‘Posejdon‘: ‘Titanic‘ naopako

Suđeno je bilo Wolfgangu Petersenu da režira "Posejdona" ("Poseidon", 2006.), blockbuster na temu divovskog vala koji udari luksuzni kruzer, preokrene ga naopačke i ostavi da tako pluta na površini dok, neminovno, ne počne tonuti. Njemački redatelj je pravi čovjek za remake "Posejdonove avanture" kao meštar filmova o ljudima zarobljenim ispod površine mora ("Podmornica") i suočenim s paklenim valovima ("Oluja svih oluja"). Također, Petersen je režirao i spektakl o grčkim bogovima i herojima ("Troja").

Posejdon je grčki Bog mora, oluja i potresa, a po njemu su nazvani i kruzer i film. Naravno, ima tu i dašak ironije uzme li se u obzir da kapetan kruzera (Andre Braugher) u jednoj sceni kaže da je "dom" grčkog Boga "na dnu oceana", nesvjestan će postati i "Posejdonov". 

Taj isti kapetan reći će i "Znate scenarij katastrofe" nakon bliskog susreta kruzera s valom, što se između ironičnih redaka odnosi na formulaičnost "disaster movie" žanra koje se "Poseidon" drži.

Napokon, "The Poseidon Adventure" postavio je davne 1972. "template" za filmove katastrofe i inicirao "boom" žanra ("Pakleni toranj", "Potres"...), a remake na neki način zatvara "disaster movie" krug.

Filmovi katastrofe doživjeli su "revival" sredinom devedesetih ("Dan nezavisnosti", "Twister", "Dnevno svjetlo", "Titanic", "Danteov vrh", "Vulkan", "Žestoki udar", "Armagedon"), koji se "prelio" i na novi milenij zahvaljujući upravo Petersenovu valovitom kinohitu iz 2000. "The Perfect Storm" ("Jezgra", "Dan poslije sutra"...).

"Posejdon" je bio udarni blockbuster Warner Brosa u ljeto 2006. uz "Povratak Supermana" i to se vidi od atraktivne uvodne scene, izvedene u neprekinutom kadru od nekih dvije-tri minute nakon što kamera izroni iz mora, sagleda kruzer u totalu i zatim slijedi usamljenog trkača (Josh Lucas kao Dylan Johns) tijekom "jogginga" po njegovim palubama, da bi se zaustavila kad on stane da se nadivi zalasku sunca.

"Jesi li vidio veličinu ovog broda?", kao da Petersen pita gledatelja prije nego što to pitanje zapravo postavi Jennifer (Emmy Rossum), kćerka Roberta Ramseyja (Kurt Russell). Petersen predstavlja kruzer kao da je njegov "Titanic" i trkač prema grdosiji od broda djeluje malen poput točkice, otprilike kao likovi u odnosu na specijalne efekte.

U prijašnjim filmovima (pridodajmo "Na vatrenoj liniji" i "Izvan kontrole") Petersen je akciji i karakterizaciji pristupao u omjeru 50:50, a "Poseidon" stavlja znatno veći naglasak na spektakl i kraći je dvadesetak minuta od izvornika. Do kraja 20. minute val je već napravio svoje i preokrenuo kruzer.

Ipak, Petersen akcijsko-trilerski tenzično režira ključnu sekvenciju "Posejdona" od "Osjećate li to? Nešto je čudno..." nagovještaja katastrofe do jezive pojave tsunamija u odrazu dalekozora. Golemi vodeni zid vala u jednom trenutku prekriva Mjesec na nebu i siroti kruzer nema šanse protiv njega. "Pogodilo nas je ono što je poznato kao ‘odbjegli val‘. Oni su rijetki, nepredvidivi i smrtonosni", objašnjava kapetan i uvjerava putnike da im predstoji "par sati od spašavanja".

"Bit ćemo sigurni", tvrdi kapetan, ali arhitekt Richard Nelson (Richard Dreyfuss) upozorava da "ovi brodovi nisu dizajnirani da ostanu na površini naglavačke". Spas je u penjanju kat po kat gore, odnosno dolje računajući da je "Poseidon" postao "Titanic" naopako, te pokušaju izlaska na površinu. U priči postoje tragovi "titanicovske" društveno-političke "upside-down" alegorije o rasi i klasi. Viši katovi kruzera, rezervirani za bogate, sada su na dnu i obratno, no Petersen odveć olako prelazi preko toga.

Štoviše, kod njega siromašni i nebijeli prebrzo stradavaju, poput konobara Valentina (Freddy Rodriguez); njega će Richard "otresti" sa svoje noge, za koju se ovaj grčevito uhvatio, da spasi sebe i ne stradaju obojica. Richard, doduše, dobiva priliku za iskupljenje kad pokuša spasiti od utapanja Valentinovu prijateljicu i (s)lijepu putnicu Elenu (Mia Maestro) koja će prethodno skinuti lančić s križem da posluži kao improvizirani odvijač za otvaranje okna.

Prečesto Petersen pristupa "Posejdonu" kao "rollercoaster" vožnji dok se putnici probijaju do vrha/dna broda kad lavina vode prodre u unutrašnjost i strop postane pod, što je legitimno za žanr, ali u tome se gubi ljudska drama likova, njihova romantična, obiteljska i ina terapija. No, casting je zgodan, od Dreyfussa koji je svojevrsni "link" prema "Raljama" ("trebamo veći brod"), do akcijskojunačnog Russella kao ex-vatrogasca ("Vatrene kacige"), a redatelj je na visini zadatka.

Iako nije inspiriran kao u najboljim filmovima, Petersen neke scene režira s metafizičkim nadahnućem, tipa da prikazuje žice kao da su naelektrizirani pipci oktopodnog čudovišta iz akcijskog SF horora "Smrt pod morem", a i uspijeva iznenaditi šokantnim utapanjem jednog lika u tumačenju poznatog glumca, lišenim posebnih učinaka. "Poseidon" najviše u toj ljudskoj sceni ostavlja bez daha.