurphyju mogao prepoznati kao netko tko je filmovima izazvao (čehoslovački) establišment i borio se protiv represije sustava, ovdje utjelovljena u glavnoj medicinskoj sestri Ratched (jezivo dobra Fletcher, hladna kao špricer). Dakle, "Let iznad kukavičjeg gnijezda" punokrvni je "formanovski" film, ali i rasni primjerak moćne američke kinematografije sedamdesetih, kad joj je malo tko na svijetu mogao parirati.

Američki filmovi sedamdesetih propitivali su (bez)vrijednosti politike/društva ("Svi predsjednikovi ljudi") i bili su antiestablišmentski nastrojeni, nekad i do ekstrema ("Taksist"). Vijetnam i "afera Watergate" utjecali su na psihu mnogih pojedinaca u danom vremenu.

Ljudima su trebali filmovi kao "One Flew Over The Cuckoo's Nest" i netko buntovnog, slobodnog duha poput McMurphyja da održi njihov duh na životu, pokušavajući prodrmati establišment i odbijajući se pokoriti sustavu bez borbe. Sustavu koji predstavlja bezdušna, tiranska sestra Ratched, a stvoren je baš da slomi McMurphyjev "lust for life" duh i odstrani mu dušu iz tijela, uguši njegove male pobune i suzbije "mcmurphyjevsko" prkošenje autoritetima.

"Barem sam pokušao, barem sam to učinio", nakon jedne neuspjele pobune veli McMurphy, koji će se nemalo iznenaditi da umobolnica ima veće restrikcije od (radnog) zatvora gdje je bio, tipa da se ne može gledati bejzbolska utakmica; za takve sitne stvari mora se izboriti glasanjem. Ipak, glumio je luđaka kako bi izbjegao prisilan rad i zbog toga je poslan u ludnicu.

Kratkim predstavljanjem McMurphyja predstavlja se cijeli film. On dolazi u mentalnu ustanovu na procjenu, da se odluči je li umno poremećen (nije, ali bi mogao postati) nakon što je pokazivao znakove "ratobornosti", govorio "kad to nije dopušteno"... "Govore da sam luđak jer ne sjedim kao biljka. Ako to znači biti lud, onda jesam", konstatira McMurphy, čiji je cinizam istaknut u trenutku kad opazi kako njemu zamjeraju pet tučnjava, a Rocky Marciano postao je milijunaš nakon njih 40.

"Sjedenje kao biljka", odnosno vegetiranje i bespogovorno pokoravanje sustavu, nešto je što propagira "jebena, nepoštena sestra" Ratched, "prava pizda" koja se "voli poigravati" i bila bi, kao izlaslanica sustava, najsretnija da svi mirno šute a la gluhonijemi Poglavica (Will Sampson) i nemaju pravo glasa.

Iako nisu "ništa luđi od prosječnog seronje na ulici", Ratched tretira pacijente kao luđake, da i McMurray u jednom trenutku kaže: "Mora da sam lud kad sam na ovom ludom mjestu", a vodi ustanovu šopajući ih umirujućim tabletama ("Vrijeme je za lijekove!") i povremeno posežući za šok-terapijama kao kaznom za nepoćudno ponašanje.

Pojava McMurphyja budi pacijente iz letargije i vegetiranja (sjajna košarka-scena) u filmu u kojem je ludnica prikazana kao zatvor sa sličnim pravilima i repeticijama u rasporedu – pacijenti su zatvorenici, Ratched je rigidna upraviteljica ili čuvarica koja ih drži u šaci.

Ludnica je bila i Amerika sedamdesetih u malom, a danas se može sagledati kao metafora čitavog svijeta i njegova sve bolesnijeg društva. Četrdeset i pet godina nakon premijere, koronske i "lockdownovske" 2020., "Let iznad kukavičjeg gnijezda" jednako je aktualan i relevantan u (a)ludiranju kao 1975., čak i više.

Slobode pojedinca svakim danom se sve nemilosrdnije gaze i zatvaraju unutar četiri zida, a nepovjerenje prema autoritetima i letargija zbog osjećaja nemogućnosti da se nešto promijeni trajno su se nastanili u podsvijest čovjeka izgubljenog u negativnim mislima.

Koliko je "One Flew Over The Cuckoo's Nest" i dalje utjecajan, pokazuje primjer njime inspirirane ovogodišnje serije "Ratched" koja se, u formi prednastavka, bavi likom i djelom medicinske sestre, ali i brojnih "memeova" koji s kadrovima iz filma komentiraju društveno-političku zbilju.

"Još uvijek misliš da si predsjednik, zar ne?", McMurphy pita ​Donalda Trumpa kojemu je glava montirana na tijelo Cheswicka (Sydney Lassick), i to iz scene kad njih dvojica i Poglavica sjede u hodniku i čekaju da budu kažnjeni šok-terapijom, možda i lobotomizirani.

"Meme" savršeno predočava bit "Leta iznad kukavičjeg gnijezda" u ovo shizofreno vrijeme kad cijeli svijet je ludnica i na snazi je sustavna lobotomizacija pojedinca šok-terapijama ili umirujućim lijekovima, odvajanje njegove duše od tijela, što je predvidio i Gilliamov "Brazil". Gledati film opet danas, zavodljiv u režiji i glumi, nadrealno je, gorko-slatko iskustvo, s naglaskom na nezaboravni kraj dvojbene katarze i moralne pobjede u porazu.

Ponovno navijamo za McMurphyja, koji je odlučan "pokazati tko je (tu) lud" i ufamo se da će(mo) ovaj put pobijediti sustav, gotovo zaboravljajući da sustav (uvijek) pobjeđuje i pomoću Ratched ubija duh pojedinca. Dva loša ubiše "Miloša" ili ga lobotomiranog poslaše na spavanje. Probudite se, vrijeme je za nove lijekove.

Prvi od tri Oscara za Jacka Nicholsona
"Let iznad kukavičjeg gnijezda" je postao drugi najveći kinohit 1975., odmah iza "Ralja". Jack Nicholson se nalazio u uzlaznoj putanji, već je bio nominiran za četiri Oscara, uključujući i godinu stariju "Kinesku četvrt" Romana Polanskog, a s ovim filmom je eksplodirao i postao megazvijezda, iako je slovio kao treći izbor za ulogu, nakon Marlona Branda i Genea Hackmana.

U kontekstu Polanskog i njegovog (zlo)čina iz 1977., zanimljivo je da McMurphy završava u zatvoru zbog snošaja s maloljetnicom, 15-godišnjakinjom koja mu je "rekla da ima 18 godina" i izgledala je "kao da joj je 30".

Postojala je šansa da McMurphyja odglumi i Kirk Douglas koji ga je igrao u kazalištu, ali je shvatio da je prestar i prava na ekranizaciju predao sinu Michaelu, a ovaj je film na kraju producirao zajedno sa Saulom Zaentzom.

Uloga je Nicholsonu donijela prvog od tri Oscara ("Vrijeme nježnosti", "Bolje ne može"). Forman je nakon ovog filma dobio još jednog Oscara za režiju "Amadeusa" i bio nominiran za "Narod protiv Larryja Flinta".

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
18. travanj 2021 13:14